Zavedi me!🔚

Drugo poglavlje

Žalim i žaliti ću možda do smrti. Primaknem se i sjednem na krevet kraj nje te joj nježno dodirnem obraz, tako je nježan da sve što želim je leći kraj nje i privući ju na svoja prsa.

Ali ne učinim to, jednostavno pustim svoje srce da uživa u njenoj ljepoti. Toliko toga bi joj rekao, toliko toga bi joj pokazao. Ali znam treba joj vremena da zaboravi. Iako mi Jasmin ne daje dobru prognozu, kaže nikad mi oprostiti neće.

Ali opet kad sagledam njihovu vezu, onda se ipak nadam, možda ima Boga na nebu i smiluj se mom bolu. I pokloni mi ovu predivnu vatrenu lavicu.

- Tyler?
Zamrznem se na mjestu i gledam kako se okreće lijevo ili desno kao da sanja nešto ružno.
- Ne ne radi mi to, nemoj me i ti izdati.

Ruke mi se počnu tresti i znam kako završava njen san, njenim suzama. Kad počne u snu plakati ne mogu više izdržati i legnem pokraj nje te ju jako privučem na svoja prsa.

- Oprosti mi. Oprosti mi. Oprosti mi.
Ponavljam ponovo i ponovo i ako treba ponavljat ću svaki dan, ma svaku minutu. Samo da ju zauvijek imam u svojim rukama. Njen miris me okružuje i zavlači dublje i dublje u pakao. Gdje patim neprekidno.

- Ne mogu, jednostavno ne mogu. - njen glas je tako tih i na tren se zaledim, očekujem da će me izbaciti ali ona samo tiho leži kraj mene.
Možda je ovo ta prilika da joj se približim bar malo.

- Nikad te nisam želio povrijediti.
Tišina s druge strane je nepodnošljiva i primaknem ju još bliže sebi.
Srce me boli i najradije bi vrišto na sav glas, ali dopuštam si ovaj trenutak. Ovdje gdje smo samo ja i ona.

- Povrijedio si me toliko da jedva mogu normalno disati, cijeli život sam osuđena da gledam tebe u oči i vidim onaj tren kad si me bacio na noge.

- Selina. - glas mi puca i više ne mogu skrivati kako me njene riječi ne bole. Suze se nakupljaju u mojim očima.

- Najgore od svega je što moja glava želi da uzmem nož i prerežem ti vene, a srce toliko pati za tobom da dođe mi da sama sebi prerežem žile.

- Selina, ubijaš me. Svaka tvoja riječ je kao metak. Kako bi volio vratiti vrijeme.

- I ja bi voljela vratiti vrijeme.
I tišina se opet spusti na nas, slušam ju kako diše te nakon par minuta tijelo joj se opušta. Zaspala je na mojim rukama i nisam siguran dali ću ju ikad moći pustiti od sebe.

Ali vibracija mog mobitela me trgne i nekako ju pustim te ustanem. Napustim prostoriju i pogledam tko me zove.

- Jason?
- Imamo problem.
- Šta?
- Rose je mrtva!

Od šoka prestanem na tren disati i nisam siguran može li ovo biti gori tren za ovu informaciju.
- Kako?
- Ubijena je, ali to nije ono najgore.
- Može li biti gore onda?

- Izgleda da može.
- Ajde samo reci.
- Dolaze po Selinu!

Ne ovo je gori tren, a tijelo mi se zagrijava i bukti od bijesa.
- MOLIM!
- Hakirao sam u policijsku stanicu i navodno su njeni otisci po stanu, a ona je imala i motiv.

- Kakav jebeni motiv, ja sam s Rose spavao prije šest mjeseci. A ona je tek sad mrtva! Nema logike.

- Navodno je trovana sve te mjesece i policija sumnja da je Selina ušla u kuću da joj stavi otrov u vodu. Pošto i sam znaš da Rose pije kupovnu samo.

- To nije istina, ona to nije napravila!
- Znam to čovječe ne moraš se derati na mene! Šta ćemo učiniti?

Razmišljaj Tyler, razmišljaj!

- Ja ću biti njen alibi!
- Ne vjerujem da će to upaliti, jer ona te mrzi i neće pristati na to! Najbolja solucija je nazovi Gabriela Orlova i sakrij ju dok ne saznaš koji vrag se dešava. Jer Tyler ubojica je još na slobodi i možda krene na Selinu da sakrije istinu.

Znate onaj tren kada bi najradije nekog ubio ili udavio ili samljeo. A nemoćan si učiniti išta. E tako se sad osjećam i okrenem se te šaku zabijem u zid iza sebe. Bol me u trenu pogodi ali bar mi malo razbistri glavu.

- Ok nazovi Gabriela i objasni mu, ja ću pomoći Selini.
- Riješavam!

Poklopim i naslonim glavu na zid, tako sam nemoćan.

- Pomoći mi šta? - njen glas je tih iza mene i srce mi se kida što joj moram reći. Okrenem se i pogledam ju, kosa joj je malo rasčupana i jednostavno izgleda predivno.

Stiščem mobitel u ruci i jednostavno izgovorim te riječi.

- Rose je mrtva i policija sumnja na tebe.
Njeno lice tako je mirno i bez ikakovog izraza.

- Zašto nisi iznenađena? - sad više ni ja nisam siguran u njenu nevinost.

- Zato što je kučka to zaslužila!