Griseldina škola magije

Awen, zovem se Awen

Bila je večer, ljetna večer. Sunce je zalazilo iza gore te nebo se iz modre prelijevalo u ružičastu. Povjetarac je puhao i njihao krošnje, a latice cvijeća su se zatvarale. Potok, koji je izvirao iz gore, protjecao je malim selom. Djevojke su dolazile na potok po vodu te ju nosile kući. U blizini čulo se prepiranje dvije djevojke, no žamor potoka im je prigušivao glasove.

„Awen razmisli barem o čemu smo pričale" viknula je Freya za mlađom sestrom, „možda zvuči suludo, ali meni bi puno značilo."
Awen je ljutito izdahnila:"Ja sam zaslužila da pohađam školu, dokazala sam se dovoljno vrijednom da zaslužim mjesto." Freya zakoluta očima i priđe joj bliže, tijela su im udaljena svega dvadesetak centimetara.
„Misliš da sam nesposobna? Uzet ću ti tu prokletu potvrdu za tu jebenu školu makar te se morala riješiti," zareži na nju i uhvati ju čvrsto za zapešće „Misliš da sam ja dobila toliko prilika kao ti da se dokažem? Nisam. Mislim li da sam vrijedna toga? Da."

Freya ju obori na tlo, uhvati ju za kosu i odvuče do ruba potoka.
„Što sad namjeravaš? Bacit me u ovaj potok samo zbog lista papira na kojem piše da sam se dokazala sposobnom za obučavanje?" Awen se pokušalavala izvući iz njezinog stiska, no Freya nije popuštala.
„Misliš da je to jedini razlog?" zagledala se u svoje odraz na površini potoka, „Da dobijem upis u tu škola mogla bi započeti novi život, dalje od ovih usranih ljudi u ovom usranom naselju. Nikad se ne bih vratila ovamo, nikad." Awen ju je samo gledala toliko toga je htjela reći, no nije pronašla prave riječi. Nije mogla dokučiti čemu tolika nezadovolja.

„No dosta s mojom tužnom pričom. I tvojoj je potreban sretan završetak, zar ne?" uhvatila ju je za vrat i gurnula joj glavu u potok, „Nadam se da znaš plivati sestrice." Pobjednički se nasmijala te je ugledala u blizini kamen i udarila Awen snažno u potiljak. Bacila je i nju i kamen u potok. Stala je u mjestu ukopana par trenutaka dok joj Awenino tijelo nije nestalo iz vidika. Jedna nepošlušna suza joj je kliznula obrazom no brzim pokretom ruke ju je obrisala. „Ovo je dobra odluka za obje", pomislila je.

***

Mjesec se već podigao na zvjezdano nebo kad se Awenino tijelo našlo na pješčanoj obali. Njezina duga crna kosa prosula se po pijesku te su njezine duge trepavice spuštene. Ležala je spokojno s nogama još uvijek u vodi. Začuli su se glasovi s jednog broda koji je zavzan za debeli korijen stabla.

„Davide ne možemo to ovdje..." djevojka je uhvatila njegovu ruku koja joj se zavukla ispod majice. „U redu kad tako kažeš," zatakne joj zalutali bakreni pramen iz uha, „a da odemo kod mene? Xanthe je otišla kod neke prijateljice, bit ćemo sami..." blago se nasmiješi te joj prisloni kratki poljubac na usne.
„Zvuči dobro," djevojka prokomentira, ustane se i namjesti majicu.
„Hej Krystal što kažeš na noćno kupanje?" upita ju, no uopće ne čeka odgovor samo ju zagrli i oboje padnu preko ruba broda u vodu. Odplivaju do obale te otresu pijesak sa svoje mokre odjeće.

Krystal zastane i pogleda preko Davidova ramena, oči joj se rašire te udari Davida po ramenu. Pokaže mu na crnu siluetu na pijesku, a on joj kaže da se ne približava. Oprezno se približi, provjeri joj puls i disanje.
„Živa je, ali puls joj je jako slab," kaže David te zatim Krystal dotrči do njega.
„Daj joj umjetno disanje" kaže te klekne nasuprot Davidu. Pomake kosu s Awenina lice, prisloni svoje usne na njene utiskujući joj zrak u pluća. Nakon par pokušaja Krystal izgubi strpljenje i odmakne ga:" Prošle godine sam učila kontroliranje vode, izdvajala sam vodu iz biljaka, ali nikad nisam radila nešto ovako... Ali htjela bi pokušati." Stavi desnu ruku iznad Aweninih pluća. Fokusira se na vodu, vodu zarobljenu u njezinim plućima. Ruku zadrži na tom mjestu dok ne osjeti da je voda pod njezinom kontrolom. Blago se osmjehnula kad je uspjela te je ruku polako pomicala prema Aweninim ustima. Voda joj je izlijevala iz usta i slijevala se obrazima prema tlu. David joj je upuhnuo zrak u pluća te je nakon par trenutaka otvorila oči i krenula kašljati.

Podigao ju je i nosio ju u rukama do svoje kuće. Smjestio ju je na kauč, a Krystal je donjela deku i zagrnila ju. Awen je dugo buljila u nisku crvenokosu i visokog plavookog tipa, zatim se sjetila Freye. „No dosta s mojom tužnom pričom. I tvojoj je potreban sretan završetak, zar ne?" sjetila se njezinih riječi prije nego što ju je udarila kamenom. Dotaknula je rukom mjesto udarca koje se užarilo od bola te je vidjela na prstima grimiznu tekućinu.
„Krvari," rekao je plavooki i krenuo u drugu prostoriju, „idem po zavoje. Ostani s njom." Krystal joj je gurala čašu vode u ruke, ali ju odbijala popiti. U tom trenutku bojala se vode, i utapanja... i vlastite sestre.

David se vatio s zavojima te joj očisti ranu alkoholom i uredno ju zamotao.
„Donio sam ti čistu odjeću," odloži ju na kauč, „Xanthe neće ni primjetiti ionako je ima previše." Awen ga je poslušala, nije progovorila ni jednu riječ od svađe sa sestrom. Bojala ih se, no ipak im se zahvalila.
Sjedili su tako u tišini sve dok ju crvenokosa nije upitala:" Što ti se dogodilo? Ako smijemo znati. I kako se zoveš?" Zagledala se u čašu vode koju joj je Krystal nudila da popije.
„Gurnula me," zastala je, „sestra. Awen, zovem se Awen."
Krystal sjedne kraj nje i zagrli ju: "Okej je Awen. Ja sam Krystal, a on David i tu smo kad god nas trebaš. Sad se odmori i naspavaj sutra ćeš se osjećati bolje."

David ugasi svijetla i ostavi svijetleći kamen na stolu te ode s Krystal u svoju sobu. Skine mokru odjeću sa sebe i obuče čistu majicu u kojoj će spavati.
„Zar tebi nije palo da je Awen neka poremećena osoba koja je htjela počiniti samoubojstvo? I sad je završila u mojoj kući, na mom kauču, u Xantheinoj odjeći." Krystal ga je dugo gledala bez treptanja i zatim izdahnula.
„Previše dramatiziraš. Awen mi se čini baš kao draga osoba. Žao mi ju je. Nismo ju niti upoznali, a ti već pretpostavljaš svakakve gluposti," kaže te se baci na udobni krevet.

***

Bijeli kamen je s vremenom slabije svijetlio te se na koncu ugasio i izgledao je poput svih drugih kamenja.Tamno sive boje s hrapavom površinom. Awen je dugo razmišljala. O svemu. Pretjerano razmišljanje ju je držalo budnom i svjesnom svega što se dogodilo.