Kafa i šećer 🔚

Kafa i šecer

Život je kao kafa.
Ponekad gorak,ponekad sladak.
Sve zavisi od situacije i naše tačke gledišta na svijet.
Ljudi kažu da piju slatku kafu jer im je život gorak.
Ali ništa ne poduzimaju po tom pitanju.
Isto je i sa kafom, kada je gorka nismo zadovljni sa njom.
Ali ako ne ubacimo šećer u tu kafu ona se neće promjeniti.
Neće postati slatka ako samo govorimo kako je gorka.
Često i mi ljudi samo govorimo kako je život loš,ali svi nastavljamo istim putem jer nam ne pada na pamet da trebamo nešto pomjeniti.
Definitivno neće biti bolje ako nista ne poduzimamo.
Da li ste ikada razmišljali o kafi.
Kafa i šećer su toliko jak kontrakst a tako se dobro uklapaju.
Kafa je tamna i gorka,dok je šećer bijel i sladak.
Međutim,kafa je pre gorka i jaka,dok je šećer pre sladak.
Uz odgovarajuću količinu kada se ujedine dobijemo savršenu kombinaciju.
Život zna biti gorak poput kafe bez šećera,ali kada se pojavi šećer u našem životu tada se sve promjeni.
S toga potrudite se biti šećer u nečijem životu. Kako bi mu zasladili život,a ne zagorčali.
_______________________________

Kafa.
Kafa je najvažniji dio mog dana.
Život mi je uvijek bio u žurbi,nikada nisam imala dovoljno vremna za sebe.

Ali sam uvijek rado svraćala u maleni kafić pored stana i popila svako jutro kafu uživajući u miru.
To mjesto je uvijek odisalo posebnom toplinom,prijateljstvom i na neki način domom. Toplinom koju nikada nisam imala u svom životu.

Uvijek sam morala biti dama i poslovna djevojka za primjer. Kada si kćerka manekenke i uglednog biznismena uvijek moraš držati do svog dostojanstva.
Uvijek sam tako i izgledala.
Plava kosa,plave oči i blijed ten,bila sam savrsena mala princeza za svoje roditelje kako bi cijelom svijetu pokazali kako su ponosni na svoju kćer.
Odrasla sam sama uz kućnu poslugu,kako to inače biva. Kada si bogat imaš sve što poželiš. Ali nemaš ono najvažnije.
Nikada nisam imala ljubav.
Roditelje sam viđala rijetko,uvijek su bili na putovanjima zbog posla.
Ljudi oko mene družili su se sa mnom samo zbog slave,novca i koristi.

Moj život je bio tako tmuran i hladan to jeste svi oko mene su bili hladni.
I ako sam ja bila vesela i sretna. Vremenom sam morala postati djevojka koja govori samo kada joj kažu,smije se kada ima dozvolu za osmijeh.
Vremenom postala sam marioneta,osoba kakvu drugi očekuju da bude,a nikako onakva kakva ona sama želi da bude.
Tako i sada sa 27 godina kao vlasnica najuglednije modne kuće, ja sam morala biti dama koja mora biti uzor,marioneta koju su stvorili moji roditelji i ljudi oko mene.

Dok je to maleno mjesto.
Taj maleni kafić sa šarenim zavjesama i zidovima,laganom glazbom i najukusnijom kafom bilo moje savršeno utočište gdje sam pronalazili mir.
Tu sam mogla biti ono što jesam sretna,vesela.
Obično nije bilo puno ljudi,iako je i bilo dana da kafić bude pre pun niko me nikada nije prepoznao niti mi se obratio kao poslovnoj i poznatoj osobi,već kao običnoj ženi.
Sjedila bih tako satima prije ili posla svaki dan odmarajući misli.

Kao i svako jutro,polije trčanja,spremila sam se i izasla iz svog ogromnog stana te otišla u jedino mjesto gdje imam malo mira.

Kafić je bio polu prazan.
Sjela sam u ćošak kafića,kao i obično naručila svoju kafu i razgledala po kafiću razmišljajući o svemu,o svom životu.
Šta da sam se rodila kao neko drugi?
Šta bi se desilo da se nešto desi? Da mi život ne bude ovako monoton?

Iz razmišljanja me trgne nagla škripa starih vrata i hladan vjetar.
Decembar je pa je jako lahko,ali u kafiću je prijatno i toplo.
Onda sam zapazila njeg.
Prelijep muškarac crne kose,tamnijeg tena i lijepe građe.
Hladnog stava i obućen u odjelo, savršeno crno bijelo odjelo, jasno se vidjelo da se ne uklapa u ovu opuštnu i šarenu atmosferu.
Do sada ga nisam uopšte viđala ovdje jasno se vidjelo da je on ozbiljan i poslovan i hladan.
Kada je otvorio vrata u lice me udario hladan vjetar i uništio onu toplotu.