„Ne mogu ja to", rekla je drhtavim glasom Lorie gledajući tetku u oči. Tamo je našla utočište za svaku bol koju je ikada osjećala. Kroz um joj je prošao onaj citat:
„Tetka nije zamjena za majku, ona je njena dopuna."
I niko bolje od Lorie nije znao kako u nekom trenutku života tetka postane i majka i otac. Okrilje i zaštita. Kad jedna osoba postane cijela porodica.
Duboko je udahnula i preko ramena pogledala u Joela koji je stajao i gledao u nju. Pogledala je opet u tetku koja je spustila dlanove na njena ramena i potapšala je. Lorie je gledala u te mile oči i konačno pronašla onu izgubljenu hrabrost i okrenula se prema autu. Polako je koračala u tim visokim petama i došla do te crvene, zastrašujuće mašine. Trebalo joj je par trenutaka da se navikne na to svjetlo koje joj sija direkt u oči. Iz sjene prema njoj išao je poprilično ljutiti Joel. Lorie nije bila sigurna šta je tačno izazvalo njegovu ljutnju, ali je vjerovala da ima veze s njom. Da li to što je naslonjena na njegov auto ili što je upala na njegovo slikanje, nije bila sigurna.
Joel je došao do nje i pokušao da smiri bijes koji je strujao njegovim tijelom. Nije ni sam bio siguran zašto je toliko bijesna, nije izašla gola, ali nikako mu nije prijalo što toliko ljudi gleda u toliki dio njene gole kože. Koračao je snažnim korako sve dok nije stajao na par centimetara udaljen o nje. Gledao je s visine u njene smeđe oči koje su na ovom svjetlu imale boju lješnika s primjesama zelene na rubovima. Bile su mu fascinantne kako su mijenjale boju ovisino o dobi dana i vremenskim prilikama.
„Koji vrag to imaš na sebi, Lorie?" bijesno je prošaputao Joel. Lorie se trznula kao da ju udario. Joel je pokušao da se smiri pa je duboko udisao i glasno izdisao.
„Odjeću", kroz zube je rekla povrijeđena Lorie. Sigurno nije očekivala kompliment od njega, ali nije joj ni na kraj pameti bilo da će dobiti gađenje kao odgovor na njen izgled.
„Lorie, tu fali dobar komad tkanine kako bi se to nazvalo odjećom" rekao je tiho i prividno smireno Joel. Lorie ga je gledala pravo u oči i vidio je onaj prkos u njima. Onaj sjaj koji govori da će ona raditi šta hoće i kad hoće i da je niko, a pogotovo on, neće zaustaviti u njenom naumu. Ispravila je ramena i podigla glavu. Prešla je pogledom preko njegovog tijela i u tom pogledu nije bilo nikakve naznake da joj se sviđa ono što vidi. Naprotiv, prešla je preko njega kao da je bilo koji muškarac na svijetu. Kada je konačno pogledala u njegovo lice i ukrstila oči s njegovim blago se podsmijehnula.
„Koliko ja vidim ti na sebi imaš manje tkanine nego ja, pa se to opet zove odjećom. Tačnije imaš dva komada, bokserice i kombinezon, to je dva put manje od onog što ja imam na sebi, zato molim te zadrži svoje nebitno mišljene za sebe", rekla je Lorie tiho i prkosno.
„Da li je sve uredu?" upitala je Lorelai iz tame.
„Da!" odgovorili su skupa Joel i Lorie gledajući jedno drugo u oči.
„Možemo onda početi?" upitao je fotograf. Kada je dobio klimanje glavama kao potvrdan odgovor počeo je da ih usmjerava. „Pošto mi je Lorelai rekla da ne želiš da ti se vidi cijelo lice morate zamijeniti mjesta. Jole stani okrenut prema meni, a vi gospođice Lorie stanite ispred njega i stavite ruke na svoje bokove. Da, da tako", govorio je fotograf dok je gledao kroz objektiv i pravio probne snimke. Lorie i Joel su izmijenili mnogo pozicija i tu je bilo blagih dodira, ali oboje su bili previše kruti i na slikama se to osjetilo.
„Lorie, sine, možeš li doći ovamo na trenutak", rekla je Lorelai i Lorie je polako krenula prema njoj. Kada je došla do stola pogledala je u ekran i vidjela slike i odmah joj je bilo jasno zašto je bila pozvana. Bila je previše ukočena, morala je da se malo opusti, ali i da skloni taj bijesni izraz lica.
„Moraš se malo opustiti. Da li ti treba tableta, čaša nečeg žestokog? Trave?" upitala je Lorelai i Lorie je toliko snažno okrenula glavu prema njoj da joj se na trenutak zamantalo u glavi. Šokirani izraz na Lorienom licu natjerao je Lorelai da se grohotom nasmije i taj zvuk je odjeknuo kroz prostoriju.
„Samo se šalim. Otkud meni bilo šta od toga", rekla je Lorelai previše nonšalantno za Lorein ukus. „Znam, znam. I sama vidim da su slike previše krute i nikako ne idu u skladu s naslovnicom", rekla je Lorie i uzela čašu vode sa stola i popila gutljaj. Kada je počela kašljati tetka ju je počela tapšati po leđima. „Duboko udahni, vrelina će brzo proći", rekla je Lorelai s osmijehom.
„Koji vrag je to? Otrov?" kroz kašalj je upitala Lorie.
„Čista votka, za nerve", rekla je Lorelai i sama uzela gutljaj bez ikakvih nuspojava. Lorie je odmahnula glavom i još jednom bacila pogled na ekran i krenula prema autu. Zbog nagle promjene u svjetlu nije vidjela kabal koji se prostirao van vidokruga objekiva, zapela i dočekala se iznenada na koljenima i dlanovima. Prepala se siline udara i blage boli koju je osjetila u rukama.
„Lorie", viknuo je Joel i prešao tih par koraka što u ih dijelili. Stavio je ruke pod njene laktove i pomogao joj da se ispravi.
„Jesi dobro? Boli li te šta?" govorio je dok je svojim dlanovima prelazio preko njenih ruku. Lorie je u stanju šoka uspjela samo odmahnuti glavom. Joel ju je gledao pravo u oči i pokušao da vidi bilo kakvu naznaku bola. „Dobro sam", konačno je izgovorila Lorie glasno kako bi svi čuli.
„Možemo nastaviti?" upitao je fotograf na što je Lorie klimnula glavom. Joel ju je poveo do auta i naslonio se leđima na njega. Uhvatio je Lorie za dlanove na što se ona trznula i on se smrknuo i okrenuo dlanove prema sebi. Kada je ugledao blago crvenilo i blagi trag krvi, od umjetnog pijeska posutog oko auta, obrve su mu se skupile. Vratio je pogled na njene oči i nečujno pitao da li boli, na što je ona odmahnula glavom. Joel je podigao jedan dlan do svojih usana i poljubio ga, pa je to isto uradio s drugim. Lorie je ponovo osjetila ono treperenje u stomaku sa svakim njegovim dodirom. Joel je stavio njene dlanove na svoja prsa i ona je osjetila snažne udarce ispod tog mišićnog zida. Spustila je pogled prema svojim dlanovima koji su bili puno blijeđi od tamnije kože koja ih je okruživala. Polako je, neprimjetno prešla prstima gore dolje i za odgovor je dobila mnogo snažnije udarce. Iako je osjetila toplotu na leđima, nije bila spremna za dodir koji je slijedio. Kada je Joel spustio dlanove na njenu kožu, osjetila je trnce kako prolaze kroz njeno tijelo i drhtaj koji je natjerao sve male dlačice na njenim rukama da se podignu. Bila je okružena njegovim tijelom i obgrljena rukama. Joel je polako išao rukama uz njena leđa sve dok nije došao do njenog vrata. Zatim je palčevima prelazio preko Lorieih obraza i ona je na taj nježni dodir zatvorila oči. Joel je posmatrao to voljeno lice, želio je da ovako iz blizine vidi svaku boru koju koju je dobila. Svaku promjenu koja se desila dok on nije bio tu. Prešao je prstom preko malog ožiljka što je imala na vilici kada je kao mala pala i udarila u stol. Preko mladeža kojeg je imala na bradi, jedva vidljivog, ali on je znao da postoji. Mnogo puta ju je ubjeđivao da taj mladež nije nepravilnost, nego dodatak njenom prelijepom licu. Instinktivno njegovo tijelo se približilo njenom. Više nije bilo naslonjen na zaboravljeni automobil, stajao je ispravno i polako spuštao lice prema njenom. Njegove kapci su postali otežani i polako ih je spuštao sa svakim milimetrom pređene razdaljine. Kada je osjetio njen dah na svojim usnama, njegovo srce je zaigralo u onom poznatom ritmu kad je god odgovaralo na ritam njenog. Osjetio je dodir njenih toplih usana na svojima. Tu poznatu mekoću. Bio je izgubljen u kukoljici osjećaja i nije mogao da se zasiti. Jače ju je stisnuo uz sebe i jezikom prešao preko njenih usana kako bi je natjerao da ih otvori. Lorie je bila izgubljena kao i on. Svaki taj dodir pojačavao je ono treperenje u njenom stomaku. Svaki dodir njegovih usana tjerao ju je da poželi još. Kada je konačno otvorila usta, on nije čekao ni sekunde da ih zaposjedne. Stisnuo ju je jače uz sebe i zakrenuo glavu nesvjestan scene koju pružaju svima oko njih. Lorie je podigla ruke i zavukla prste u njegovu kosu. To je bio trenutak kada su se pronašli, iako su bili izgubljeni za svijet oko sebe.
Fotograf nije gubio priliku i svaki taj trenutak je zabilježio svojim objektiv i ovjekovječio ga. Bio je zadivljen tom strašću koja se odvijala pred njegovim očima. Dobio je sve što je tražio, čak i više. Jer su to dvoje ljubavnika zaboravili gdje se nalaze pa je postalo pomalo neugodno zabilježavati sve te intimne trenutke. Kada je Joelova ruka završila na stražnjici mlade djevojke, fotograf se zakašljao i odmaknuo se od voljneog objektiva. Iako su mu ruke bridjele od želje da zabilježi sve što njegove oći vide. Odavno nije vidio toliko ljubavi koja struji među dvije osobe. Toliko strasti i bola.
„Gotovo", viknuo je malo glasnije i dvoje ljubavnika su se trznuli jedno od drugog teško dišući. Kada je čuo tihi podsmijeh, fotograf je okrenuo glavu prema starijoj ženi koja je stajala pored stola s čašom u rukama i sjajem u očima. Skinuo je kameru sa stalka i okrenuo prema njoj. Kada je kliknuo, shvatio je da je zabilježio trenutak čistog samozadovoljstva kojim je odisala ta lijepa starija gospođa.
Lorie je teško dolazila do daha. Njeno srce htjelo je da izađe iz njenih grudi. U stomaku je osjećala stotine leptirića kako lupaju krilima. Trepnula je očima i konačno postala svjesna svog okruženja, ali i Joelove blizine i njegovih ruku koje su je čuvale. Posramljeno je podigla pogled prema njegovom i u njima je vidjela samo goruću strast koja se nije smirivala.
„Gotovo je. Idemo malo odmoriti i onda možete početi pakovati stvari. Molim vas sve da se uputite prema švedskom stolu i poslužite. Kao mali znak zahvale za svo vaše zalaganje. Hvala još jednom", govorio je glasno fotograf i Lorie je bila zbunjena šta je gotovo, kad slikanje nije ni počelo kako treba. Joel je vidio njen zbunjeni pogled i osjetio trenutak veselja zbog činjenice da Lorie nije bila svjesna bilo čega, niti da se slikanje i dalje odvija niti vremena koliko su proveli u tom zanosu. Podigao je desnu ruku do njenog lica i palcem prelazio preko tih nateklih usana i zatim preko lica koje je pokazivalo crvenilo i iritaciju koju je izazvala njegova brada. Kada se nije odmaknula od njega nakon što je došla sebi, Joel je to shvatio kao dobar znak.
„Hajde Lorie kćeri, moraš nešto jesti i da pogledamo koje ti se slike sviđaju. Napraviće i par videa samog auta u tom okruženju kako bi mogli iskoristiti za promo video. Dođi da skinemo te štikle kako ne bi polomila članak", doviknula je Lorelai i Lorie je samo klimnula glavom i okrenula se polako šepajući prema svojoj tetki.
Joel je stajao tu s novorođenom nadom u prsima. Ovaj puta bar nije dobio šamar.