"Hajde Mari moraš preći preko njega, kako znaš i umeš. Polako postaješ nepodnošljiva", govorila je Hana, moja najbolja drugarica još od srednje škole, a njoj treba verovati na reč. Verovatno je u pravu. A i prošlo je zaista dosta vremena od kada je otišao od mene.
Od danas okrećem novi list, počinjem novo poglavlje u svom životu, ali od sada bez njega. Bez Federika.
"Okej Hana, pokušaću da pređem preko svega", iako je istina drugačija. Oprostila sam mu nakon svih onih poruka koje je poslao, ali ne nikome nisam govorila o tome jer nisam želela da iko sazna, čak ni ona, "preko njega, preko Helene. Preko njih dvoje i nadam se da ćeš mi ti pomoći u tome", ustala se s kreveta i pritrčala mi, a zatim me povukla u najjači zagrljaj do sada.
"Tako sam ponosna na tebe Mari. Okej, prva stvar koji definitivno moraš promeniti jeste tvoj stil oblačenja", rekla je nekako ljigavo i bacila pogled na moju trenericu, "taj stil definitivno ne odgovara dvadesetčetvorogodišnjoj curi. Pandaj čak se ni moja majka ne oblači tako."
"Hana, već smo razgovarale o tome. I sama znaš koliko ustvari mrzim kratke, uske haljine koje više otkrivaju nego prekrivaju", odgovorila sam braneći svoju odeću i svoj stil.
"Bla-bla-bla. Okej ne moraš nostiti baš najkraće haljine u gradu, niti moraš davati dekolte na izvolte, ali bilo bi okej kada bi možda umesto trenerice obukla neku lepršavu košulju i uske farmerice", odmerila je prvo mene, a zatim i lokal u kome se nalazimo. Moje radno mesto, "možda ti novi stil pomogne i u pronalasku boljeg posla. Ova rupa nije za tebe, priznajem imaš nešto bolju platu od mene, ali ovde nećeš pronaći ništa zanimljivo."
"Hana, a da idemo polako?", nakon mog pitanja samo je zaćutala. Da tako sam i mislila, pa ta devojka je sve isplanirala.
"Idemo?", pitala je i ustala se a zatim otišla do orama uzela jaknu i cipele i izletela u hodnik.
"Idemo", ustala sam se s kauča s mnogo manje nergije nego ona, pretpostavljam da će mi u narednih nekoliko sati ovaj kauč najviše nedostajati.
Otišla sam i obula svoje patike, uzela svoj gornji deo trenerice i krenula za Hanom. Pa nadam ss da ništa neće pokvariti ovaj dan, barem na neki način.
"Hana, još koliko ima do tog tvog tržnog centra? Prešle smo pola grada? Gde me ti uopšte vodiš?", noge su me ubijale od hoda, pa kako i ne bi? Hodamo već četrdesetpet minuta, ako ne i više, a ja imam osećaj da konstantno ideo u krug.
"Sačekaj, još samo dva minuta", glas joj je pucao od uzbuđenja, pretpostavljam da smo blizu, "ta da."
Wow, ovo je najveći šoping centar koji sam videla u životu. Kako se ona snalazi ovde uopšte, kako zna koja je koja radnja?
"Danas se prepusti rukama profesionalca", rekla je i ušla unutra, dok sam ja jurnula za njom.
Ova zgrada je predivna, spolja ali oznutra izgleda još lepše, skulje. Hana je izgledala kao da zna šta radi i gde ide dok sam ja išla za njom kao izgubljeno kučence.
"Idemo prvo u salon lepote, da ti zakažemo termin za kasnije. A onda idemo u pravi ženski šoping", upravo je izrekla rečenicu koja me je najviše plašila.
"Zdravo Hana", pozdravilo ju je par devojka one sekunde kada smo ušle u salon. Očigledno je dosta poznaju ovde.
"Zdravo cure", pozdravila je sve njih s osmehom.
"Šta ćemo danas?", jedna od njih je pitala.
"Pa danas uzimamo ceo tretman. Mada ovoga puta, nisam ja u pitanju već Mari, moja najbolja drugarica. Želim frizuru, šminku, sve. Ako može danas, najbolje je. Želim je promeniti iz korena", rekla je, a ustom trenutku jedna cura otišla je po neku svesku, beležnicu verovatno.
"Okej, ovako ubacićemo te preko reda jer si naša stalna mušterija. Dođite ponovo danas oko šest", molim!? Oko šest, pa devojko je l' ti znaš gledati na sat, pa tek je jedan. Sve ovo znači da ću provesti pet sati u šopingu s Hanom.. Današnji dan nije mogao biti gori.
"Hvala vam, vidimo se posle", rekla je Hana i brzo smo izašle iz salona.
"Vreme je da krenemo u akciju", i jesmo. Ceo dan obilazile smo mnoge butike, zlatare i čega sve ne. Naravno Hana mi nito jednom nije dozvolila da se pogledam u ogledalo, već je svaka moja kombilacija bila na njoj. I priznajem, verovala sam joj jer stvarno ima odličan ukus, što se mode tiče. Čak me je nagovorila da kupim par cipela s potpeticom. Nisam neki njihov fan ali ove su prošle. Kupila sam samo jednu haljinu. Dovoljno dugu, i dovoljno zatvorenu za moj ukus.
A onda je došlo vreme za salon lepote. Iskreno, nadam se da će mi berem taj tretman dobro doći, jer sam i previše umorna.
"Hej, mislim da je vreme da počnemo!", uzviknula je Hana onog trenutka kada smo ušle unutra.
Sela sam za frizersku stolicu, a odjednom je do mene došlo tri devojaka, zar su sve tri frizerke?
I da odgovor na svoje pitanje dobila sam odmah sledećeg trenutka kada su dve devojke sa strane namestile neke stočiće, onda mi je sinulo. One će raditi manikir, dok mi jedna radi šta god bide radila s kosom.
"Malo ćemo je skratiti, malo dodati boje i stilizovati prema tvojim crtama lica", rekla je devojka koja je u svojim rukama već imala makaze i češalj.
"Prema onome što je Hana rekla, o tebi i o tvon stilu, najbolje je da odradimo običan francuski manikir."
Sedela sam mirno odmarajući i čekajući da devojke završe svoj posao. Nakon nekih tri i pol sata provedenih na stolici, s novom frizurom, šminkom i čime ne bila sam sprenma da konačno krenem kući, međutim u tome me je sprečila Hana, dodavajući mi par kesa. Bacila sam pogled u svaku od njih. U jednoj se nalazila haljina koji sam kupila, u drugu kutija s cipelama, a u treću veća ogrlica koju smo dobile kao bonus.
"Odi tamo i presvuci se, želim da konačno vidiš kako sada izgledaš", poslušala sam je. A kada sam izašla iznenađemi izrazi lica govorili su više od bilo kojoh reči. Pa valjda je vreme da i ja vidim to u šta one gledaju.
Wow, ovo nisam ja. Nemoguće je! Pa ja nikada nisam bila ovoliko lepa, nikada. Valjda je ovo jedna od posledica promene koju želim da izvršim na sebi.
Pa valjda je ovo nova Mari o kojoj sam govorila jutros.
Hej svima,
ovo je moja prva priča i nadam se da će vam se dopasti i da ćete ostati uz nju i mene. Nadam se da će ovo biti jedno lepo putovanje kako za mene tako i za vas.
Ostavite vote i komentar, jer mi jako znači. Nadam se da ima onih koji će čitati ovu priču.
Do sledećeg nastavka,
D
