Analea:"Makni se!" vrisnem na njega u nadi da će se maknuti,ali on se namršti i uhvati me grubo za ruku "Miči ruke s mene!" iznervirano kažem i udarim ga u prsa,ali on se ne pomakne ni centimetra. "Došla sam na razgovor za posao,pusti me da uđem." kažem mu i on me pusti,bez riječi se pomakne i pusti me unutra.
Koji čudak.
Pokucam na vrata i čekam par sekundi .Vrata se otvore u kroz njih proviri glava preslatkog dečka.Kosa mu je smeđa s pokojim plavim pramenom.Šiške mu padaju preko čela sve do njegovih divnih plavih očiju i pjegica na nosu.
XXX:"Ti si?" pita me kroz smješaj tako me trgnuvši iz buljenja.
Analea:"Umm...tu sam zbog posla." kažem a on se opet nasmije i rukom mi pokaže da uđem u kuću što ja bez previše razmišljanja i učinim.
XXX:"Ja sam Noa." kaže i pruži mi ruku koji prihvatim.
Analea:"Analea."
Noa:"Jesi sigurna da si ovdje zbog posla?" pita i ja ga zbunjeno pogledam.
Analea:"Da...valjda." zadnji dio prošaptam.
Noa:"Leo!Došla je cura zbog posla!" vikne i ispred nas se stvori zgodan dečko.
Atletske je građe,širokih ramena,smeđe kose i očiju kojima ne mogu odrediti boju jer nosi sunčane naočale.Nosi uske crne traperice i najobičniju bijelu majicu.
Leo:"Ona?Zbog posla?" pita i počne se smijati.
Analea:"Zašto me svi to pitate?" iznervirano upitam.
Leo:"Već na prvi pogleda vidljiva kučka i razmaženo derište ne izgleda netko tko bi mogao raditi kao čistačica."
Analea:"Kakva sad čistačica?!I nitko ti ne daje za pravo da me zoveš kučkom!Znaš moji..." ne stignem dovršiti jer me on prekine.
Leo:"Želiš li ovaj posao?"
Ne!Ali moram dokazati svojima da se mogu brinuti sama za sebe.
Analea:"Želim."
Leo:"U redu onda.Dolaziš ovdje u 7:00 i odlaziš kad ja to želim.Iako smo sličnih godina obračaš mi se sa gospodine,obući ćeš ono što ti kažem i biti ovdje u koliko sati kažem.Također sve moje prijatelje oslovljavaš kao i mene.Jasno?"
Analea:"Da." kažem i on podigne obrvu.
Leo:"Nisam dobro čuo."
Analea:"Jasno gospodine."
Leo:"Sad dođi samnom da ti pokažem što nosiš." okrene se i rukom mi pokaže da ga pratim.
Ušli smo u nekakvu prostoriju koja izgleda kao ured.Bila je u tonovima crne i bijele boje,dok su jedini dašak života davale crvene ruže postavljene na par mjesta.
Onaj umišljenko izvuče nešto iz ormara i pruži mi to u ruke.
Komplet se sastoji od crne suknje koja će mi prekriti jedva pola butina,preuske bijele košulje,bijele pregače i crnih visokih štikli.Analea:"Nema šanse da ja..." opet me prekine.
Leo:"Meni ne odgovaraš.Obuci to u kupaonici i siđi dolje." kaže i izađe van.
Zašto je ovakav prema meni kad me ni ne poznaje?
Ufff,ubit ću mamu i tatu zbog ovoga.
Analea:"Gdje je kupaonica u ovoj kućerini?"
Nakon par minuta traženja napokon sam našla kupaonicu.
Uđem unutra i presvučem se te robu koju sam skinula stavim u svoju torbu.
Pogledam se u ogledalo i shvatim da izgledam kao jeftina drolja.Suknja je stvarno kratka i mislim da će na košulji svi gumbići popucati ako podignem ruke.
No,što je tu je.
Popravim kosu ,stavim još labela i izađem van iz kupaonice i krenem dolje po stepenicama.
Sa lijeve strane vidim kauč pa zaključim da je to dnevni boravak i odlučim ući tamo.Onaj smrad sjedi na fotelji,ispija viski ja mislim i tipka na mobitel.
Analea:"Gotova sam." kažem i on iste sekunde podigne pogleda prema meni.
Odmjeri me od glave do pete i nasmije se.
Leo:"Kao što sam i mislio." kaže
Analea:"Molim?" pitam zbunjeno a on ispije piće do kraja i ustane.
Leo:" Zaboravi.Nego da ti kažem što radiš ovdje.Većinom čistiš ali ako zatreba skuhat ćeš nešto i pričuvati moju sestru."
Analea:"U redu gospodine." kažem iako nemam pojma o kuhanju i mislim da bi se od moje hrane svi mogli otrovati "Koliko vaša sestra ima godina?" pitam ga jer me stvarno zanima.
Leo:"Četiri." kaže i ja ne mogu izdržati da se ne nasmijem.Obožavam malu djecu.
Analea:"O moj Bože!" kažem veselo i zapljesnem rukama.
Leo gleda u mene bezizražajno dok se ja smijem kao luđakinja na samu pomisao toga da ću čuvati to malo stvorenje.
Leo:"Večeras mi dolazi prijatelj tako da očekujem da sve bude čisto i da budeš tu u slučaju da nam nešto zatreba.Sad možeš krenuti s poslom." kaže i sjedne natrag na svoje mjesto.
BẠN ĐANG ĐỌC
SAŠA
Lãng mạnSaša:"Klekni." kaže i opet me naglo povuče za ruku. Padnem na koljena i malo me zabole pa tiho projecam ali njega to ne sprječava u njegovom daljnjem naumu. Grubo uhvati moju kosu i nekako me natjera da otvorim usta i ugura mi svoj k*rac u njih. Prv...