- Axana! - iz sna me trgne glasno lupanje po vratima uz viku mog imena, pokušavam otvoriti oči pokušavam shvatiti koji vrag se dešava.
- Otvori zmijo! - glasno udahnem kada shvatim tko mi stoji pred vratima, nisam sigurna da li želim otvoriti vrata, da li se želim suočiti sa Lulen?
- Otvori!
- Dolazim. - polako sjednem i pokušam raspetljati svu svoju kosu koja se zapetljala oko mene, bacim pogled na sat, kvragu devet je ujutro spavala sam smo tri sata i nije čudo da sam odmah mrzovoljna.
Ustanem i nekako se dovučem do vrata okrenem ključ i Lulen upada odmah rušeći me skoro na tlo.
- Ludo jedna! - prije nego stignem reagirati snažno me uhvati za uho i zavrne, bol me trgne i rasprši ostatak sna, glasno zastenjem dok pokušavam iskriviti svoje tijelo da ublažim bol. - Pet godina kozo, znaš li ti šta se sve desilo u tom periodu?
- Lulen!
- Nemoj ti meni Lulen, ludila sam od brige za tobom, stalno sam se bojala da će ti se nešto desiti. Zašto si mi to uradila Axana? Zašto?
Progutam knedlu jer znam da je ovo najteži dio, mislim znala sam da će Lulen napasti, bar sam to trebala očekivati.
- Žao mi je. - procjedim riječi iz samog srca, jer stvarno žalim jer nisam bila uz nju. Njene tirkizne oči se raznježe na trenutak, i srce me boli jer sam ju iznevjerila.
- Užasno me je boljelo, sve tvoje ne odgovorene poruke, pozivi, ne dolasci. Axa ti si mi sestra i nije mi jasno koji je vrag ušao u tebe da me ostaviš, ali opraštam ti.
- Molim te, mmh onda da mi pustiš uho. - nježno šapnem jer me strah da ne probudim zvijer opet.
Lulen se odmakne korak i oslobodi me njene kazne, tada prvi put vidim ju cijelu, i blago se nasmijem jer trudnoća joj preljepo stoji na sebi nosi blijedo plavu haljinu sa ružama, trbuh je mali ali definitivno prima oblik i vidi se na haljini, kosa joj je predivna boje meda i pada u valovima do njenog još boljeg dupeta.
- Preljepa si.
- Hvala tako se i osjećam.
Polako korača mojom malom sobom i sjedne na rub mog kreveta.
- Istina, od tebe sada tražim samo istinu, jer tako mi Boga ako me pokušaš slagati, ili manipulirati ili samo krivo pogledati, ozlijediti ću te, a ti pak nećeš prstom smijeti pomaknuti jer zvijer od mog muža je u hodniku!
I konačno je tu Lulen, proračunata vještica. Sjednem što dalje od nje i pokušam ne pokazati kako se osjećam zarobljeno i stjerano u kut.
- Otišla sam jer mi je trebao predah, trebao mi je mir. Trebala sam spoznati tko sam. - raširim ruke i pokažem oko sebe. - kada nisam dio Salvationa.
- Pa tko si ti? - upita me sa blagim osmjehom i opet me uhvati u klopku. Pametna zmija.
- Nemam pojma.
- Laže. - Dragon trebala sam znati, Lulen pogleda prema vratima i raširi veliki osmijeh od uha do uha, i tada osjetim da sam sjebana.
- Vještice. - zarežim i potegnem prema njoj ali ona je brža i svojom rukom zaustavi svaki moj pokret.
- Pokušajmo opet, šta si radila i gdje si bila ovih pet godina? - lopovski mi se nasmije i znam da njoj moram reći istinu ili bar dio.
- Bježala. - zarežim kroz usne.
- Brodi?
- Da.
- Oo. - kaže Lul i osjetim kada njena moć me oslobodi. Sjedimo u tišini i mislim da nijedna ne diše.
- Zašto? - vidim kako joj se obrve namršte.
- Zašto si ti bježala? - uzvratim borbeno jer osjećam se kao da sam prisiljela reći svoju najveću tajnu.
- Touché.
- Gle Lul nisam htjela nikoga povrijediti a najmanje tebe.. - primaknem se i nježno ju uzmem za ruku. - voljela bi da sam bila tu, ali nisam i samo se nadam da ćeš mi oprostiti.
Lulen se blago nasmije ali vidim tugu u njenim očima vidim koliko ju je povrijedila moja odluka.
- Opraštam ti, shvaćam kada bježiš isto sam napravila bila si samnom, ali opet na mom putu imala sam tebe, ti nisi imala nikog. Brine me tvoj izbor. Mi smo obitelj a od obitelji ne možeš pobjeći.
- Znam pokušala sam. - kikot joj siđe sa usana i blago otrese ramena i stara Lulen je tu.
- Danas je u vrtu mini roštilj mislim biti će svi koji nisu na dužnosti, što po Demonovom znači da je večina na dužnosti, želim da dođeš, Rose isto danas stiže pa imam osječaj da ću se zabaviti. Potrebno mi je da se zabavim. Molim te dođi.
Gleda me tim očima punih očaja i nečeg što me čini nervoznom, nisam sigurna gdje da smijestim taj osmijeh koji je na trenutak preletio preko njenog lica.
- Rose? Da li je to ona djevojka koja je spasila Ell?
- Da jedna jedina, živi ovdje u blizini i radi u restoranu u gradu, Brodi ide po nju.
Koji k.
- Brodi ide po neku Rose? - zašto mi glas drhti i da li je to gnjev? Da li sam ljubomorna?
- Ne po neku Rose, već našu članicu obitelji.
- Morate prestati udomljavati lutalice.
Ljubomorna sam. Definitivno.
- Sjećaš se sigurno bila si u akciji spašavanja. Znaš Neo koji je pokupio Demonove moći, Rose se žrtvovala za Ell, zatočeni su bili, Ell izbodena....
- Sjećam se. - zarežim kada mi slike zgodne plavuše uđe u misli.
- Mislila sam da je otišla.
- Da je ali se vratila ona i Brodi su jako dobri...
- Koji vrag Brodija uporno spominješ!? On me ne zanima. Boli me briga koga on jebe.
Samo ti i ja. Lažljivi seronja.
- Oookkkk.. - Lul me gleda i blago se nasmije. - uglavnom dođi sama da ja ne moram dođi po tebe. Jasno! - zaprijeti mi prstom i samo blago kimnem glavom jer nisam u mogućnosti joj reći ne. A žarko želim.
- Moram ići, Monna i Tony danas provode dan sa mnom. Vidimo se kasnije.
Ustaje sa mog kreveta i polako odšeta iz moje sobe.
Koji vrag.
Želim nešto razbiti ljuta sam ne samo na Brodija koji me je izigrao, tražio da budemo samo mi a on jebe neku Rose tamo. I koje glupo ime. Hej moje ime je ruža. Užas.
Zgrabim jastuk sa svog kreveta i bacim ga na suprotni zid. Necu biti ljuta, necu dozvoliti da me uznemiravaju misli kako Brodi upravo sada jebe ružu uz svoj motor. Sranje.
Trebam borbu trebam da izbacim ovu frustraciju koju je usadio u mene i ne želim otići sve dok mi njegovi prsti, njegovi poljubci ne dozvole. U koji sam se vrag uvalila. Bacim se natrag na krevet i gledam u strop, ali nažalost gore ne piše ništa. Odlučim iskoristiti malo slobodnog vremena i pokušati zaspati kada već ne mogu biti zadovoljena.
Kada napokon dođem sebi i trgnem se iz sna, shvatim dvije stvari, sranje roštilj i još veće sranje sanjala sam ga, bio je među mojim nogama, bio je na meni, u meni. I zato sad osjećam posljedice, osjećam trnce kroz tijelo, osjećam želju koju nisam osjećala nikad. Do sada ni jedan muškarac me nije dirnuo kao on, do sada me ni jedan muškarac nije gledao kao on.
Mobitel mi kratko zavibrira pružim ruku i uzmem ga ispod jastuka.
Imaš petnaest minuta, zatim dolazim po tebe.
Može li ovaj dan biti gori.
*******
Očito da može.
Ubiti ću ju!
Milion nasilni scenarija se vrti u mojoj glavi, znala bi iskoristiti sve ijedan nož u svojoj kolekciji i narezati ju kao jebenu hrenovku.
Stišćem šake dok se Rose naginje i nešto mu šapuće na uho, kada ju on pogleda sa sjajem u očima dok se njegove pune usne rastežu u potpuno neodoljovi osmijeh. Stisnem zube dok sve u meni želi otići tamo zgrabiti njenu punu šaku njene kose, počupati sve i jednu vlas s njene, previše naivne, umišljene glavurde.
- Jesi dobro? - Lul se nagne prema meni dok zatvaram oči i pokušavam prigušiti svoj bijes. Diši, samo diši.
- Odlično. - kažem tiho dok polako otvaram oči i pogledam u njene tirkizne oči koje me gledaju zabrinuto.
- Ok. - kaže polako ali odmakne se korak od mene kao da ću svaki tren puknuti. Pruži mi bocu vode i polako krenemo dok se ona gega prema Dragonu.
- Ovdje je bilo dosadno bez tebe. - tiho doda.
- Lul. - pokušam nešto reći ali šta.
- Ne sve je uredu, znam kako je kada moraš otići, razumijem te najbitnije je da si sada natrag. Vjeruj mi bilo bi ti teško gledati mene kako se koprcam u depresiji.
Zastanem u koraku i krivnja me udari kao kamion.
Ona me je trebala, a ja sam ju iznevjerila, znala sam da joj je bilo teško nakon gubitka prvog djeteta ali očito nisam znala koliko.
Ona ne primjećuje da ju više ne pratim dok polako i graciozno u zagrljaj svog muža dok ju on čvrsto grli i poljubi u sljepoočnicu, i svojim velikim rukama trlja njen sve veći trbuh.
- Napokon izgleda tako sretno. - zatvorim oči na trenutak kada se njegov glas prolije po meni, jeza prolazi kroz svaku dlaku na mom tijelu, i ozvanja po meni kao jeka.
Šutim jer ja Axana, kada je Brodi u pitanju sam glupa, jednu smislenu rečenicu za sastaviti je kao znanstvena filozofija. A pored toga ne želim ga blizu sebe, jer samo prije par sati njegov jezik radio mi je nevjerojatne stvari i sve što želim je još.
Stane pored mene dok i njegov pogled odlazi prema Lulen. Odmaknem se korak od njega, jer sam ljuta/ljubomorna zbog onog neodoljivo erotičnog valjanja po travi, i ruže, i zato što moje izdajničko tijelo želi još, bijes polako počinje tinjati u samom dnu mog trbuha, i polako raste. Nisam sigurna da li sam ljuta na njega ili na sebe, ili bi ipak malu ružu nasjeckala na komadiće.
- Sada je dobro, nisi ti kriva uostalom da si i bila tu, ne bi joj nikako mogla pomoći.
Srce mi preskoči otkucaj i odnese dio krivnje koja me guši.
- Sada znaš i šta mislim? - sarksatično dobacim.
- Nakon što si svršila na mojim prstima... - zastane a zatim se blago nasmije kada vidi moje lice. - zapravo lažem uvijek sam znao kako razmišljaš.
Ne mogu ga prestati gledati, njegove usne tako su sočne, njegova čvrsta vilica koja imam trodnevnu bradu mami me da ju pod svojim jezikom osjetim, okrenuo je glavu i primjetim da sada gleda svoju sestru koja se smije nečemu što je rekao Demon.
Nakon pakla koji je Ell doživjela, zaslužuje svu sreću koju može dobiti.
Između nas nastupi tišina i zapravo shvatim da jako uživam u njegovom društvu, riječi između nas nisu nekada potrebne.
- Zašto bježiš? - tiho upita, odmah se uspravim kao da je na mene bacio kantu hladne vode, okrenem glavu na drugu stranu. Ona šuma mi izgleda preljepo i žarko želim pobjeći tamo.
- Ne bježim. - režim riječi natrag dok čvrsto stišćem šaku.
- Znaš volim loviti. - kutkom oka primjetim kako je svoje tijelo primaknuo mom, trnci u tijelu se povečaju i svi mogući leptiri se rasprše u moje tijelo, glasno progutam kada se njegovi čvrsti mišići na rukama zategnu. - Uživam jako u lovu, a najviše volim kada svoj pljen napokon ulovim. Ali ima nešto što ne znaš o meni Axana.
Moje ime na njegovim usnama me skoro dovede da svršim na suho, toliko je muževno, nabijeno. Više od svega na svijetu želim se okrenuti i pogledati ga, on je jedan čisti predivni primjerak sirovog muškarac.
- Šta? - nisam mogla više čekati jednostavno moram saznati šta to ne znam o njemu.
- Ne odustajem. Aplosutno nikada ne odustajem. - s tim riječima se okrene i krene prema Ell i Demonu. Gledam u njegova leđa dok odlazi i shvatim da ga odmjeravam, mišići na leđima se zatežu sa svakim korakom i njegova čvrsta guza kao da me moli da spustim usne na nju i snažno ugrizem komad tog raja.
Glasno smijanje me trgne iz razmišljanja dok se Demon presavija na pola od smijeha.
- Demon? - Ell zabrinuto dodirne njegovo rame.
- Čuo sam nečije glupe misli i stvarno me raznjela cijela scena u njenoj glavi. - digne glavu i pogleda direktno u mene po prvi put od kada znam za sebe osjetim vrelinu u obrazima, osjetim najmanje pet pari očiju kako buše rupe po meni, osjećam da ako za sekundu ne prestanu netko će biti ozbiljno ozljeđen.
- Mislim da Axani treba mira. - trgnem se prema Demonu koji sve gura od mene i tjera ih da naprave bar par metara razmaka. Koga štiti mene ili njih?
Pitanje iskoči u mislima prije nego ga uspijem zaustaviti, i cijelo tijelo od Demona se zaustavi, napne dok se polako okreće prema meni.
- Axa, da li je sve uredu? - nježno me pita dok podiže ruke i napravi mali korak prema meni. Trgnem se kao opečena i okrenem se da odem. Jebeš sve! Nisam izdržala ni dvadeset minuta na ovom probnom roštilju. Bravo ja!
- Axana! - njegov glas je pun zapovjedi što me zaustavi u koraku, ali ne pokoravam se do kraja, ostavljam mu leđa kao znak mog odbijanja. Znak ne pitaj jer ne želiš znati odgovor.
- Šta se dešava? - ali Demon jebeno pita kao i uvijek, misli da može popraviti sve, ali ja sam toliko pokvarena da za mene nema iskupljenja. Tišina se spusti između nas i imam osjećaj da čujem zujanje pčela u daljini. Udahnem duboko, zatvorim oči i izdahnem. Mogu ja to! Jednostavno je! Zar nije?
Otvorim usta da nešto kažem kada osjetim njegov miris, osjetim da mi stoji blizu lijevog ramena, osjetim njegovu toplinu kao da klizi prstima po meni, kao da je on sunce, a ja jednostavno ne mogu bez svog sunca.
Zatvaram oči i udišem ga još jednom dubokim dahom, spremam ga za kasnije, spremam ga, ne utiskujem ga u sebe jer više mu nikada neću dozvoliti da me napusti. U meni je.
A zatim otvorim oči i stvarnost me pogodi, zatvori um! Zatvori srce! Sama si i sama se kroz ovo boriš! Prebacim pletenicu svoje plave kose preko ramena i ponosno napravim korak naprijed, ja sam Axana. Boriti ću se, i pobjediti!
Ostavljam sve iza sebe, ostavljam ih jer u ovoj borbi nema mjesta za njih, ovo je moje. Siđem niz stepenice i krenem prema šumi da napokon nađem taj potrebni mir, ali i tamo šuma nikome neće reći kako je moj život postao tuđi.
*****
Brodi
- Koji vrag? - Frost komentira dok svi gledamo kako nam okreće leđa i nestaje između drveča.
- Mislim da se sranja dešavaju u njenoj glavi, mogu joj čuti misli ali ne sve, štiti ih previše.
- Nešto krije. - izdahnem kada doživim prosvjetljenje, ona krije nešto. Ali šta?