Gledam u čovjeka ispred sebe i shvaćam da ga ne poznajem. Danimir kojeg znam bi trebao reagirati tako da mi krene poklanjati pažnju koja mi treba, ali ovaj Danimir je distanciran. Ne poklanja mi pažnju, čak govori da mu je žao što smo Rafael i ja prekinuli.
"Odljutit će se."
Hoćeš li me sada tješiti? Podignem obrvu, refleksno.. a onda nastavim slušati njegove riječi upućene nama dvoje.
"Nemojte dozvoliti da zbog drugih vaša veza bude okončana. Potražite način da razgovarate jer samo tako možete riješiti probleme."
"Jesi li našao djevojku?"
Pitanje nije imalo doticaja s njegovim riječima, ali mi je skliznulo s usana. Odmahne glavom, ne sklanjajući pogled s mojih očiju.. a onda mi i riječima odgovori.
"Nisam je ni tražio."
Možda smo mogli biti sretni, ali sam dozvolila da vjerujem Ingi i prepustila ga bez trenutka borbe. Ako njega pitate, nisam se imala protiv čega boriti jer nikada nije htio biti s njom. Vjerujem mu tek sada.. kada sam čula da se Ingi javlja Rafael. Mina mi je dosta pomogla u tome da razdvojim laž od istine.. ali šta je s Rafaelom i Ingom? Je li istina da želi izaći s njom? Da mu se sviđa..
"Mislila sam da.."
Nisam uspjela završiti misao jer sam ugledala Minu i Leona kako nam se približavaju. Kasno je bilo da se vrate, vidjelo im se na licu da nisu očekivali da ćemo stupiti u kontakt bez konflikta.
"Ne svađate se."
Izjavi Mina prije nego što sjedne Leonu u krilo, koji se već smjestio na fotelju i bacio pogled prema nama. Njezina ruka je prebačena iza njegovih leđa dok jednu čuva u njegovoj, isprepletenih prstiju. Slatkice.
"Nemam razlog da se svađam."
Danimir odgovori, a onda Mina počne razgovarati o njegovom dolasku.
"Danimire, da ne shvatiš pogrešno, ali Elenora, zaista nisam znala da će doći."
Gledala me je, tražeći da joj vjerujem. Imam li razlog da ne vjerujem osobi koja me nikada nije slagala?
"Istina. Ako ćete nekoga kriviti onda sam to ja. Nagovorio sam ga da dođe nositi ormar, znajući da si tu. Mislim da trebate razgovarati."
Mina mu je prolazila prstima kroz kosu dok je priznavao krivicu. Jasno nas gledajući u oči. Nije skrivao pogled, čak ni od najboljeg druga kojeg je slagao.
"Trebao si mi reći istinu."
Danimir odgovori na što Leon slegne ramenima kao dijete koje pitaš zbog čega je napravilo grešku, a ono ne zna.
"Zaboga miloga, kako si se sjetio ormara."
Sada se Mina umiješa.
"Moram sam reći nešto zbog čega me neće odbiti. Nisam smio reći istinu jer nisam bio siguran da će krenuti."
"Leone, ne volim laži."
Grubim tonom mu se obrati Danimir, stavljajući naglasak da ne voli kada ga netko laže.
"Imao sam dobru namjeru."
Pokuša se opravdati.
"U redu je. Želio si nam samo ono što nikada nismo imali."
Tišina je nastala dok sam izgovarala riječi, možda kojima se nitko od njih nije nadao, a ponajmanje očekivao.
"Priliku da razgovaramo bez.. tenzija, ako to mogu tako nazvati."
"Hvala ti na razumijevanju, Elenora. Nadam se da nisi ljuta na mene.. zbog toga."
"Trebam li se ljutiti na osobu koja je imala dobru namjeru?"
Minin i Danimirov pogled je prelazio s mene na Leona pa sve tako u krug dok smo razgovarali.
"Bilo bih mi drago da se ne naljutiš."
"Nisam ljuta, čak šta više, hvala ti, ali neće biti ništa od razgovora za koji si mislio da će se dogoditi."
"Jer sam ovdje da joj pružim rame za plakanje."
Danimirove riječi nisu imale humorističan iskaz, ali smo se nas troje nasmijali.
"Možda i to rame, nekada, bude mjesto gdje će se odmarati, a ne plakati."
Mina se nadoveže, znam koliko bi željela da se zbližim s Danimirom iako nikada nije forsirala. Uvijek bi rado navijala za njega umjesto Rafaela, govoreći da to ne čini zbog toga što je Leonov najbolji drug nego zato što ga poznaje.
Ja ga ne poznajem.
Uvjerila sam se večeras kada mi je rekao da se neće veseliti jer sam tužna. Pustio me je Rafaelu, da budem sretna s njim iako obadvoje znamo da sam mu se sviđala u tom periodu.
"Mina."
Opomenem je, na što ona samo slegne ramenima i prekrije donju usnu gornjom
"Bilo bi lijepo da omogućite jedno drugom priliku da se upoznate."
Leon je izgleda uporna osoba koja neće odustati od svojih namjera, a večeras smo na meti kod njega, Danimir i ja. Zašto bi to radio ako mu drug nikada nije tražio takvo nešto..?
"Hoćemo li izaći večeras i upoznati jedni druge bolje..?"
"Mi se već dovoljno duboko znamo."
Zakikoćem se na njihove riječi, primjećujući da suze nisu išle niz obraze od trenutka kada je Danimir zakoračio u Minin stan.