Obećavam ti vječnost

Dvadeset i četvrto poglavlje

Na putu do spa salona vladala je tišina, što nam nije bilo svojstveno jer smo se inače borile za riječ. Muzika je svirala negdje u pozadini,a ja sam gledala kroz prozor. Slike su se mijenjale prebrzo. A onda dođeš na crveno, pa stojiš, sve je lijepo, oko tebe su svjetla grada i mnoštvo ljudi. Onda si opet u haosu i slike se izmjenjuju nevjerovatnom brzinom. Vožnja me uvijek podsjećala na život. Vrlo malo uživamo, sve nam prođe u žurbi i nekom neredu. Trudimo se dovesti sve do savršenstva,a nemamo pojma koliko je to bespotrebno. Niko i ništa nije savršeno, pa ne moramo biti ni mi. No, ludi ljudi... Nikad nećemo shvatiti!

"Ideš?",rekla je Džesi i prekinula me iz razmišljanja. Stigle smo pred lijepo uređenu zgradu u staklu.
"Idem, idem.",požurila sam za njima. Vrt je bio lijepo uređen sa dosta raznobojnog cvijeća i figura od kamena. Ni unutrašnjost objekta nije zaostajala za tim stilom. Bijele pločice ulaštene toliko da vidiš svoj odraz u njima, svijeto rozi zidovi i mnoštvo ukrasa. Pravo s vrata bila je recepcija koja je uključivala sto od bijelog kamena, ukrašen tamno rozim i bijelim ružama, za kojim je sjedila prelijepa mlada djevojka zlatne kose u crvenoj haljini na 'V'. Sve je bilo kao iz bajke, pravi ženski raj.
"Dobar dan, kako vam mogu pomoći?"rekla je ljubazno djevojka par godina mlađa od nas.
"Zvala sam vas jučer da provjerim ima li slobodan tremin.",objasnila je Džesika.
"Samo da provjerim.",rekla je djevojka i počela prstom šarati po bilježnici dok joj je Lisa diktirala podatke.
"Ah,evo, našla sam vas. Kolegice vas čekaju za masažu. Idite samo pravo niz hodnik, prva vrata lijevo.",rekla je i ljubazno nam se nasmijala prije nego što je ponovo sjela na svoju udobnu stolicu,a mi nastavile niz hodnik po njenim uputama. Bila sam uvjerena da će mi masaža pomoći.

Nisam bila u krivu... Nakon sat vremna osjećala sam se preporođeno.
"Ovo mi je baš prijalo.",rekla sam curama dok smo u donjem vešu, ogrnute bijelim peškirima, i sa papučama na nogama koračale ka dijelu gdje se radi manikura i pedikura.
"Bilo je sjajno.",rekla je Džesi.
"Imaju čarobne ruke. Osjećam se kao nova.",rekla je Lisa i nasmijala se.
Dok smo sjedile na udobnim bijelim stolicama, po dvije cure su nam sređivale nokte.
"Izgleda li ovako raj?",rekla je Džesi i svi smo se nasmijali.
"Nadam se.",rekla sam uživajući u ovom trenutku i potuno isključivši mozak.

Tek nakon svježe uređenih noktiju, frizure i šminke napustile smo spa centar sa širokim osmjesima na licu. Negdje usput smo odlučila da ćemo večeras izaći, samo mi cure, pa smo se zaputile ka Džesikinoj kući da se sredimo. Ona je uvijek imala najljepše haljine za noćni izlazak, pa nam je izbor bio prost. I tako, dok sam zamajavala svoje prijateljice da ne provale da nešto nije u redu, izgubila sam koncentraciju i više nego što sam planirala ostala šutljivo gledati u zamišljenu tačku na nebu.

"Dobro, dosta je!",Džesika je digla ruke u znak predaje.
"Čekam cijeli dan, ali više ne mogu! Pričaj! Brzo! Želim sve da čujem! Ko ili šta je uzrok tog kiselog izraza lica?!",poput navijeni zvrk pravila je krugove oko mene i pričala sto na sat. Lisa me gledala sa suosjećanjem, no na kraju je ipak podržala Džesi.
"Hajde, mila. Znaš da nama sve možeš reći.",sjela je na krevet do mene i tiho mi govorila dok je rukom pravila kružne pokrete po mojim leđima. Teško sam uzdahnula prije nego što sam glavu spustila na Lisino rame i zatvorila oči bez da pokušam zaustaviti suze kojih je bilo sve više. Osjećala sam mokri trag na svome obrazu i znala da sada nema nazad. Moram se otvoriti i napokon razgovrati s nekime. Nisam znala da li mi ti teško pada ili mi je laknulo. Dala sam si par sekundi prostora prije nego što sam počela govoriti.
"Riječ je o Victoru...",rekla sam.
"Razgovarali ste?",Džesi je čučnula ispod mene i uhvatila me za ruke.
"Ne.",odmahnula sam glavom,a one su se zbunjeno pogledala,a onda poglede usmjerile na mene.
"Nego?",tiho je prozborila Lisa. Tada sam počela govoriti, i više nisam mogl stati. Usta su mi se razvezala, srce otvorilo i samo sam govorila sve što mi je palo na pamet. Počela sam od tog teškog osjećaja u prsima koji me mori par dana, pričala im o našoj izuzetno dobroj vezi, o izletu i razgovoru s mojim ocem, a govor sam završila pričom o pismima usput citirajući važne rečenice koje su mi ostale urezane u mozak nakon čitanja. Kada sam završila bila sam i dalje sam se osjećala slomljeno, ali mrvicu lakše jer sam nekome rekla. Šutila sam i čekala dok su one pogledima razgovarale.

"Pričajte!",rekla je Džesika kao iz topa.
"Džesi ima pravo. Ne možete nastaviti dalje gledajući unazad.",rekla je Lisa, mozak naše grupe.
"Sigurno ima objašnjenje.",nastavila je.
"Zatvorite prošlost jednom i zauvijek.",rekla je Džesika samouvjereno,a meni se odjednom ideja o razgovoru činila jedinom ispravnom.
"Trebate prošlost ostaviti tamo gdje propripada, u prošlosti.",rekla je Lisa.
"To je jedini način.",Džesika je nastavila. Gledala sam u daljinu dok su mi pred očima titrali razni scenariji. Šta očekujem da mi kaže? Ko me izdao? Mogu li to podnijeti? Mislim da nemam izbora...
"To je jedini način.",ponovila sam tiho za njom. Te su mi riječi, poput onih pisama, ostale urezane u mozak i poslužile kada sam sljedećeg jutra Victoru pisala da se vidimo.

"Ali večeras, večeras ćemo se zabaviti,opustiti i uživati u večeri!",rekla sam i ustala s kreveta.
"Tako je curo!",skočila je Džesi i jako me zagrlila.
"Takvu te volimo!",pridružila se i Lisa u veliki, topli, prijateljski zagrljaj koji je grijao dušu.
"A sada, oblačenje. Nećemo valjda u ovome u klub!",rekla je Lisa i potjerala nas da si nađemo kombinaciju. Uskoro, za sat vremena otprilike, bile smo spremne. Lisa u uskoj bordo haljini V izreza koja je dosezala do koljena, Džesika u baby rozoj lepršavoj haljinici,a ja, uvijek potpuna suprotnost, u  uskoj plišanoj indigoplavoj haljini sa čipkanim obrubom.
"Spremne smo!",rekle smo u glas dok smo gledale naš  odraze, a onda se glasno nasmijale.

Tako, prije nego što je informaciju moj mozak uspio razraditi, našla sam se za šankom naručujući alkohol, tekilu. Sutra ću žaliti, no večeras,u ovom zadimljenom klubu punom pijanih ljudi željnih opuštanja i zabave,večeras ću biti jedna od njih. Luda, zabavna, sretna i pijana.

Naposlijetku bila sam samo pijana i nijemo posmatrala zaljubljene parove kako plešu. Ipak, za kraj sam se nasmijala sama sebi. Otupila sam na bol toliko da više ni ne znam da li sam upošte povrijeđena.