"Jesam li ja vaša lutka..."

5.3K 151 58
                                    

Sijedim u svojoj sobi i čitam knjigu
"Na dnu jezera".Jako volim tu knjigu.
Ta knjiga mi je jako važna jer podsjeća   me na nju.Moju sestru Laru. Jako smo se voljele ,ali ona je imala nekakvu bolest i umrla je.Plakala sam danima i noćima ,ali kao što je ona uvijek govorila "Život ide dalje".Bila je tako mudra , a imala je samo 15 godina.I tada je umrla. Od toga je prošla 1 godina .Ja sam imala 17 kad je ona umrla sad mi je kao što možete pretpostaviti 18 godina i na zadnjoj sam godini srednje škole .Jos samo mjesec dana i ljeto.Nikada neću zaboraviti rečenicu koju mi je rekla na kraju .

Prošlost

Sijedim u bolničkoj sobi i gledam Laru kako zamišljeno gleda u jednu točku.
Zna što je čeka...i ne boji se .Ali ja znam da se ona boji više nego mi.

"Obečaj mi nesto"-okrečem glavu prema Lari koja mi je to rekla nekim slabašnim glasom od kojeg sam se naježila.

"Samo reci što god kažem obečajem ispuniti cu"-kažem joj  plačljivim glasom jer je nemogu vise gledati takvu .Neželim da me napusti osoba koju najviše volim.

"Obečaj da češ pročitati moju knjigu za koju si rekla da je tako glupa dati se plače"-govori mi smješeći se .

"Obečajem da hoću.Pročitat cu je i sto puta ako treba"-govorim joj

"Volim te Ela"

"I ja tebe Lara"

I odjednom su aparati počeli pištati i doktori su se skupili oko kreveta .

Sadašnjost

Kad malo bolje razmislim knjiga je sjajna.

I odjednom čujem piskavi glas svoje tako reči majke.

"Šta hočeš sad.Več sam ti rekla da ču kasnije jesti"-hm.. ili me zove da mi održi lekciju kako se ponašam glupo za svoje godine ili opet moram glumiti dobru kći i ići s njom na neki doček.

"Da si sišla ovoga trenutka "

"Evo sve letim"

Silazim niz stepenice i ugledam uglađenu damu kako sjedi na stolici u najskupljoj haljini koju je mogla naći.Da to bi bila moja mama.

"Reci"-govorim joj bezvoljno

"Idi gore obuci se najbolje što možeš idemo kod prijatelja na kavu."-govorim mi onim arogantnim tonom koji kako da kažem mrzim.

"Gledaj to što sam kći uglednog vlasnika firmi ne znači da moram ići na svako okupljanje koje se događa na ovoj kugli zemaljskoj"-ljuta sam na nju što je prošla samo godina dana od Larine smrti ,a ona se muva po dočekima i slavama

Pogleda me onim svojim ubojitim pogledom ,a ja odmah odmarširam u svoju sobu da se spremim jer ce padati bombe ako je ne poslušam.

Otvaram ormar i vadim crnu haljinu sa kratkim rukavima i doseže mi do pola koljena ,a na kraju je čipka. Oblačim crne štikle, a svoju dugu smeđu kosu ispeglam da mi pada niz leđa.Znam koda idem na sprovod ,ali to mi je najdraža boja. Stavljam dijamantsku ogrlicu oko vrata te od šminke stavljam crveni ruž,maskaru,korektor i olovkom podebljavam obrve.Zadovoljna onim što vidim idem prema izlazu gdje me čekaju mama i tata.
Sjedam u limuzinu i mi krenemo.

Prisila na ljubavWhere stories live. Discover now