Terapeut🔚

15

– Znam sve. Ne moraš da brineš za mene Doktorka. Zaljubila se jesam, ali ja znam kakav je on tip. Ništa ne očekujem od njega, ali ako me želi neću ga otjerati od sebe. To nikako.

– Pa, bilo bi lijepo da tog kurviša netko smiri, i iskreno mila kada bi to bila ti... Pa, taj bi seronja bio prokleti sretnik.

– Hvala ti Docka – ustanem pa sklonim ostatke od rada, skupim sve u vreću za smeće. – Moram da idem, večeras radim u baru. Vidimo se u ponedjeljak?

– Naravno. Lia... Kako je mama?

– Nema tu neke velike promjene, većinom je isto.

– Žao mi je. Nadam se da će je pustiti na kućnu njegu ubrzo.

– I ja. Dosta mi je te bolnice.

– Bolnice vjerujem da jeste, ali izvjesnog doktora sigurno nije. – Nasmije se i namigne, ja se zacrvenim pa izjurim van. Nazovem ga dok sjedam u auto i javim da sam potpuno zaboravila koji je dan, da idem kući da se sredim i na posao u bar. Kaže da će doći makar na jedno piće i da me časti rekao djed, što sam probudila mrtvaca iz njegovih gaća. Budala. Prekinem vezu, pa se nasmijem i udarim dlanom o volan.

– Pa, jesam. Ja sam. Uspjela sam. Ja sam  moćna vještica izgleda dok mogu da poništim Putničku kletvu. – Onda progutam teško jer shvatim jednu stvar. Da ja nisam ta s kojom je uvidio drugu stranu, uz koju se osjećao drugačije i sve to, to se ne bi dogodilo.

* * *

– Hej Chuck! Kako ljubav, kako život!? – klepnem našeg zgradskog portira po ramenu i prepadnem ga zamišljenog.

– Doktore Cline! Srce si mi u guzicu stjerao.

– Šta se plašiš siso, pa to sam ja. Prepao se, garant si imao neke nečiste misli gade mali.

– Ma nisam. Da bar jesam. To mi je draže nego ovo.

– Što se zbiva? Imaš nekih problema? Mogu li kako pomoći?

– Ne znam Doco.

– Hajde reci, muči te neka ljubav garantirano.

– Zar nas ne muči sve? Toliki grad, a nitko s nikim da se sastavi kako treba.

– A, ti bi se jadnik sastavljao?

– Vrlo rado.

– Pa, što ne valja? Zašto ne ide?

– Ne znam. Očito radim nešto krivo.

– Slušam? – naslonim se na onaj njegov pult, imama malo vremena za njega prije nego odem do Lie u bar, a tako sam jebeno dobro raspoložen jer sam opet normalan da eto mogu da saslušam njegove muke.

– Mislim da ću dobiti nogu u dupe od djevojke.

– Što si uradio?

– Pa to jeste bitno. Nisam uradio.

– Dobro, što nisi uradio?

– Moja je djevojka starija od mene Doco, osam godina znaš.

– Pa nije to tako strašno.

– Pa, nije, ali ona je, znaš... Puno aktivnija u... – pokaže prstom između nogu.

– U seksu?

– Da. Ono, aktivnija je od mene duže i imala je puno više partnera od mene i... Mislim da... Možda nisam baš...

– Bojiš se da joj nisi dovoljno dobar? Da ne zadovoljavaš njezin seksualni apetit, ili da to ne radiš kako treba?

– I jedno i drugo.

– Mislim, tebi je dvadeset tri Chuck.

– Jeste, ali znaš, nisam ja kao ti čovječe.

– Bogu hvala.

– Ali, volio bih biti. Daš neki savjet Doco? Kako da je zadržim? Kako da znam što joj treba, a da ne pitam direktno?

– Čakilo... Ne mogu te ja učiti seksu, mislim jebi ga, nema smisla da te učim onome što vjerujem već znaš, ali vidi... – dohvatim blok i olovku koji stoje malo dalje i zapišem mu internetsku adresu. – Dok si večeras ovdje posjeti ovu stranicu. Smanji ton da ne odjekuje po zgradi. Ovdje ćeš sigurno, ali sigurno naći svu moguću edukaciju koja ti treba. Vjeruj mi na riječ, ako primijeniš bilo što iz ovoga, ona neće pomisliti da ne znaš posao, da nisi dovoljan, a vjerujem da će prilično glasnim stenjanjem od zadovoljstva da ti stavi do znanja da si zadovoljio njen apetit.

– Što je ovo Doco, neki pornić?

– Ne, Čakiću, to nije pornić. To je vodič za ljubavnike. Prešao sam ga nekoliko puta i vjeruj mi da je sve isprobano i sve savršeno funkcionira. A, kada naučiš tu sve što ti treba i odlučiš da možda više ne želiš imati djevojku koja je starija od tebe, nađi si vršnjakinju i isprobaj sve to na njoj. Vjeruj mi da ćeš postati Bog među ženama. I nadam se da ćeš me ubrzo obavijestiti o tome kako si postao novi Američki žigolo. – Mali odvali zadovoljni kez od uha do uha. Lupnem ga još jednom po ramenu, namignem i krenem van.

– Doktore Cline? – vikne za mnom. – Hvala ti, pravi si drugar – samo odmahnem rukom i izađem. To sam što sam. Od svoje struke ne mogu pobjeći. Jednom terapeut, uvijek terapeut. Nasmiješim se kada sjednem u auto i provjerim u retrovizoru kako izgledam.

– Nadam se da si spremna mala crvenokosa, stižem da te nahvatam u nekoj pauzi i nekoj dobroj pozi. Moj lijek.