Željela sam njega više od svega.
Željela sam njegov pogled više od svega.
Njegovo zanimanje za mene mi je bilo potrebno kao zrak.
Njegove ruke oko mene su mi bile jedini učestali san.
Tražila sam ga, na svakom satu matematike,engleskog,zemljopisa,psihologije.
Na svakom satu dok bih buljila kroz prozor zamišljajući ga.
Što bi bilo kada bi bila lijepa,zgodna i njemu posebna?
Koju ću mu sljedeću poruku poslati?
Kako ću ga navesti da mu budem potrebna?
Kako ću skrenuti njegove misli sa ostalih cura na mene?
Zašto nisam dovoljno dobra?
Zar ne misli da sam dovoljno lijepa?
Zašto mi ne šalje poruku?
Zašto mi ne odgovara na poruku?
Zašto još uvijek imam ovoliku potrebu za njim?
Nakon svega, zašto ne mogu prestati misliti na njega?
Zašto me ne može zavoljeti?
Ako mu dopustim da radi od mene što god poželi, možda ću provoditi više vremena s njim?
Možda će mi reći neku lijepu rijč, ili namignuti onako kako samo on zna?
Zašto me ne pogleda?
Zašto me ne pozdravi?
Zašto mu nisam potrebna?
Zašto ga ne mogu navesti da me treba kao što ja njega trebam?
Zašto bi me bilo briga što me svi ostali žele i trebaju ako njemu nisam potrebna?
Zašto se ne mogu odmaknuti od njega?
Zašto je toliko teško?
Zašto ne znam prestati?
Zašto nastaviti živjeti ako mu nisam potrebna?
...
