Sjedim na fotelji i gledam u jednu tačku na podu. Ne želim ga pogledati. Želim otići bez da saslušam šta ima da kaže. Nisam trebala ni izaći s njim. Gleda u mene dok sjedi na fotelji preko puta moje, s druge strane stola.
"Vjeruj Ingi na svaku riječ koju ti kaže."
Razbije tišinu između nas, ali ga ne pogledam. Nije zaslužio da poklonim ni milisekundu svoje pažnje njemu.
"Izvoli."
Gurne telefon preko stola do mene, ali ga ne uzmem. Možda sam željela uvjeriti se, ali nisam imala snage suočiti se s istinom. Bojim se šta ću vidjeti jer znam da mi se neće svidjeti.
"Pročitaj šta mi je pisala, a nijednu poruku nije dobila nazad."
Ironično se nasmijem pa ipak podignem glavu prema njemu.
"Najlakše je izbrisati poruke."
"Ja ne brišem poruke."
Ustane s fotelje, a potom se pričuva za stol na trenutke pa dođe do mene i stane tik uz fotelju jer se čuvao za nju dok je drugom rukom tražio poruke s Ingom. Na početnom zaslonu mu stoji naša slika. Toplina se prožme na trenutke kroz tijelo, ali onda shvatim da je sliku mogao staviti na ekran dok me je čekao ispred zgrade.
"Gdje si, Rafice?"
"Želim da znaš kako sam te gledala dok si bio s Elenorom i odlična je informacija koju sam dobila od nje maloprije. Prekinuli ste. Sada se možemo upoznati, na drugačiji način."
Jeza mi prožima tijelo dok slušam Rafaelov glas koji čita poruke koje su stigle s Inginog broja.
"Zašto mi ne odgovaraš, Rafice? Biti će ti ljepše sa mnom nego s Elenorom. Bolja sam od nje u svemu."
Nisam mogla zaustaviti suze koje su se slijevale niz obraze, jedna za drugom. Spustim ruku na njegovu uz riječi.
"Nemoj."
Stao je s čitanjem, ali se ubrzo spustio ispred mene tako da mi uzme ruke i ostavi poljubac na njima.
"Kreten sam."
"Idiot."
"Gad."
"Debil.. ali nikada ne bih bio s osobom koju poznaješ."
Redao je epitete sam sebi, ali posljednjim dijelom rečenice mi je ulio dozu mira. Ne bih bio s Ingom. Pogrešno je što se radujem tome, ali ne mogu protiv sebe.
Pogriješila si s Danimirom, Elenora. Ni on nije htio biti s njom, ali mu nisi vjerovala. Vjerovala si njoj i nisu mu dala šansu da budete sretni, a bila si zaljubljena u njega. Usuditi ću se reći prvi put iskreno zaljubljena.
"Inga je željela biti s Aleksejom, ali on voli svoju djevojku i nikada je ne bih ostavio zbog druge."
Ustane pa ode u kuhinju i ubrzo se vrati s čašom vode u ruci koju je polako pio.
"Aleksej je drugačiji od tebe."
Izgovorim. Aleksej se razlikuje od Rafaela po tome što zna čuvati odnos koji ima s djevojkom dok je Rafael osoba koja mijenja djevojke i nije mu stalo ni do jedne.
"Je li ti u redu što si sa mnom ovdje, a djevojka te čeka..?"
"Nemam djevojku, Elli."
"S rodicom se držiš za ruku?"
Otpuhne nervozno.
"Možda bi mogao je*ati neku od njih da me ne proganjaš u mislima."
Ošinem ga pogledom pa ustanem te stanem ispred njega uz riječi.
"Ne branim ti."
"Ne dozvoljavaš mi."
Njegov dlan završi na mom obrazu, a usne blizu mojih. Trnci se spuste niz kičmu te se stresem, s nadom da neće primijetiti.
"Drhtiš."
K vragu! Mora sve primijetiti i na glas govoriti o tome. Dah mu se miješa s mojim što me još više tjera da drhtim. Ne mogu se smiriti kada mi je u blizini, koliko god da želim.
"Mrzim te, Rafinjo."
Usne na usnama i spojena tijela su sve što mi je trebalo u ovom trenutku. Omotam ruke oko njegovog vrata, potom me podigne s poda i spusti na stol. Pohotno smo razmijenjivali poljupce, a ruka mu je uporedno, čvrsto stezala moju zadnjicu.
"I meni je stalo do tebe, vilo."
Tiho, ali dovoljno da mi srce zaigra. Odmaknem se od njega, ali tek toliko da glavu spustim na rame i odmorim dušu od prethodnih dana.
"Divno mirišeš."
Prekine tišinu u kojoj sam uživala. Osoba sam koja ne voli tišinu, ali s njim.. mogla bih ostati još u datom trenutku, ali osmijeh mi se pojavi kratko na usnama.
"Pijan si."
"Ali to ne mijenja činjenicu da bih te mogao mirisati dok ne svane."
Podignem glavu s ramena te nam spojim poglede.
"Samo dok ne svane?"
"Ako mi dozvoliš.."
Njegova ruka na obrazu i odmah ubrzan rad srca.
"Mirisati ću te do posljednjeg daha."