Obećavam ti vječnost

Dvadeset i sedmo poglavlje

"Ma ko se to odlučio pojaviti.",mama je dobacila dok je tri djevojke igralo oko Rine pokušavajući joj namjestiti vjenčanicu.
"Mama!",Rina se oglasila, upozoravajući mamu da se smiri. Moja seka uvijek je znala tačno šta želi i niko je joj mogao poremetiti planove. Zbog toga sam joj se uvijek divila, imala je stav.
"Naše haljine, kao ni haljine za djeveruše, još nisu gotove. Bit će u roku od dva dana.",rekla je mama, sada malo blažim tonom.
"To je u redu.",rekla sam i svu pažnju preusmjerila na Korinu. Trgovkinje su sada nestale i na povišenju je stajala samo moja malena sestra u prelijepoj bijeloj vjenčanici. Ogledala su pokazivala divnu bijelu vjenčanicu princeza kroja sa svih strana. Rina je znala nositi. Njen strogi crni paž, više nije bio tako upadan. Izgledala je blago, toplo i predivno.
"Korina...",prošaptala sam,a suze su mi se nakupljale u kutovima očiju.
"O ne! Imenom me zoveš samo kad nešto nije uredu. Ne sviđa ti se!",rekla je brzo, uznemireno i okrenula se prema meni dok su bijeli til i čipka viorili za njom.
"Prelijepa si, dušo.",prišla sam joj,a suze su radosnice potekle mojim licem. Stala sam na povišenje i zagrlila je.
"Bit ćeš najljepša mlada koju je svijet vidio. Derek će biti oduševljen.",rekla sam tiho gledajući u naše odraze,a osmijeh nam  nije spadao s lica.
"A tata će vjerovatno pasti u nesvijet.",rekla je i slatko smo se nasmijale.
"Mama i ja odmah za njim. Naša Rinica se udaje. Ne mogu da vjerujem, još uvijek.",rekla sam. Sretna sam zbog nje.
"Kakvi su planovi za dalje?",pitala sam.
"Derek i ja selimo se u New York. On tamo radi,a imai kuću koju je naslijedio od bake.",rekla je,a ja sam se opet rastužila.
"Tek sam dobila nazad svoju sestricu,a veće je gubim.",rekla sam prisjetivši se njenog školovanja.
"Ne gubiš me,ne govori gluposti. Samo idem u drugi grad. Posjećivat ću vas svakog vikenda, nekad svakog drugog. Nećete me se stići ni uželjeti. Uostalom,.ti sada imaš Victora.",rekla je i namignula mi uz osmijeh.
"Da imam.",rekla sam i spustila pogled na pod.
"Šta?",rekla je zbunjeno.
"Ma ništa samo... Ti se udaješ, a mlađa si tri godine i... Znam da tu nema pravila, ali ja... Voljela bih porodicu.",tiho sam prozborila.
"Oh, mila.",uzdahnula je i čvrsto me privila uz sebe.
"Uvjerena sam da Victor misli ozbiljno s tobom. Vjeruj mi, osjećam to.",rekla je i poljubila me u obraz, kada nam se pridružila mama.

"Vidi ti moje djevojčice.",rekla je i zagrlila nas obje.
"Skoro ste bile tako male, vodili smo vas u školu, a sada... Pa jedna se udaje,a druga ima ozbiljnu vezu i karijeru. Ne mogu biti ponosnija na vas.",rekla je s toplinom u glasu i svu me raznježila.
"Volimo te, mama.",rekle smo u glas i zagrlile je. Ubrzo smo sve tri plakale i za to okrivile ženske hormone. I to ti je život...
...
Baš sam oblačila sivi veliki duks, koji se super slagao uz crnu trenerku i neurednu punđu, kada se začulo zvono na mojim vratima. Potrčala sam da prva stignem, ali to je u mojoj kući bilo gotovo nemoguće.
"Victore, sinko, uđi!",mama je veselo zacvrkutala dok sam ja silazila niz stepenice,a Victor me čekao ispred.
"Dobro veče, gospođo. Moram primjetiti da večeras izgledate posebno lijepo.",rekao je i nabacio osmijeh na koji padaju sve žene od sedam do sedamdeset i sedam godina, kako se to već kaže.
"Oh laskavče jadan.",mama se nasmijala grleno.
"Evo me!",viknula sam iza njih i oboje su se okrenuli ka meni. Uhvatila sam mamin zgrožen pogled na sebi i pokušaj skrivanja osmijeha koji sam kod Victora itekako primjetila.
Izgurala sam ga napolje, doslovno, prije nego što se moja mama oglasi sa zamjerkama na moj večernji stajlin. Smatrala je da u velikim duksericama igledam poput beskućnika. Victoru očito nije smetalo. Kada smo ušli u auto, spustio je nježan poljubac na moj obraz a ja sam se nasmiješila.
"Čemu to?",rekla sam postiđeno.
"Ne smijem poljubiti svoju djevojku?",rekao je uz osmijeh u kutu usana. Nasmijala sam se na to.
"Pomislila sam da ima neki razlog."
"Ne, samo si slatka dok se crveniš.",rekao je,a ja sam prekrila obraze rukama.
"Ne crvenim se!"
"O, da. Crveniš se poput malene djevojčice.",rekao je i namiguo mi,a ja odlučih promijeniti temu.
"Gdje idemo?",pitala sam gledajući put kojim sam par puta prošla, ali nije mi bio tako poznat.
"Uskoro ćeš saznati.",uz blag osmijeh na usnama, nastavio je voziti u tišini. Nakon svega par minuta ispred nas se našla kuća i nije mi dugo trebalo da shvatim gdje smo.
"Doveo si me u kuću koju si kupio preko naše agencije? Ali zašto?",nasmijao se i pokazao mi da budem tiho. Pružio mi je ruku i preko lijepo uređenog dvorišta posutog kišom, koračali smo ka kući.
Victor je otključao vrata i pustio me unutra. Vodio me sve do dnevnog boravka gdje je bilo mnogo mekanih dekica i raznobojnih jastuka po podu, izgledalo je kao šator kako smo pravili kao djeca, a ispred toga u kaminu je pucketala vatra.
"Wow, ovo je..."
"Stvarno.",ubacio se.
"Mislila sam reći divno, veličanstveno...",rekla sam i gladajući u njegove plave oči koje su dobijale tamniji nijansu obasjane vatrom.
"Dođi.",rekao je i legao na divno poredane jastuke i pozvao me kraj sebe. Legla sam u inprovizovan krevet koji je bio previše udoban da bi bio stvaran.
"Znaš zašto smo ovdje?",pitao me nakon duge šutnje dok smo ležali zagrljeni.
"Ne?"
"Jer je to ono što želiš, ono što želimo. Bit ćemo tu večeras, sutra, svaki dan. Bit ćemo stvarni. Bit ćemo vječni. Želim da ti budeš prva osoba koju vidim ujutro i zadnja koju vidim navečer. Želim da te poljubim kad dođem s napornog radnog dana dok u kuhinji kuhaš ručak. Neka ovo bude naš mali raj. Samo nas dvoje. Šta misliš?",rekao je sa sjajem u očima,a ja sam zanijemila od iznenađenja.
"Pa, to je... Divno. Ja.... Voljela bih to.",rekla sam podižući se kako bih ga gledala.
"To je dobro. Onda je ovo i zvanično naš mali topli dom.",rekao je i poljubio me u čelo i ponovo moju glavu vrati na svoja prsa duboko udišući slatkast miris moje kose.

"Planirao si ovo sve vrijeme?",rekla sam u polu snu, dok su se moje oči već sklapale od umora. Osjetila sam kako se nasmijao.
"Uhvaćen sam na djelu. Nemoj reći Leyli, pošizila bi kada bi znala da sam očekivao da mi se prepusti i prihvati našu ljubav.",rekao je tiho.
"Neću joj reći. Sigurno bi bila bijesna jer si je prokužio.",rekla sam i utonula u sladak sam sa čovjekom kojeg volim pored sebe.