Obećavam ti vječnost

Jedanaesto poglavlje

Sala je bila lijepo uređena, sa velikim stolovima, disko kuglama i raznobojnim svjetlima.  Svi oko nas bili su obučeni u skupocjene haljine i odijela. Plesali su dok se muzika čula na sve strane, a svijetla obasjavala njihova tijela. Nismo se ni snašli, a već su nas okružile Leyline prijateljice. Džesika i Lisa bile su mi drage jer su pomogle Leyli i izvukle je iz mračnog tunela, ali sada sam želio da se samo drže podalje. Jer, ja sam znao da je ovo zadnja noć. Onda odlazim, nećemo se više vidjeti ko zna koliko dugo. Kada se vratim, možda ce već za ruku voditi nekog drugog dok joj je u naručju djevojčica istih velikih očiju kao što su njene. To bi me ubilo.
"Izvini Victore, ali ukrast ćemo je malo.",rekle su i uz kikot odvukle Leylu sa sobom na podijum. Gledao sam za njima. Leylina lijepa kosa večeras se posebno isticala. Možda je to zbog svjetla, a možda je samo u mojim očima tako. Dok se smijala, znao sam da je moje srce u redu. Bilo me strah da taj osmijeh ne spadne kada shvati da sam otišao. Nisam to nikako želio.
"Bit će dobro.",osjetio sam ruku na svom ramenu i dobro poznat glas.
"Gospodine West?",zbunjeno sam pogledao u Leylinog oca.
"Šta Vi radite ovdje?",upitao sam.
"Dođi.",rekao je i smjestili smo se za sto u kutu koji je bio prazan i odvojen od ostalih. Gledao me poput svog djeteta, a on je uvijek bio moj drugi otac. Kad god bih trebao savjet, znao sam kome se obratiti za pomoć. Uvijek je bio tu, pa čak i sada.
"Dobro si odlučio momče. Leyla će biti ponosna na tebe.",rekao je i potapšao me po ramenu.
"Vi... Znate?",osjetio sam kako mi se krv ledi u žilama.
"Sve ja znam. Hajde,razvredri se.",gurnuo me da se trgnem, ali crne misli nisu napuštale moju glavu.
"Mislite da neće plakati?",skeptično sam pitao.
"Oh, plakat će.",moje srce je jače zakucalo na te riječi, "A onda će se smiriti. Počet će gledati utakmice i navijati za tebe dok igraš, baš kao što ste planirali dok ste još bili djeca."
Imao je sjetan osmijeh na licu, ali ni on mi nije pomogao večeras.
"Mrzit će me.",prošaptao sam, dovoljno tiho da slomim svoje srce, a da me g. West ne čuje.
"Hajde, idi. Neka ovo bude najljepša noć u vašim životima.",rekao je i gurnuo me da ustanem sa stolice, "A o Leyli ću ja brinuti."
Zastao sam na pola puta do podijuma.
"Hvala Vam.",rekao sam, a on se još jednom osmijehnuo i kimnuo glavom baš kao da zna šta je u mojoj glavi.

"Po svuda sam te tražila!",rekla je Leyla i objesila ruke oko moga vrata.
"Jesi?",rekao sam i poklonio joj širok osmijeh.
"Mhm... Hajde da plešemo!",rekla je poput djeteta zaigrao i prije nego što sam stigao išta reći, povukla me ka masi.
Počela je pjesma "Thinking out loud", Leylinog najdražeg izvođača Eda Sheerana. Privukao sam je k sebi i dok sam pjevušio riječi na njeno uho, i pratio svaki takt muzike, osjećao sam kako se grč koji me držao sve vrijeme opušta. Ona je uvijek bila poput table za smirenje i bila je doza taman za mene. Dok sam udisao miris vanilije, koja me uvijek podsjeti na njenu kosu, i usnama bio udaljen par centimetara od njenog uha, ona se tiho smijala i uživala kao nikada do tada.

"And darling I will be loving you 'til we're 70
And baby my heart could still fall as hard at 23
And I'm thinking 'bout how people fall in love in mysterious ways
Maybe just the touch of a hand
Oh me I fall in love with you every single day
And I just wanna tell you I am

So honey now
Take me into your loving arms
Kiss me under the light of a thousand stars
Place your head on my beating heart
I'm thinking out loud
Maybe we found love right where we are"

Sa zadnjim taktovima pjesme, krenuo sam se odmaknuti, ali ona me samo čvršće zagrlila i glavu naslonila na moje grudi tako da je mogla čuti jako kucanje moga srca.
"Još jedna pjesma?"pogledala me svojim velikim očima i tada sam znao, ne mogu joj to učiniti. Ne mogu je ostaviti bez pozdrava.
"Moram ti nešto reći...",rekao sam i moj izraz lica se promijenio. Upašeno me pogledala, taj pogled nikad neću zaboraviti, i zatvorila oči. Prije nego što sam se snašao, njen prst je prekrio moje usne pokazujući mi da ne pričam.
"Molim te, Victore, neka ova noć traje. Neka bude naša mala magija koju ćemo pamtiti vječno. Nećemo je pokvariti riječima. One su nam svakako uvijek bile suvišne, zar ne?"rekla je i glavu ponovo naslonila na moje grudi. Spustio sam glavu na njenu i nastavio njihati tijelo u ritmu muzike dok je njeno malo tijelo grijalo moju dušu.

Nažalost, noć se završila brže nego što sam mogao pretpostaviti. Auto je došao po nas i prije nego što sam se snašao, ona je spavala na mojom grudima dok je auto vozio prema njenoj kući. Kada smo stigli, odnijeo sam je do njene sobe kako se ne bi probudila. Gledao sam u njeno nevino lice, kosu i tijelo kako se ravnomjerno pomjera u ritmu disanja. Dugo sam ostao tu i uživao u pogledu, a kada sam shvatio da sunce izlazi, bilo je vrijeme za polazak. Poljubio sam je u čelo i rukom pomilovao njenu.
"Nadam se da ćeš mi nekada moći oprostiti",prošaptao sam na njene usne i ostavljajući pismo na njenom radnom stolu, napustio sobu, a odmah nakon toga i vilu.
S prvim zrakama sunca, smjestio sam svoje prethodno spakovane torbe u voz i krenuo na put u nepoznato.

Kraj sjećanja

Tada nisam ni znao koliko ce me sve to koštati, ali sada sam itekako svjetan.
"Leyla, možda me sada mrziš, ali ti ćeš biti moja žena i majka moje djece. Obećavam ti.",prošaptao sam i sliku nje u maturalnoj haljini spustio na svoje grudi, tačno na mjesto gdje kuca srce, jer tu i pripada.