~You don't need water to feel like you are drowing, do you?~
Trčeći kroz stare zidine voljenoga grada, sasvim slučajno sam naišla na veliki plakat koji je bio čvrsto prikovan na stari drveni oglasnik.
Utorak, 20.7.2017 održati će se prijemni ispit za prestižnu likovnu akademiju u Splitu, svi maturanti koji su likovno nadareni su pozvani ostvariti svoj san!
Pa to je to!-pomislim u sebi. Oduvijek sam htjela ići na likovnu akademiju, ali nikad mi nisu dali, od mene se očekivalo da budem uspješna gimnazijalka. Ali sada sam gotova sa srednjom, na meni je da odlučim kuda će moj život ići.
Audicija je sutra. Idem definitivno. Potrčala sam doma i ulazeći u kuću užurbano potrčim do svoje sobe, ne pozdravljajući svoje ukućane koje je moje ponašanje veoma iznenadilo.
Spustila sam se ispod kreveta i izvadila staru kutiju. Puhnula sam da maknem prašinu s nje te sam ju izvadila. Tu su bili svi moji radovi od osnovne škole. No, tražila sam jedan posebni. Moja najveća ljubav, osim crtanja, bio je Hajduk. Obožavala sam svoj Split, svoj klub, svoju drugu obitelj Torcidu, svoje ljude i more. Na svaku utakmicu sam išla, sve igrače sam znala. Mah, koga lažem, znam ih i sad.
Konačno sam našla!
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Ovo je slika koju ću ponjeti sutra. Uzela sam ju i stavila na radni stol da ju ne bi zaboravila.
Legla sam na krevet i svakakve misli su mi se počele vrtjeti po glavi.
Znate, kažu da je jedna od najljepših stvari na ovome svijetu imati potporu osobe koju voliš. Voljela bi i ja doživjeti taj osjećaj.
Kao 4.dijete u obitelji, ne dolaziš baš to izražaja jer zaglaviš u sredini. Da, nas djece je 6. Odgojena sam u staroj Dalmatinskoj kući gdje nas je živjelo 10. Nas 6 djece, majka i otac, baka i djed. Majka i otac su nas svih voljeli, ali jednostavno nas je bilo previše, i ta ljubav se nikome nije mogla posvetiti tako da smo svi ostali željni te obiteljske ljubavi i podrške. Uvijek je nekome nedostajala.
Kao mala, kao jedina kćer u obitelji bilo je dosta teško ali i predivno. Voljela sam sve isto kao i moja starija braća, nogomet, pivo i tučnjave. Tako sam odrasla i takva sam i sad. Nisam imala baš ženskih prijateljica, voljela sam se družiti s muškima, igrati nogomet, prepirati se, tući ali i zabavljati.
Šminka? Što je to? Mrzila sam to, mrzim, i mrzit ću. Hajde ljudi, ne miješajte lijepe žene s lijepo našminkanim ženama. Osim toga, tražite karakter, šminku ima svaka.
(...)
"Predivno crtate, jako ste talentirani, gospođice...-"govorila mi je visoka, profinjena plavokosa žena srednjih godina.
"Eleni. Tako se zovem. Drago mi je. I puno Vam hvala na tim komplimentima, jako mi znači."kažem i dalje tresući se od uzbuđenja.
Primljena sam u akademiju!! Alo ljudi, u akademiju!!
