Melankolija

Tišina

Letargija šapće između mojih rebra.
Čestice samoće ispunjuju misli,
Praznina je i dalje glasna.

Hladni zrak grebe pluća,
Po kostima se razlijeva melankolija.

Beskrajnost postaje teret na koži.
Blijeda koža oko očiju se isprepliće s crnim mrljama.
Bedra poprimaju boju vena.

Vrišti tišina.