Cura po imenu Nina svoj dan provela je sa društvom.Bio je to najobičniji dan. Baš tu večer je morala ići na groblje, bio je to petak 13. Došla je na groblje.Mislila je da će to biti jedan običan dan na groblju.
Odjednom se pojavio jedan simpatican dečko.Nije ga nikada vidjela, čak ni iz viđenja.Kada ju je ugledao počeo je puhati jak vjetar, nastala je oluja.Krenuo je zaštititi Ninu od kiše.Kada ju je otpratio do kuće taman mu se htjela zahvaliti, ali on je nestao.
Iduće dane provodili su zajedno, međutim pored njega je osjećala kao da ju netko progoni. Kada bih se ona okrenula ne bi bilo nikoga.
Nina: "Je li se tebi čini kao da nas neko gleda?"
Dečko: "Ne, zašto?"
Nina: "Neznam učinilo mi se."
Nina je htjela znati kako se zove,ali on joj nije htio reći.
Noć je.U zraku se osjećao strah.Nina je bila sa dečkom nepoznatog imena.Družili su se.Nina se osjecala kao u nekom horor filmu.Decko joj je rekao svoje pravo ime i govorio joj da se nema čega bojati.Simpaticni dečko zove se Jacob.
Ta noć je Nini nekako bila posebna.Sjedila je uz Jacoba i razmišljala o svojoj budućnosti.Zamisljala je svoju djecu, kuću...Nikada prije nije osjetila toliki nagon za životom.
Nina: "Jačine odakle si ti došao ovdje u ovaj mali gradić?"
Jacob: "Dosao sam iz Washingtona.Put je bio jako dug ali sam se snašao."
Nini je uvijek u mislima onaj dan kada je na čudan način upoznala Jacoba.Bio je to baš na petak 13.Ali zašto baš na taj dan?Nina je bila zbunjena.Mogao je to biti bilo koji dan, ali baš na taj dan...Nini tu nešto nije bilo u redu.Odlucila je malo istražiti i tom misterioznom petku 13 jer ona jednostavno nije vjerovala u takve stvari.
Zatim je čula glas.Prvo je mislila da joj se samo pričinilo da je nešto čula.Nije se prevarila,nešto je čula.Gledala je okolo po sobi odakle taj glas dolazi.
Glas: "Nemoj biti uz Jacoba...Zaboravi na dan kada si ga upoznala...Vjeruj mi...vjeruj mi...
Nina se jako uplašila.Ovaj put joj se ništa nije pričinilo.Uvukla se u krevet i pokrila se govoreći si da se ništa od ovoga nije desilo.
