.Uvod: Njegove ruke prelazile su preko moje tamne,lijepe,sjajne smeđe kose.U njegovim se plavim očima vidjela mjesečina te samo jedan veliki odsjaj ljubavi.Zabuljio se tako u mene te se polako nagnuo.Poljubio me vrlo niježno,eto ga,dogodilo se.....moj 1.poljubac.Osjetila sam novi osjećaj u trbuhu,neki ljepši nego inaće.Odmakla sam se.Nastavili smo tako bez ijedne riječi promatrati nebo i zvijezde sjedeći u mojoj ulici sami na malom zidiću.Vjetrić mi je raznosio kosu.Te je noći sve bilo savršeno.Barem sam tako mislila.Htjeli smo otići.Htio me otpratiti do stana no zaskočili su nas,jedna od poznatijih mafija ovog grada.Vrisnula sam kada se njihov vođa ispriječio pred nas uz još petero ljudi iza njega koji su već spremno vadili noževe i pištolje.Niall,moj najhrabriji Niall,osoba koja me voljela više od ikoga stala je ispred mene ne dopuštajući Ludom psu (tj.vođi) i njegovoj bandici da dođu do mene.
-Dajte lovu!-Viknuo je Ludi pas
-A što ako nećemo?-Upitao je Niall
-Daj im novce-Vadila sam novčanik,ali ga je on laganim pokretom ruke opet spremio
-Poslušaj curu!-Viknuo je Ludi pas,u trenutku mi se učinilo da mu ide pjena iz usta
-Opet ponavljam pitanje,što će se dogoditi ako neću!-Opet je počeo Niall
-Ovo!-Pištolj je opalio prema Niallu
-Trči!-Viknuo je u trenutku kada ga je metak pogodio.
Vrisnula sam,a on,on je polako padao na pod,meni okrenut leđima ubrzano je disao,pokušavao je doći do zraka.Ludi pas se okrenuo i pobjegao sa svojom bandom,a ja sam ostala sjediti kraj Nialla u lokvi krvi zapomagajući,tražeći pomoć.Jedna susjeda je pozvala hitnu,svi su dotrčali,a ja sam ležala glavom na njegovim prsima zapomagajući i uzastopce izgovarajući riječi: "Volim te!" Toga dana nismo ništa mogli učiniti,on je umro.Zraka mog sunca,riječi moje pjesme,svjetlo mog života,sjaj mog oka.Taj dan sve je nestalo,sve se ugasilo.Kao i moje srce....
-Nekoliko mjeseci kasnije-
Kako mi se srce toga dana raspalo i moja se duša raspala,postala sam osoba koja više ne može voljeti,postala sam cura s ulice.Sva sam izgledala nekako opako.Dok sam toga dana šetala ulicom prisjećala sam se te scene kada sam plakala i vrištala,a onda je moje plakanje utihnulo i pretvorilo se u samo lagane jecaje u noći prvim zvukom prve pomoći.Ležala sam na njegovim prsima govoreći mu da ga volim,a on je polako i neprimjetno sklapao oči,srce je smanjilo otkucaje,u trenutku nije disao no ja sam bila uvjerena da je to sve plod moje mašte dok nisam čula stravične riječi:
-Žao mi je,on je umro-
Trgnuvši se iz svojih misli i bolnih uspomena od kojih bi mi navirale suze na oči krenula sam se naći s Jade,curom koju sam upoznala te večeri,cure koja je bila dio te bande.Nisam htjela osvetu,te noći nije bila s njima,donosila im je pizze.Kada je stigla zagrlila me te me otpratila do kuće.Pružila mi je potporu,pretrpjela moje suze,nijednom nije otišla dok sam jadikovala i plakala.Ona je bila uz mene svo vrijeme.
-Jade!-Potrčala sam prema njoj
-Hey,Ivonne,kako si?-Zagrlila me
-Isto,ti?-Ok,valjda
U to potrči prema nama Katy,cura koju mrzim.
-Šta ima?-Htjela je započeti razgovor
-Ajd' bježi!-Mahnula sam rukom
A ona? Gurnula me.Udarila sam je šakom i tako je krenula tuča.Onesvijestila se,a ja sam ju i dalje nasilno mlatila nogama,Jade me odvlačila od nje,a ja sam se okrenula prema njoj te rekla:
-Jade,ona noć me promijenila,ja sam sada kao oni!!!!!-
-NE! Ti nisi kao ja ili Ludi pas ili bilotko od tamo! Ti si dobra i takva ostani!-Uhvatila me za ramena te me tresla
-Jade,oprosti..ja....ja sada jesam kao oni-Izustila sam dopustivši joj da me i dalje drži za ramena
Kleknula je na koljena
-Nemoj biti kao mi!-Počela je plakati,a onda sam osjetila metalne lisičine.
-Uhićeni ste!-Viknuo je jedan od policajaca
