Da li mi neko može reći koliko traje to što vrijeme lijeći? Kada se tome nadzire kraj?
Prošle su dvije godine. Brzo su prošle,ne smijem lagati. Bol koju sam nosila svaki dan nije se mogla opisati,a i kome da je opisujem? Onima što će mi reći da su sve to prošli i da će proći,da ću se naviknuti na sve? Zahvalna sam onima koji su šutjeli o tome,koji me nisu konstantno napominjali da TE nema više. Kad o drugima treba,svi su pametni,al kad se treba o sebi pobrinuti,e to je već teže. Zaborave da je šutnja najbolji izbor nekada. Zahvalna sam ti što si mi udahnula život. Kažu da je prevrijedan da bi bio uludo potrošen. Kažu, ko sam ja da ih razuvjerim?! Ne brini se, znam da si na boljem mjestu, jer ovo nije bilo mjesto za tebe. Bila si suviše dobra za ovako nešto. Žao mi je da ti nisam rekla zadnji put da te volim i da mi oprostiš svaku svađu,a bilo ih je. Valjda to sebi nikad neću oprostiti. Neću si oprostiti što sam bila pored očiju slijepa i nisam imala ni trunke razuma kad si mi govorila da se brineš. Bila si u pravu većinom,al naravno,nikad nisam slušala. Nisam uspjela da ti poboljšam život,iako sam od sveg srca to željela. Znam da si znala. Zadnji put kad sam te sanjala,bila si nasmijana. Valjda to znači da si napokon spokojna. Žao mi je da te ne mogu zagrliti i da me obasipaš riječima punim bezuvjetne ljubavi. Ti si jedina bila koja nije od mene ništa nije očekivala,samo da dođem, da me vidiš. Nisam raspoznala taj zadnji put da će biti zadnji. Kad sam odlazila obuzela me tolika toplina i ljepota oko srca. To je valjda trebala biti naznaka da je kraj uskoro. Al ko bi to očekivao? Bila si tako mlada. Valjda nismo svjesni da odavno u smrti ne igraju godine. Kažu, navikneš se na tu bol, postane dio tebe. Izgubiš pola srca, izgubiš sve. Gledaš u onaj hladan grob,stavljaš cvijeće i počinješ plakati. Kad se smiriš,zapališ cigaretu i počneš pričati,kao da ona sada ne vidi sve što ti se dešava. Tješiš se da će sve biti dobro,jednom. Kako da bude kad si sahranila svoju krv kojoj nisi rekla da je voliš? Za koju nisi imala vremena jer si morala radit za mizeriju misleći da ćeš u jednom trenutku imati dovoljno da joj možeš priuštiti više od hrane. A ona je uvijek imala vremena. Shvatiš da si postala nezahvalna i sada kriviš sebe za sve,mada racionalno znaš da na smrt nema niko utjecaja. Kada dođe po tebe ne možeš je zaustaviti,niti neko drugi.
Oprosti mi za sve, ja sebi još uvijek ne mogu oprostiti.
Hvala TI. Na svemu, mnogo TI hvala, majko.
