Sinovi grijeha-Led

PROLOG

Gledam kroz prozor u pahulje koje neprestano padaju već danima. Hvataju se za tlo te stvaraju poledicu na cesti zbog koje je grad ionako već danima u kaosu.

Većina ljudi i ne voli ove zimske radosti dok ja uživam u njima, jer znam do kad god je ovakva situacija vani grad će biti miran te se bezbrižno mogu kretati njime pa čak i napustiti ga.

Iako je nekada ovo bio miran dio grada dolaskom takozvanog 'kuma' sve se promijenilo. Ulizivao se te uvlačio pod kožu susjedima dok ih na kraju sve nije potkupio te su sada svi vezani za njega. Pod vezani mislim da su mu dužni kao Grčka.

Mislim da sam rijetka osoba koja ne spada u tu skupinu, a voljela bih da tako i ostane, jer bolje biti gladan nego njima dužan jedan dolar.

Kao da nam on nije bio dovoljan pa je i sinove ubacio u taj svoj posao. Ima petoricu sinova, a najstariji koji je zauzeo njegovo mjesto je brutalniji od svih. Ne preza od ničega te se tek osjeti strah po gradu.

Nitko ne hoda više ulicama dignute glave već ju spuste i mole Boga da ne nalete na nekog od njih. Zato sada i dišem punim plućima jer ovo je jedini trenutak kad možemo bezbrižno izaći te koračati bez imalo straha.

To su tatini sinovi koji ne vole kako kišu tako ni snijeg. Iako ni jednog od njih ne poznajem niti bi ih voljela upoznati svjesna sam da danas mogu otići do trgovine bez imalo straha.

Sjećam se i dok su nam roditelji bili živi kako smo se znali zabavljati. Imali smo ulične zabave gdje bi svaki od susjeda donio nešto i iz ničega bi nastao tulum. Sjećam se i kako smo se svi zajedno znali grudati i praviti snjegovića dok su nam roditelji pili kuhano vino te se međusobno zabavljali.

Sve je bilo drugačije, jer danas susjed sa susjedom ne priča, ne pozdravlja ga. Svi se ponašamo kao da onaj do nas ne postoji, a možda je tako i bolje jer svaki drugi bi i vlastitu obitelj prodao samo da se spasi njihovog gnjeva.

Moj brat je na vrijeme otišao van studirati inače bi vjerojatno bio uz njih. Uvijek je bio malo labilnija osoba kao mlađi te su ga opasne stvari privlačile.

Danas je nadošao i svoju ludu satisfakciju pronašao u boksu. Odličan je boksač koji osvaja naslov za naslovom, ali osobno ne mogu si pomoći jer svaki put sa strahom čekam kad će mi se javiti i hoće li uopće.

Iz nekog uvrnutog razloga njega nikada ne diraju i on je vjerojatno jedina osoba koja prolazi ovim ulicama s osmjehom, visoko uzdignute glave.

Ispočetka sam bila u strahu za njega ali nakon nekog vremena shvatila sam da zapravo oni njemu ne mogu ništa jer ipak je on vice prvak u teškoj kategoriji te je jači i ubojitiji od svih njih zajedno.

Navučem jaknu te čizme na noge. Omotam se vunenim šalom te iste takve rukavice stavim na ruke. Izađem na ulicu gdje se ne vide nikakvi tragovi. Kako ni od auta tako ni od cipela. Svi su zatvoreni u sigurnostima svoga doma.

Žalosti me takva situacija ali neke stvari se jednostavno ne daju promijeniti.

Uživam u pahuljama koje mi se lijepe za lice i trepavice te mi čak i osmjeh izmame na lice. Uživam u mirisu snijega dok laganim korakom idem prema kraju ulice gdje je smješten naš mali dućančić.

Nakon skoro četrdeset minuta uživanja i šetnje napokon sam stigla pred njega. Stresem sa sebe snijeg te povučem šal preko glave koji mi je ujedno glumio i kapu te se zaputim u unutrašnjost dućana.

"Dobro jutro ljepotice moja. Što mogu učiniti za tebe?"

Okrenem se prema teti Sofiji te joj uz lagani osmjeh krenem u susret.

" Dobro jutro teta. Dajte mi kruh i sok, a može i neke grickalice."

Zavrti glavom uz osmjeh.

"Iako ti je skoro trideset godina neke dječje navike nisi izgubila. Koda te i sad vidim prije petnaest godina kako tuda skakućeš radi grickalica."

"Neke stvari se ne mijenjaju kao ni ljubav prema istima."

"Vidim dijete drago, vidim."

Osmjehne se dok pakira sve stvari u vrećicu.

"Znaš, roditelji bi bili ponosni na tebe."

"Znam teta, znam."

Ne kažem ništa više jer ionako mi je i dalje teško pričati o njima.

"Evo ga to bi bilo četiri dolara."

Izvadim novčanicu od pet dolara, te joj ostavim na pultu uz jedno kratko 'u redu je'. Mahnemo jedna drugoj te se zaputim na snježnu mećavu.

Iako ni sama ne znam je li to moguće imam osjećaj da snijeg još jače pada, jer ništa pred sobom ne vidim. Borim se s vjetrom kao i snijegom koji mi ide u oči te se u istima topi stvarajući suze koje mi onemogućavaju normalan vid.

Udahnem duboko boreći se i dalje sa snijegom jer ako ništa drugo naslijedila sam od roditelja upornost, tvrdoglavost i manjak straha. Kat-kad mislim da je to idealna kombinacija, a kat-kad imam osjećaj da je ubojita.

" Treba li vam pomoć?"

Čujem jak štoviše mračan glas iza sebe. Glas koji stvara trnce duž moje kralježnice. Glas koji mi miriši na nevolju ali se svejedno okrenem, a možda bi bilo bolje da nisam. Susretnem prozirno plave oči. Oči kakve nikada do sada nisam vidjela. Oči toliko hladne da ti lede već sleđenu krv.

"Ne treba hvala."

Čvrsto kažem dok mu pramen crne kose sleti na čelo. Ne obazire se na taj gusti pramen crne boje koji podsjeća na ugljen jer oči hipnotizirano drži na meni.

Lagano se stresem od hladnoće te se okrenem da krenem svojim putem, ali me njegova ruka zaustavi.

"Jesi sigurna da ti ne treba pomoć?"

Zadrhtim od tog dodira koji mi pali kožu. Dodir koji osjećam kroz svu robu skroz do kostiju. Lagano mu otresem ruku te ga pogledam preko ramena.

"Sto posto sigurna."

Uhvatim pravac jer pothitno mi treba da se maknem od njega. Koliko straha izaziva u meni toliko i vreline a moj otac je uvijek govorio kad tako nešto osjetim da bježim bez osvrtanja što i napravim.

Uz sav snijeg koji je nemilosrdno padao i otežavao moje kretanje uspjela sam doći do svog utočišta pa tako i ući u njega. Oslonim se na vrata teško dišući ali se osmjehnem sama sebi.

Uspjela sam spasiti se pomislim te se zaputim prema kuhinji, a da nisam bila ni svjesna da je moj uspjeh  zapravo moj neuspjeh.

____________________________

Dragi moji. Jedan mali uvod u prvi dio serijala. Nadam se da će vam se svidjeti te da ćemo se družiti uz braću. Ova priča će biti u cijelosti postavljena, a do tad samo malo maštu da vam zagolicam❤❤🥰🥰
Pišite mi svoje dojmove o uvodu🥰🥰
Kissy❤❤