Secam se toga kao da je bilo juce, a ovako je sve pocelo...
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
12.02.2006
Zraci sunca su se probili kroz moje zavese. Protrljala sam oci. Bila sam uzbudjena, jer je danas bio moj 5 rodjendan! Znala sam tacno sta me ceka kada sidjem niz stepenice. Svake godine kada je moj rodjendan ujutru me docekaju moji roditelji i brat sa ogromnim zagrljajem, zatim svi odemo u dnevni borovak gde su pokloni svuda oko nas. Mama ode u kuhinju pripremajuci tortu i hranu za zabavu. Oko 17:30 dolaze gosti, a u 18 je vec kuca puna gostiju. Iako je svake godine isto, ja se ipak radujem. Nestrpljivo sam sisla niz stepenice ocekivajuci ogroman zagrljaj. Zatvorila sam oci i rasirila ruke. Nista. Otvorila sam jedno oko vireci. Nikog nije bilo. Pomislila sam da su kod poklona i da svake sekunde cekaju da uletim kroz vrata. Usla sam u dnevni borovak ocekujuci glasno uzviknuto moje ime kao i "Srecan Rodjendan". Ali nista nisam dobila. Pogledala sam oko sebe. Nije bilo poklona niti moje porodice. Moje cudjenje prekinuo je zvuk lomljenja. Dolazio je iz kuhinje. Prosla sam hodnikom i otvorila vrata kuhinje. Zabrinula sam se. Videla sam mog brata kako sedi za stolom i bledo gleda mamu i tatu, koji se svadjaju. Na podu su bili komadici razbijenog tanjira. Sela sam pored svog brata i posmatrala mamu i tatu. Bilo je dranja, plakanja, udaranja. Trajalo je sve dok mama nije pokazala prstom ka vratima. Brat i ja smo se medjusobno bledo gledali. Tata je pogledao ka vratima i izasao. Mama je idalje stajala naslonjena na sto plakajuci. Ustala sam i izasla kroz vrata. Srela sam tatu sa dva kofera u ruci. Spustio ih je na pod. Zamnom su ubrzo dosli mama i brat. Tata je uzeo za ruku mog brata i privukao ga uz sebe. Mama je uzela moju ruku. Zatim su oboje izasli kroz ulazna vrata zajedno sa koferima.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Bratovog imena se ne secam samo znam da je bio stariji od mene. Tatu vise nikad nisam videla od tog dana.
Od tog dana zivot mi se znatno promenio.
Ovo je moja prica.
NORA GREJ
