SADAŠNJOST "Kada se zaljubiš, sve ostalo će ti biti nevažno naspram jednog lepog muškog lica..."-Bile su to reči moje pokojne majke koje i dan danas pamtim i plačem kad god ih se setim. Jeste bilo tako. I nisam verovala u to dok mi se nije desilo, dok na svojoj koži nisam osetila šta znači pronaći sebe u tuđim očima. Ljubavna priča mog života nije imala slavan kraj, ali je bila prava i vredna svega.
PROŠLOST
Zvižduci, glasni muški glasovi, miris znoja, cigareta i alkohola je bio samo mali deo onog pakla koji sam proživljavala dok sam izlagala svoje telo pogledima zih zveri. U pozadini je tukla muzika koju mi strujala kroz telo i omogućavala mi da izvodim zavodljive ženske pokrete na šipci. Gomilu napaljenih muškaraca me je gledalo i dobacivalo razne proste reči. Jedan je čak i pokušao da me dodirne posle čega ga je obezbeđenje izbacilo iz bara. Tu je bilo i starih i mladih. Svi oni su mi se gadili jer su kod kuće verovatno imali svoje žene koje uopšte nisu znale za takve bitange što dolaze ovamo samo da bi balavili za mnom. Zapravo, balave za svakom devojkom koju vide. Ima nas pet i svaka ima vreme za svoj nastup. Trenutno ja izvodim svoj ples dok me poput gladnih pasa gledaju. Uvijam se i trpim svakim pokretom bol u grudima što radim uopšte tu. Na kraju mi se nastup završio, krenula sam ka svlačionici. "A šta kažeš da se malo zabavimo pre tvog odlaska?"-Pijani deda je stao preda mnom. Samo sam ga lagano gurnula i on je pao sa strane. Progurala sam se kroz gužvu pa sve do svoje svlačionice. Na kraju sam sela ispred ogledala i posmatrala očajnički sebe. Nosila sam minijaturnji gornji deo brusa. Grudi su mi ispadali do nepristojne mere. Na nogama sam imala mrežaste čarape i tange koje su mi otkrivale skoro pa sve. Delovala sam tako jeftino i jadno da me je duša bolela. Da me je sada majka videla onesvestila bi se žena. Moj zeleni pogled je lutao od crne kose pa sve do nogu koje su na prost način bile svima vidljive. Ne bih bila ovde da imam normalan život kao druge devojke. Da ne moram da plaćam školarinu, majčine lekove i uz to račune i stanarinu. Kada se sve to sabere meni od ovog prljavog novca ništa ne ostane.
Sva sreća pa moja majka ne zna da ja zapravo ne idem da radim u restoranu kao konobarica već dolazim na ovo odvratno mesto.
Pre nego što su ostale devojke došle ja sam se presvukla i izašla iz svlačionice. Pored vrata me je čekao ćelav muškarac u crnom. "Danas ti je odbijeno sto evra pošto si zakasnila."-Pružio mi je u ruku 150 evra. "Ne možeš mi to uraditi. Kasnila sam pet minuta samo, zbog škole."-Ne, neće mi valjda odbiti to od plate. Toliko se mučim za samo mali deo onog novca koji mi je potreban za život. "Gazda je tako rekao pa nije na meni da pričam sa tobom o ovome. Uzmi ili ostavi."-Ravnodušno je rekao. Uzela sam novac prezirući tog tipa kao i tog gazdu koga nikad do sada videla nisam ali sam potpisala ugovor sa njim. Igor je zapravo samo neki njegov pijun koji prati šta mi radimo. "Jedi govna."-Promrmljala sam odlazeći. Projurila sam do izlaza samo da bih izašla sa tog mesta gde me sve guši. Kada sam izašla, naslonjena na zid pogledala sam u novac u svojim rukama. Samo 120 evra mi je trebalo da platim mesečnu stanarinu, a majčini lekovi? Hrana? Samo za njene lekove mi treba oko 2 hiljade, kako ću uspeti na kraj s ovim da izađem? "Aurora!"-Vratila sam novac u torbu i pogledala u pravcu glasa koji me je dozivao. Bila je to moja tetka Marija. Trčala je ka meni sva zadihana i zajapurena. Ona jedino zna da radim ovde i to je saznala prateći me jer nije verovala izgovorima koje sam mami prosipala. "Šta hoćeš, tetka? Koliko ti para treba?"-S obzirom da zna kada dobijam platu, zato je ovde verovatno. "Smiri se, lutkice. Ko je rekao da sam zbog toga došla?"-Naravno da jeste. Uvek zbog toga dođe. "A kao nisi?"
"Zapravo, došla sam zbog nečeg drugog."-Tamne oči su joj pohlepno zasijale a na usnama joj se protezao kez koji je otkrivao nedostatak jednog zuba od gore. Trojke. "Treba nešto da mi uradiš."-Prošla je rukom kroz kosu koja je ošišana na mušku frizuru. Nisam ni jednog trenutka sumnjala u to. "Šta? Da opet platim onom tvom alkohol? Ili ipak tebi?"
"Ne, nije ništa tako u pitanju. Dođi ovamo."-Uhvatila me je za lakat i odvela nazad sve do mesta gde nije bilo ni prolaznika, nikoga. Sele smo na klupu.
"Slušaj, jedna gospođa će mi dati velike pare ako budem našla devojku koja će da glumi da je verenica njenog sina što je izgubio pamćenje. Ne želi da druga zmija, prava devojka tog momka iskoristi njegovu slabost i veže ga još više za sebe. Zato sam ja odmah na tebe pomislila. Pa, hoćeš li?"-Nisam mogla da verujem da bi jedna majka bila sposobna tako da obmanjuje svog sina. Koji je uz to izgubio pamćenje i sigurno ima dovoljno i svojih muka. "Naravno da ne! Odakle ti ideja da bih pristala na tako nešto? Uostalom, kako ti možeš uopšte to da prihvatiš? Zar ti nije žao tog momka?"
"Baš me briga za njega. On ionako ima čitavo bogatstvo da nadoknadi tugu zbog majčine laži. On uopšte nije bitan u ovoj priči. Bitan je novac. Aurora, konačno ćemo imati brdo novca."-Opet su joj onako zasijale oči kao da se radilo o nečemu što je smisao života. Za nju novac to i jete. "Misliš, ti ćeš ga imati."
"Zar da ga ne podelim sa svojom nećakom i sestrom? Ajde molim te, Aurora nisam ja baš toliko zla. Uostalom, ako pristaneš, moći ćeš da ostaviš ovaj posao po strani. U vili ćeš imati sve pošto ćeš biti njegova verenica."-Ne. Nikada ne bih mogla pristati na tako nešto koliko god mi novac značio. Postoji nešto važnije od novca. Što se njime ne može kupiti. "Neću. Ti radi šta hoćeš, a mene ostavi na miru!"-Ustala sam i prošla pored nje. "Šta misliš da će Valentina da uradi kad sazna gde si svako veče? Oh, zar to neće pogoditi njeno slabo srce?"-Stala sam kada sam čula na šta aludira. I nisam mogla verovati svojim ušima. Okrenula sam se ka njoj. "Ne bi valjda stvarno to uradila?"
"Ne bih kada bi prihvatila ono što tražim od tebe."-Kako je samo bezdušna. "Tebi ni rođena sestra ništa ne znači. Dozvolila bi da ona umre samo zbog novca? Ja ne mogu da verujem da ti i ja delimo istu krv, tetka! Odvratna si, gadiš mi se!"
"Valentina će ionako kad-tad da umre tako da mi je svejedno ako bude to sada ili sutra. A sad prekini da dramiš i reci mi više šta ćeš da uradiš."-Delovala je kao da joj ja oduzimam dragocene momente života. Progutala sam knedlu i klimnula glavom. Prokleta bila, tetka, najgora si osoba koja postoji. "Za majku ću sve uraditi."
"Odlično."-Zadovoljno se nasmešila.
"Onda idemo pravo kod te gospođe da bismo to još danas rešile jer joj sin sutra dolazi iz bolnice."
"Sad? Ali majka nas čeka."
"Rešićeš ti to nekako. Kako si do sada uspevala?"-Došlo mi je da joj pljunem u lice jer se tako ponašala prema meni. Zaustavila je taksi i rekla adresu, a zatim smo obe pošle njima ka paklu koji je možda gori od onog u baru. Ne znam samo kako da javim majci da ću kasniti, ni telefon nisam uspela da kupim.
