"Vrijeme je da se brineš za stvari koje si učinio."
Aleksej ponavlja jednu te istu rečenicu već nekoliko puta jer misli da će na takav način brže doći do mene. Svjestan sam da govori istinu. Moram se brinuti o djetetu koje sam napravio djevojci kojoj sam nevinost uzeo. Uvijek me je pratio taj maler. Ne brojim s koliko nevinih djevojaka sam legao i oduzeo im nevinost. Sve dok mi se nije obilo o glavu. Jednoj od njih sam napravio dijete. Nisam bio dovoljno obazriv. Dogodilo se. Nemam drugo objašnjenje.
"Šta trebam uraditi?"
Postavim pitanje ne znajući koji mi je sljedeći korak, ali itekako znam gdje bih volio otići i čiju ljubav dobiti. Flaša iz ruke ne izlazi, ona je uvijek tu i nikada me ne napušta. Jedina, iskrena ljubav. Alkohol.
"Idi kod Zare. Razgovaraj s njom."
Odmahnem glavom lijevo pa desno, sipajući u grlo još nekoliko kapi žestice.
"Želim kod Elenore."
Udari šakom od drveni stol koji se nalazi u dnevnoj pa usporedno mi se obrati povišenim tonom.
"Rekao sam da trebaš paziti s kim razgovaraš, a o tome koga odvodiš u krevet. Posebnu pažnju si trebao posvetiti."
"Ali nisam."
Ima li u meni gram želje za životom kada nemam snage ni na glas da izgovorim stvari koje mi razaraju dušu? Zašto nisam hrabar kada trebam govoriti o životu, a kada ga trebam riskirati, u prvim sam redovima?
"Razgovaraj s njom. Možda ne želi zadržati dijete.."
"Želi."
Tiho mu odgovorim na riječi koje su nosile sumnju sa sobom ili nadu da će se stvari promijeniti na bolje? Nisam više ni sam siguran šta želim od života. Ali znam s kim želim biti. Izgleda da i mortus pijan znam koga želim pored sebe.
"Nisam ni mislio da će biti drugačije. Zara je iz poštene porodice."
"Toliko poštene da je legla sa mnom u posteljinu."
Ironično se nasmijem na svoje riječi. Trebala je i sa mnom ostati poštena pa me odbiti kada sam je muvao jer zna kakav sam i tko sam, ali ne. Nije me odbila, prihvatila je moju igru, bez obzira na to što sam i tada bio pijan.
"Gužvala ti je postelju jer si inzistirao na tome i svaka bi kojoj se sviđaš. Nažalost, nisu te u stanju odbiti, kao što ni ti nisi njih."
Udari dlan od dlan, ali izraz njegovog lica nije slao odobravanje, naprotiv kritikovao me je.
"Žao mi je Zare, koliko i Elenore jer zbog tebe nijedna od njih neće biti sretna."
Elenorino ime mi odzvoni u glavi. Govori li Aleksej istinu? Hoće li uspjeti pronaći svoju sreću, negdje daleko od mene? Spustim pogled na te misli jer mi stegnu srce.
"Suoči se s istinom, ali prvo se otrijezni. Ostavi taj prokleti alkohol koji te je naveo na mnoge greške."
Izvijem kut usne u osmijeh pa coknem jezikom od zube. Dlanovima pređem preko lica i duboko počnem disati. Ne mogu tamo gdje me srce navodi da idem, a ne mogu ni tamo gdje me ovo malo razuma zove. Bespomoćan sam.
"Nauči me slušati bar nekada u životu."
"Da sam te poslušao onu noć i otišao kući s tobom. Sada ne bih bio otac."
Cinično se nasmijem.
Postat ću otac!
Je*o te. Velika stvar, za mene koji sam tako mali i nemoćan. Dobiti ću dio sebe u obliku ljudskog tijela, a šta ja radim? Pijem. Možda bih trebao piti, ali u znak toga što ću dobiti dijete.
Opijanje je išlo u drugom pravcu, zbog toga što nisam mogao uraditi ništa, a život mi se ruši pred očima. Uvijek kada se nađem u lošoj situaciju, iz koje ne vidim izlaz, sjetim se da sam trebao poslušati Alekseja. Možda bih imao dugu i ozbiljnu vezu u kojoj bi volio djevojku, ljubav bi mi bila uzvraćena. Kao što je Aleksej u sretnoj vezi. On ne čini lapsuse kao što sam to radio do sada.
"Postat ću stric, hajde nije toliko ni loše."
Drži me za ramena i blago pomjera naprijed pa nazad uz osmijeh na licu. Zabavlja li ga ova situacija u kojoj se nalazimo? Više nije smrknut kao da će prolom oblaka krenuti odmah iz njega. Odložim flašu na stol pa ustanem.
"Možda nisi očekivao u ovom trenutku da će ti život postati ozbiljan, ali postoji razlog zbog kojeg se dogodilo sada."
"Da barem nije s njom."
Kada bi mi Elenora rekla da je trudna i da čeka dijete sa mnom. Skakao bih od sreće. Kunem se. Drugačije bi gledao na cjelokupnu situaciju, ali sada.. znajući da u Zarinom stomaku raste moje dijete. Nisam siguran kako trebam postupiti i šta da uradim po tom pitanju.
"Prihvatit ćeš dijete."
Pomjerim glavu dole pa gore u znak odobravanja. Naravno da ću ga prihvatiti. Moje je i ne dolazi u obzir da ga se odreknem iako je došlo nepažnjom, ljubavi nije bilo s majkom djeteta, ali će biti prema djetetu. Nije krivo ni za šta. Treba biti sretno i voljeno od strane obadva roditelja.
"Hoću."
Udahnem duboko, sjećajući se šta sam obećao za sutrašnji dan.
"Moram se upoznati s njezinim roditeljima.."
"Kada si bio muško da napraviš dijete. Sada ćeš biti muško da snosiš sve što nosi očinska titula sa sobom."