Po tami sobe vuku se misli.
Dobijem osjećaj da svi spavaju.
Umor ubija moje tijelo.
U ustima još osjećam gorčinu alkohola, u kosi još osjećam miris dima cigareta.
Opet sam se popela na prozorsku dasku i sjedim tamo čekajući neki zvuk, neki dokaz da ima budnih oko mene.
Za sat i trideset i šest minuta zazvonit će alarm.
Nervoza se pomiješala s kisikom.
YOU ARE READING
Melankolija
PoetryPjesme i priče o pijanim mislima, (ne)prijateljima i dugim noćima.
