Dio njegove kolekcije - 1. SEZONA SERIJALA "Robinja njegovog srca"

Poglavlje 1: "Crveniš se"

Probudila sam se u Paulovoj sobi. Nemam snage da se ispravim. Čujem ga kako priča, nije u sobi nego je ispred. Pogled mi odlazi do kvake koja se polako spušta. Zatvaram oči praveći se da sam još uvijek u nesvijesti. Udarila sam ga i znam da mi slijedi kazna zbog toga i zato želim da se pretvaram da sam još uvijek u nesvijesti.

Prepoznala sam ga po hodu. Osjetila sam udubljenje na krevetu pored sebe. Uhvatio me je za ruku. Trnci su mi prošli tijelom samim njegovim dodirom.

"Znam da me čuješ, ali nema veze. Reći ću ono što želim", zastao je kako bi udahnuo malo zraka.

"Neki čudan osjećaj imam u sebi. Tvoji roditelji mi nisu ništa dužni. Istina je ta da su te prodali, ali ne meni nego gradonačelniku. Nisam mogao da dozvolim da te ima netko drugi pa sam te kupio od gradonačelnika. Dan kada si kročila u ovu kuću bio je najsretniji dan za mene. Još jednom ponavljam, ne znam koji mi se vrag dešava, ali želim te samo za sebe", završio je svoj monolog ostavljajući me bez riječi.

Moji roditelji su me prodali?

Da, proodali su te. Pa šta?!

Mrzim te.

Znam da me mrziš isto toliko koliko mrziš i Paula.

Paul ima svoje momenta kada postane nepodnošljiv. Glasić je upravi, mrzim ga onoliko koliko mrzim i taj glasić koji je uvijek u pravu.

Odlučim otvoriti oči i pogledati u te sive oči koje me ostavljaju bez daha. Kada je vidio da sam došla sebi, njegova ruka je napustila moju gdje je hladnoća zamijenila toplotu.

"Jednu noć ćeš biti moja, samo moja", glas mu se promijenio.

Postao je onaj Paul kojeg se bojim. Odmakela sam se od njega na drugi kraj kreveta i obgrlila rukama noge. Bojim ga se jer ne znam šta će da mi uradi. Na prekrasnom licu je zaigrao zloban osmijeh kada je primijetio da ga odmjeram pogledom. Nije imao majicu na sebi zbog čega su mu trbušnjaci bili otkriveni mom pogledu. Približio mi se, a ja sam se odmakela od njega. Uhvatio me je za ruku i povukao sebi. Legla sam pored njega. On je sjedio idalje me držeči za lijevu ruku.

Približio mi se. Bio je udaljen od moga lica samo nekoliko milimetara. Osjetila sam njegov dah na svome licu. Iako je mirisao na alkohol bio je omamljujući.

"Čuo sam šta ostale djevojke pričaju o tebi", prošaptao je tiho gladajući u moje usne.

"Mogu da pričaju šta god žele, njihove me priče ne dotiču", odgovorila sam tiho, možda i tiše nego on.

"Kao što te nisu doticale ni priče koje su kružile po školi o tebi."

"Te priče nisu istinite", odbrusila sam mu zbog čega me je ugrizao za vrat.

Bolje ugriz nego šamar - obratio mi se glasić.

Slažem se, bolje ugriz nego šamar. Ugrizao me je još jednom, a onda prešao na moje usne. Ljubio me je strasno, gladno, a ja nisam uspijevala da ga pratim. Nasmijao se na to dok su se meni obrazi žarili.

"Crveniš se", čuo se podsmijeh u glasu mu.

Pošto ništa nisam rekla nastavio je da priča.

"Pričaj mi o sebi."

"Vi znate sve o mene."

"Zašto mi se obračaš s Vi?"

"Jer ste Vi tako htjeli, a mi smo ovdje da ispunjavamo Vaše želje."

Ništa nije znao da kaže. Pogled sam usmjerila na strop. Osjetila sam kako me odmjerava, ali ništa nisam uradila po tom pitanju. Ruka mu je odlutala na moj struk dok me je drugom milovao po obrazu. Na svaki njegov dodir prošli su me trnci. Primjetio je to pa se nasmijao. Ruka s mog struka se spustila na moju butinu. Strgao je haljinu s mene zbog čega sam ga odgurnula od sebe i prekrila se pokričav zaklonivši svoje tijelo od njegova pogleda. To ga je iznerviralo pa je i pokrivač strgao s mene. Ostala sam izložena njemu i njegovom pogledu koji mi je tjerao strah u kosti. Privukao me je sebi i spojio naše usne. Udarala sam ga po prsima, ali bezuspješno. Na kraju sam odlučila da mu se prepustim jer će me ovo, i onako i ovako, dočekati prije ili kasnije.

Ljubili smo se strastveno i brzo. Otkopčao mi je grudnjak i bacio ga u stranu. Rukama sam odmah sakrila grudi na što se nasmiješio.

"Hajde, malena, nemaš razloga da me se stidiš", rekao je s ohrabrenjem u glasu.

"Male su, sigurna sam da Vam se neće svidjeti. Vidjeli ste Vi i veće, samo ne želim da mi se smijete", rekla sam mu posramljeno.

"Ti ne treba da omaložavaš samu sebe. To nije uredu i kakve god da su, briga me."

Sklonio mi je ruke sa grudi zbog čega sam se zacrvenila u licu. Htio je da me pogleda u oči, ali sam sakrila lice u njegov vrat te zagrlila ga. Nije se nadao ovome. Niti jedna djevojka nije ovo uradila, sve su samo šutile i pustile njega da im radi šta god želi.

"Malena, pogledaj me."

"Ne želim, stid me je", prošaptala sam u njegov vrat.

Nekako me je natjerao da ga pogledam i, kao i svaki put kada bih vidjela njegove oči, paralizovla sam se. Poljubio me je, nježno, milujući me po vratu.

"Ako nisi spremna, onda nećemo to obaviti večeras", obratio mi se s malo boli u glasu.

"Hvala Vam, gospodine", uputila sam mu slabašni osmijeh uz izgovorene riječi.

"Zašto me sada zoveš gospodine?"

"Jer sam ja u Vašem vlasništvu i tako Vas moramo oslovljavati."

Izraz lica mu je postao drugačiji. Plašila sam ga se kada je ovakav. Zatvorila sam oči samo na kratko kako ga ne bih pogledala jer bi mi onda slijedila kazna. Kada je ovakav nitko mu ništa ne smije reći, biti u njegovoj blizini ili ga pogledati u oči. Samo je legao na krevet. Ustala sam i krenula ka vratila, ali njegove riječi su me zaustavile.

"Ti ne ideš nigdje. Ovdje ćeš da spavaš. Sada lezi dok ja nisam ustao", riječi su mu bile hladne.

Legla sam pored njega okrečući mu leđa. Nakon par minuta njegove ruke su me privukla njemu i tako smo i zaspali.

Volim vas 😘

Nadija Okan 🖤