Raspakiravajući svoje kofere i slažući odjeću u ormar razmišljala sam kako je konačno došlo vrijeme da se i ja malo odmorim. S obzirom na to da dolazi zima, a vruće ljeto provela sam radeći kao dadilja predragom dječačiću Leu. Leo je imao tek jedanaest mjeseci i bilo je naporno nositi ga svugdje s obzirom na to da nije još prehodao. Njegov otac Petar i majka Ana posjedovali su veliki lanac apartmana u Rijeci i ljeti su imali puno posla oko turista, pa su zbog toga vrlo malo vremena provodili sa svojim djetetom i zato sam ja tu. ˝Rea? Petar i ja idemo u grad na kavu. Hoćeš s nama?˝ u razmišljanju me prekine Dorin glas iz prizemlja. Čuvši korake kako se nižu uz stepenice, otvorila sam vrata svoje sobe u potkrovlju i vidjela Doru pred vratima. ˝Ne znam, još se nisam raspakirala, a i nisam baš obučena za kafenisanje.˝ Dora u istom trenutku kad i ja pogledom preleti preko mojih krpa koje sam nosila. Na sebi sam imala crne tajice i bijelu majicu dva broja preveliku s likom spužve boba. ˝Hajde imat ćeš vremena da se raspakiraš, čekat ćemo te da se presvučeš.˝ imala je pravo imat ću vremena za raspakiravanje. Dora je sestra od moje sad već bivše šefice Ane. Dobro smo se slagale ovih par mjeseci koliko se poznajemo. Dora je voljela sve što vole mladi. Cijelo ljeto je provela tulumareći, zapravo to joj je bilo jedino što je radila osim spavanja, a i to je rijetko radila. Nekoliko puta sam izašla s njom i to su bili izlasci od noćnih kupanja u moru, pa do glumljenja da je neosvojiva, naravno onim muškarcima koji joj se nisu sviđali. Sve u svemu bila je zabavna i prava ljepotica duge kose boje kestena, smeđih očiju i vitkog tijela. ˝Dobro, dobro nagovorila si me. Dajte mi petnaest minuta.˝ njen smiješak od uha do uha pojavio se na licu čim je čula moje riječi. ˝Ok. Čekamo te dolje ˝ krene niz stepenice i vikne mi ˝ Ana vodi Lea kod naše majke tako da smo par dana mirni˝ pf rekla je to kao da je ona provala cijelo ljeto čuvajući malenog Lea, ali ipak kad mi je to rekla osjetila sam osjećaj olakšanja. Voljela sam djecu, voljela sam se igrati s njima. Ono što je teško kod čuvanja djece, ne nije mijenjanje pelena i brisanje nosa već odgovornost za njih. Brzinom munje sam uletjela u kupaonicu, oprala zube, nanijela malo olovke na oči i maskare. Nisam bila neka ljepotica, ali sviđala sam se sama sebi, a to mi je bilo najbitnije. Duga crna kosa padala mi je preko cijelih leđa, a oči zeleno-sive boje isticale su mi se zbog crne kose. Bila sam mršava, ali imala sam i guzice i sise, toga mi nije nedostajalo, ali u granicama normale. Na brzinu sam obukla svijetlo plave poderane traperice i tirkiznu majicu dugih rukava i obula bijele starke. Kad sam se spustila u prizemlje Petar i Dora čekali su me smješkajući se nečem na Petrovom mobitelu. ˝Čemu se smijete?˝ upitam ih prilazeći im. ˝Ma vidi ga˝ kaže mi Dora sa smiješkom na licu i pokaže mi sliku Lea kako se igra na plaži. ˝Ajme˝ počnem se smijati s njima. ˝Uskoro je Leu prvi rođendan i trebali bi napraviti neku zabavu˝ kaže Dora. Opet zabava. Zabava i izlasci ne izlaze joj iz glave. ˝Dječju zabavu˝ kaže joj Petar, a ona ga prostrijeli pogledom ˝to sam i mislila Petre˝. Smijemo se Dorinim idejama i izađemo iz kuće. Podigla sam pogled prema kući koja je bila ogromna i lijepa. Uređena baš u mom stilu. Petar i Ana imali su sve što im srce poželi, ali su zbog toga naporno radili. Nisu bili oni bahati bogataši već vrlo dragi i dobri ljudi. Kad smo se vraćali iz Rijeke u Zagreb, molili su me da neko vrijeme ostanem kod njih. Željeli su da vidim gdje oni žive i da budemo barem malo zajedno nakon napornog radnog ljeta.˝Alo!˝ vikne mi Dora iz Petrovog crnog BMW-a.˝Znam da je kuća san svih snova, ali meni strašno fali moja doza kofeina, pa ako ćeš stajati tu i gledati u kuću, mi idemo bez tebe na kavu.˝ sa zločestim smiješkom zalupi vratima automobila.˝Idemo˝ viknem joj i sjednem na suvozačevo mjesto. Sretna sam što imam priliku upoznati ovaj grad...
Petar je parkirao svoj sjajni crni BMW ispred kafića Sax. Iz vana je kafić izgledao lijepo i moderno. Unutrašnjost kafića izgledala je također lijepo. Sve je bilo u drvu i koži, a šank je bio ogroman od čistog drva i crnim kožnim barskim stolicama. U kafiću više manje bili su sami studenti i pokoja elegantna žena, pretpostavljam da su bile profesorice na obližnjem fakultetu. ˝A eno ga˝ kaže Dora i kimne glavom prema šanku. ˝Rekao sam ti da radi˝ odgovori joj Petar sa smiješkom na licu. O kome oni pričaju? Zbunjena sam. Okrenem glavu u smjeru tog nekog i imam što za vidjeti. Muškarac za šankom gleda pravo u mene, pokloni mi ogroman smiješak i zaputio se prema nama. O Bože. Zgodan je. Odavno nisam vidjela tako lijepog muškarca, a ovaj je bio definitivno moj tip muškarca. Ramena i ruke su mu se isticale u sivoj majici kratkih rukava koja je na sebi imala logo ovog kafića. Crne traper hlače bile su mu pripijene uz noge, crna kosa uredno ošišana i razbarušena, a oči, oh oči tamno smeđe boje ubijale su pogledom. ˝Stigli ste?˝ upita hrapavim glasom. Oh ima i seksi glas. ˝Jutros˝ odgovori mu Petar. ˝ Oh i već ste došli popiti moju kavu?˝ upita sa smiješkom pružajući svoju čvrstu ruku Dori. ˝Bilo bi ti bolje da je odmah kreneš kuhati jer mi opasno fali kofeina˝ Dora mu odvrati. ˝Hm, dobro, a ovdje imamo?˝ okrene glavu prema meni, a njegov pogled me ubija. Pružim mu drhtavu ruku ˝Rea˝ kažem, a glas samo što mi nije pukao. Majko mila što je meni? Dečko je zgodan i to je to. Zbog čega se ja tako uzbuđujem? Malo ga bolje promotrim. To lice mi je odnekud poznato, ali ne mogu se sjetiti odakle. Gdje sam li ga mogla već vidjeti? ˝Pa da˝ kaže on uz smiješak koji mu otkrije lijepe bijele zube. ˝Jesi li bolje?˝ upita me nježno stisnuvši moju ruku. Zbunjena gledam u njega. Zašto ne bi bila dobro? Oh da li se vidi na meni da sam izbezumljena zbog njegove ljepote? Ma ne. Očito vidjevši da ne razumijem što on priča, nastavi dalje ˝Oprosti, ja sam Theo. Bio sam na ljetovanju kod Petra i Ane, a ti si bila u to vrijeme bolesna. Zbog toga te pitam da li si bolje.˝ Gledam u njega i tad mi se kockice u glavi poslože. Pa sad znam odakle mi je poznat. Jedan vikend provela sam prikovana za krevet zbog prehlade. To se može samo meni dogoditi usred ljeta. Očito sam bila bolesna u pogrješno vrijeme. ˝Zaista? Ne sjećam Vas se.˝ pravim se da nemam pojma o čemu govori. Laž. Primijetila sam ga jedne večeri kako sjedi na terasi sa svojim društvom, a pošto sam bila bolesna nije me previše zanimao muški rod. O Bože, ali kako sam ovo mogla propustiti? Ovakva bi me ljepota digla i iz mrtvih. ˝Hoćemo li mi piti tu kavu ili ne? ˝ oglasi se Dora nestrpljivim glasom, a ja brzo istrgnem svoju ruku iz njegove. ˝Oh, oprosti˝ rekne on i mahne konobaru te nam se on odmah pridruži. ˝ Smjesti ove lijepe dame i gospodina za stol, a ja ću im donijeti piće.˝ kaže konobaru i okrene se prema meni ˝Što ćeš ti popiti?˝ brzo se saberem ˝Molim Vas kavu s hladnim mlijekom˝ kažem uz smiješak. Primijetim da su Dora i Petar već sjeli za stol koji im je konobar pokazao. Krenem im se pridružiti, ali osjetim stisak nečije ruke oko mog lakta. Trnci mi prođu tijelom. ˝Nemoj mi govoriti Vi.˝ usmjerim pogled prema Theu, ali bolje da nisam. Gleda me pogledom punim molbe. ˝Potrudit ću se˝ kažem i krenem prema Dori i Petru. ˝Opa, što je to bilo?˝ upita me Dora čim sam sjela za stol. ˝Što?˝ uputim joj zbunjujući pogled.˝Što ti je rekao?˝ ponovno me upita. ˝Tko?˝ pravim se da ne znam o čemu priča. ˝Ne pravi se luda. Što ti je Theo rekao?˝ drekne. ˝A to. Zamolio me je da mu ne govorim Vi˝ kažem joj nezainteresirana za ovaj razgovor. ˝Ahaaaa˝ kaže ona i počne se smijati. ˝Petar molim te reci joj da prestane˝ zamolim ga. ˝ Hm. I ja sam vidio kako gledaš Thea.˝ Molim?? Zar je bilo očito? Pogledam Petra ˝Kako ja gledam muškarca kojeg sam tek upoznala?˝ upitam ga. Što njih dvoje izvode? Je l' danas prvi april, pa su našli mene ili? ˝Kao da ćeš svaki čas skočiti na njega˝ kroz smijeh kaže Dora. ˝Ok. Mene ste očigledno zvali na kavu da vam ne bi bilo dosadno˝ kažem kolutajući očima. Theo dođe do našeg stola i posluži nas kavama. Uzme stolicu i sjedne kraj mene. Dora me pogleda i namigne mi. Stvarno je kao dijete. ˝Onda kako vam je završila sezona?˝ obrati se Theo Petru. ˝Ova je bila malo bolja od prošle, sve u svemu odlično˝ odgovori mu Petar. ˝Kako je ovdje?˝ Dora upita Thea držeći šalicu kave u ruci. ˝Ovdje je sve po starom. Uglavnom radno, ali ne žalim se.˝ mirno odgovori. ˝Kako ti je voditi ovaj kafić?˝ Ha? Theo vodi ovaj kafić? ˝Super mi je ovdje. Uglavnom sređujem papire, ali ubacim se i u šank kada vidim da zagusti. Znaš i sam kako to ide.˝ odgovori Theo Petru. Pogled mi skrene na stol pored našeg gdje sjede tri djevojke, pretpostavljam studentkinje i gledaju u Thea. Oh, nisam jedina koja tako reagira na njegovu ljepotu. Ne čudim se što Theo kaže da mu je super ovdje i što se ne žali. Svaki dan ima djevojaka na biranje, zašto bi se i žalio. ˝Koji su tvoji planovi Rea? Ostaješ ovdje u Zagrebu ili ideš kući?˝ iz misli me trgne Theov glas. ˝Molim?˝ uputim mu zbunjen pogled.˝Da li planiraš ostati u Zagrebu ili?˝ ponovi on. ˝Oh, još nisam razmislila, ali prvo se moram malo odmoriti.˝ odgovorim i dalje zbunjena. Zašto to njega uopće zanima? ˝Ne damo joj mi da ide kući˝ ubaci se Dora u razgovor. ˝Imate pravo. Neka malo upozna Zagreb i neka vidi kako ovaj grad živi noću.˝ kaže on uz smiješak. ˝Kad smo već kod toga, ima li kakva zabava ovdje ovih dana?˝ upita ga Dora s velikom znatiželjom. ˝Ima svaki vikend samo je na vama da dođete.˝ O, Dora. Tek smo stigli iz Rijeke a ona već razmišlja o partijanju. Petar i ja se pogledamo i prasnemo u smijeh, a Theo i Dora nas blijedo gledaju. ˝ Oprostite˝ kažem im kroz smijeh. ˝Za Boga miloga Dora, još nisi ni došla kući, a već bi na party˝ govori joj Petar. ˝Vas dvoje ste se urotili protiv mene.˝ kaže nam Dora glumeći da je ljuta. ˝Ne oprosti, ali samo prije pola sata si planirala napraviti party za rođendan malom Leu, a sada Thea pitaš ima li kakva zabava. Ženo malo odmori˝ kažem joj. ˝Tko vam je kriv kad ne znate uživati. Je l' tako Theo?˝ upita ga, a on slegne samo ramenima i uputi mi pogled ˝Valjda˝ rekne. ˝Ok. Vidim da ne mogu protiv vas. Odoh do toaleta, a vi se priberite dok se ne vratim.˝ digne se i uzdignute glave odšeta do toaleta. Stvarno je smiješna. Nemam ništa protiv izlazaka, ali ona je stvarno pretjerivala. Ovog ljeta njezina relacija bila bi disco, plaža, krevet, disco, disco... i tako u nedogled. Začujem zvonjavu Petrovog mobitela. Zagleda se u mobitel i ustane od stola. ˝ispričajte me, posao.˝ O ne, ne. Ne ostavljaj me samu s Theom. Upomoć! O čemu ću ja s njim pričati? Petar izađe iz kafića ostavivši nas same. ˝Znači tražiš posao?˝ iznenada me upita Theo. Pogledam ga. Odakle mu to? Tek sam se vratila i treba mi odmor, a ne posao. Novac će mi zatrebati to sigurno, ali tražit ću posao kad se odmorim. U ostalom ni ne znam koliko ću biti ovdje u Zagrebu. ˝Mislim da još sada ne barem neko vrijeme dok ne odlučim što ću.˝ kažem mu i zagledam se u svoju kavu. Između nas nastane neugodna tišina. Ubit ću Petra i Doru. Baš sad je Dora morala na toalet i baš sada je netko morao nazvati Petra. Uh smiri se Rea. On je samo običan muškarac i ne grize. ˝Znači ti vodiš ovaj kafić?˝ upitam ga samo da prekinem ovu neugodnu tišinu. ˝Da, ali u planu mi je otvoriti svoj klub˝ odgovori mi on. Gleda me u oči, a meni postaje vruće. Ok sada je stvarno dosta. Koji mi je? ˝Gdje se izgubio Petar?˝ upita Dora sjedajući na sviju stolicu. O hvala Bogu. ˝Razgovara na mobitel.˝ odgovorim joj sretna što se vratila iz toaleta. ˝Društvo moramo krenuti, posao zove˝ kaže Petar čim se vratio za naš stol. Ispije kavu i vadi novčanicu od dvjesto kuna iz džepa. ˝Ne, ne Petar ja častim za dobrodošlicu.˝ kaže mu Theo. ˝Dobro stari, hvala. Cure idemo?˝ Upita nas Petar gledajući prvo Doru, pa mene. ˝Da, krenimo.˝ odgovorim mu. ˝Bilo mi je drago i navratite još koji put.˝ kaže Theo prateći nas iz kafića s rukama u džepu. ˝Sumnjaš li u mene?˝ namigne mu Dora. Theo joj pokloni smiješak ˝ Ne, naravno.˝ Ušla sam u auto i pogledala u Thea koji je još uvijek gledao za nama. Ili za mnom? Ma nije ni važno. On i ja, nikada.
