1. deo; "Napad"

2.2K 63 8
                                    

MATEA POV
Taj dečko je toliki potrčko, uz to je toliko lud za njom, a lujka ga ni ne primećuje...barem ne na taj način. Pošto oni napuste prostoriju, bacim opušak cigarete u stranu
"Počinjem da brinem za nju. I sebe..."
Kažem Stefu, te on podigne jednu obrvu uputivši mi zbunjeni pogled
"Jebeno joj ni jedan ne odgovara tebra..."
Dodam. Trepne par puta pre nego što prasne u glasan smeh
"Ozbiljna sam ! Kad je poslednji put bila u vezi ?"
"U vezi...pa, generalno se ništa njeno ne može nazvati vezom, ali...do juče je bila u kombinaciji s onim...Todorom onim"
"Ozbiljno ?! Nešto ozbiljnije ?"
Upitam iznenađeno. Apsolutno nisam imala pojma ! Joks nam se konačno...
"Matea pričamo o Jovani"
"A da...Jovana i ozbiljno...nahh. Misliš da će ona ikad da se zaljubi ?"
"Zašto misliš da neće ?"
Slegnem ramenima skrenuvši pogled ka vratima na kojima je izašla pre par minuta
"Ona nije sposobna da voli..."
Čujem tih smešak, te pogled prebacim na njega
S: "Ou kako samo grešiš..."

DARIO POV
Pošto ostavim sve kupljene namirnice u kola i objasnim Filipu da mi vožnja stvarno nije potrebna, laganim koracima krenem nazad. Pošto dugo nisam bio nigne bez pratnje, odlučim da krenem zabačenijim ulicama jer vremena imam na pretek; bitno je samo da stignem pre Filipovića. Razmišljao sam da krenem malo u teretanu, ali majka kaže da je to užasna ideja i da definitivno ni u jednom trenutku života ne trebam da budem znojav i smrdljiv...dobro, ne izgledam toliko loše, primetio sam da me devojke vole, ali opet...šta znam. Tek odjednom osetim čvrstu ruku preko usta i još jednu koja moje ruke čvrsto steže pozadi. Predamnom se pojavi osoba nižeg rasta s pištoljom u ruci. Zbog fantomke ne prepoznam pol, ali muško je predpostavljam, devojke nisu stvorene za ovakav vid...nisu stvorene za kriminal uopšteno
"Vadi lovu ili ode glava pederu"
Čujem oštar glas osobe iza sebe te se trgnem
"Ne možete ovo da radite, alo ! Moja majka ima jake advokate, ako vas prijavimo..."
"Sam si tražio..."
Osoba ispred repetira pištolj potpuno opušteno, te cev istog prinese mojoj slepoočnici
"Stani !"
Uzrujano viknem. Grudi mi se nenormalno brzo pomeraju zbog mog neuravnotežanog disanja. zar niko neće da dođe i pomogne mi ?!
"Daću vam sve što imam, samo me pustite, molim vas"
Osoba ispred zakoluta očima
"Pusti ga"
Pošto mi ruke bivaju slobodne, osvrnem se oko sebe. Nemam izbora...zavučem ruku u unutrašnji džep jakne odakle izvučem novčanik
"Tu je s..sve što imam"
Promucam pružajući ono liku ispred, te on otvori promatrajući. Drhtim, nije mi dobro bukvalno...nisam očekivao da će ovako nešto da mi se desi...nikada mi se ovako nešto nije desilo ! Pošto dobijem oštar pogled, osoba koja je stajala iza mene počne s pretrisanjem mojih džepova, te se ubrzo nađem bez debljeg zlatnog lanca. Majka će me odrobijati...
"Samo se usudi da kažeš nekome za ovo i obećavam ti da naredno jutro nećeš dočekati. Mnogi me nisu poslušali"
Namigne mi
"Novac i kartice niko ne bi ni primetio, ali...kako da objasnim nestanak lanca ?"
Upitam zabrinuto
"To je tvoj problem"
I samo tako odjednom otrče niz ulicu. Čoveče...zar stvarno postoje ovakve osobe ?! O Bože plašim se svakog sledećeg koraka bukvalno...noge mi drhte. Pošto opipam džep u potrazi za telefonom shvatim da mi je i on otet. Dođavola ! Okej, policija bi ga mogla locirati, ali...to uopšte nije sigurno...mislim da moram s majkom da popričam o ovome

JOVANA POV
Počnem glasno da se smejem još jednoj od provala ovog dečka kog sam baš iz tog razloga obožavala, međutim, zbunim se pošto se lik nađe naspram mene te podignem jednu obrvu
"Okej, moramo da pričamo..."
"Pričamo"
Kažem cinično smeštajući ruke u džepove
"Ne, mislim...pazi...pokušavam nešto da ti kažem već duže vreme i...nekako osećam da je sada pravi trenutak za to"
Zbunjeno mahnem glavom pažljivo promatrajući svaku njegovu reč. Ou...jebeno vidim kuda ovo vodi ! Jebote ne...nećeš to da uradiš ! Ne sada !
"Uopšte neću da odugovlačim, znam da si primetila da se moje ponašanje prema tebi promenilo, i..."
"Nisam"
Presečem ga. Nije pravo vreme za ovo jebem te, ne možeš ! Besno izdahne
"Znam da jesi ! Slušaj...opasno se ložim na tebe. Al ono...umirem kad sam u tvojoj blizini, baš kao i sada, i nije to ona klasična napaljenost kao kad tipa vidim dobro dupe na ulici, ja...više ni ne gledam druge devojke, i...mislim...mislim da sam se zaljubio u tebe"
Širom otvorim oči plašeći se svog narednog poteza. Okej, znala sam da će ovako nešto da kaže, ali...šta da uradim sada jebote ?! Ne želim da sjebem ovog dečka, ali...nisam za vezu...barem ne s njim...
"Stvarno ne znam šta da ti kažem..."
"Pa...je l se sviđam ja tebi ? Da li bi...bila sa mnom ?"
Skrenem pogled na kratko
"Iskreno - stvarno mi se ne sviđaš...uz to, znaš već moje mišljenje o vezama Vuče, zašto me uopšte pitaš to ?"
Pogledam ga onim tužnim pogledom, te ga prekinem pre nego što kaže još nešto
"Za početak ne želim da sjebem prijateljstvo, i..."
Zastanem pošto se njevove ruke nađu na mojim obrazima dok mi se približava
"Joks nećeš ! Ja...prosto...osećam da je ovo ono pravo, i..."
"Ali ja ne osećam isto ! Izvini, ali tako je"
Uz izdah mahne glavom, te primetim blagi smešak na njegovom licu
"Nisam ni očekivao ništa drugo...samo...daćeš mi šansu da se upoznamo i na taj način ?"
"Prijebalo ti se ?"
Ne uspem a da ne prekinem ovu patetiku sarkazmom, te oboje zbog toga prasnemo u smeh
"Ahm, jako"
Cinično doda, te i meni takav smešak zaigra na licu
"Razmisliću o tome"
Podignem se na prste kako bih ostavila sitan poljubac na njegovom obrazu dok lagano nastavljam do motora. Pošto osetim ruku na nadlaktici i bivam zarotirana unazad, ne uspem ni da shvatim šta se zapravo dešava pre nego što osetim te usne na svojima. Bukvalno se zaledim dok ruku čvrsto obavija oko mog struka približavajući me skroz sebi. Pa...ako on shvata da ja stvarno ne želim ništa s njim i ako mu je to okej...ovaj poljubac, jelte, nije pogrešan. Naslonim ruku na njegov vrat pošto poželi da se odvoji jer do sada nisam želela da uzvratim, te osetim njegov smešak kroz poljubac, a onda ga sama odgurnem
"Uradiš li još jednom ovako nešto, prvo ćeš da ljubiš pesnicu, a zatim patos"
Prokomentarišem pre nego što nastavim ka motoru, a iza sebe čujem smešak
"Svidelo ti se !"
Ponosno kaže, te neprimetno zakolutam očima
"Nisi loš. Idemo li više ?"
"Mhm"
Smesti se na svoj motor, te ja sednem iza
"Drži se"
"Neću"
Iako mu ne vidim lice, prosto znam da je u ovom trenutku zakolutao očima
"Uradi to još jednom na bilo šta što kažem i te lepe okice će završuiti u Astorovim ustima"
Okrene se ka meni otvorenih usta
"Kako...?"

•••
Nadam se da vam se svidelo. Ostavite mišljenje i ⭐ ako jeste, a i ako nije ✌🏼😂💙👇🏼

Njena igračka. Ili ipak ne?Όπου ζουν οι ιστορίες. Ανακάλυψε τώρα