Obećavam ti vječnost

Sedmo poglavlje

Zaokupljena svojim mislima, nisam znala koliko je prošlo od poziva kada sam čula kucanje na prozoru. Skočila sam sa sjedala i uplašeno se odmaknula od prozora. Nisam smjela pogledati lice čovjeka koji je tamo, ali sigurno nije dobronamjerno. Prema onome što Lisa priča, ova ulica je leglo kriminala. Ona to zna, jer je pravnik i imala je dosta slučajeva. Ne bih joj bila u koži.
"To sam samo ja!",kada je poznati glas došao do mene, osmijehnula sam se i otpuhnula zrak koji sam zadržavala u plućima. Brzo sam otključala auto i izašla na svjež zrak koji mi nikada nije više prijao. Nisam ni sagledala svu situaciju kada su se moje ruke našla oko njegovog vrata,a tijelo čvrsto stisnuto uz njegovo u zagrljaju.
"Oh, hvala Bogu da si ovdje.",rekla sam kroz suze. Moj je strah tek sada isplivao na površinu. Da nije tu, ko zna ko bi naišao i šta bi sa mnom bilo.
Njegova se ruka spustila na moj struk i odnijela mi sve brige koje su nad mojom glavom bile kao tmurni oblaci.
"Šššš, sada je sve u redu.",šapnuo mi je na uho dok sam ja plitko disala boreći se sa suzama. Nakon par minuta, kada sam se smirila i moj mozak počeo raditi, odmaknula sam se od Victora na sigurnu udaljenost,proklinjajući svoju brzopletost.
"Hajde, idemo mojim autom. Najbolje je da se odmakneš od ovog groznog mjesta. ",rekao je pokazujuci pogledom na ruševine kuća oko mene koje su umesto prozora imale najlone i prekrivače. Ovo odavno nije mjesto za život, osim onaj u tamnoj noći. Kada se nađeš blizu kuće osjetiš vlagu u zraku. Bilo je ovo grozno mjesto i stvaralo je jezu u meni.
"A moje auto?",prozborila sam tiho i dalje gledajući i prizor oko sebe.
"Već sam pozvao majstora. Doći će svaku čas.",rekao je.
"Možemo li ga pričekati ovdje?",pitala sam. Nisam htjela ostaviti auto ovdje. Ko zna šta bi mu se dogodilo...
"Ako inzistiraš...",rekao je i naslonio se leđima se naslonio na haubu svog auta iz džepa vadeći izgraviranu srebrenu kutijicu za cigare.
"V. S.", pisalo je na srebrenom materijalo lijepo ispisanim slovima.

Polako sam mu prišla i smjestila se kraj njega.
"Zar sportaši ne bi trebali voditi zdrav život? Znaš, bez cigareta, alkohola i drugih poroka?",tiho sam govorila gledajući pred sebe. Osjetila sam njegov pogled kako prži moju kožu kao da sam na jakom suncu.
Čula sam njegov tih smijeh.
"To je prividno. Ima i nas sportaša različitih, ali se trudimo voziti zdrav život, kako kažeš. Iako lutko, ne mislim da su cigarete, alkohol ili narkotici jedini porok. Žene, one su isto jedna vrsta poroka. Vladaju ti umom i polako ubijaju sve tvoje životne funkcije.",rekao je promuklim glasom. Naježila sam se. Bio je tako blizu, a tako daleko. Osjećala sam se kao da ga ne poznajem.
"Nisu samo žene krive. Muškarci su krivi za svoje stanje također. Da ne povrijede ženu koja ih voli, ona ih ne bi ostavila. Bar ja tako mislim...",tiho sam govorila igrajući se s prstima.
"To si u pravu.",rekao je i ugasio svoju cigaretu,"Ne moraš brinuti. Pušim cigarete samo kada sam pod stresom."
"Pod stresom si?",pitala sam i napokon ga ogledala u oči. Njegove oči imale su boje tmurnog neba pred kišu. Nisam znala šta mi danas poručuju, ali morala sam biti na oprezu.
Nasmijao se, nekako tužno, jedva.
"Eno, došao je majstor.",rekao je i otišao ka mom autu brže nego što sam uspjela postaviti sljedeće pitanje.

Pogledala sam iza sebe i ugledala nižeg čovjeka sa izraženim stomakom, u radnom odijelu. Obrazi su mu bili rumeni, imao je brkove, a na glavi mu se isticao plavi kačket.
"Kako si Majkl?!",rekao je Victor kada je stigao do njega i rukavao se s njim bratski.
"Evo, druže, ide!",rekao je uz osmijeh. Zubi su mu bili žute boje kao da ih nije prao danima. Nemam predrasude o ljudima prema njihovom statusu ili zanimanju, ali ovaj čovjek mi se nije sviđao. Polako sam im prilazila, i zastala na sigurnoj udaljenosti, par metara od njih.
"Dođi.",pozvao me Victor rukom mi pokazujući da im se pridružim. Lažno sam se osmjehnula i prišla im sporim koracima. Čovjek koji je stajao naspram Victora i mene na licu je imao pogled od kojeg me prolazila jeza. Odmjeravao me bez ikakvog stida. Odjednom mi se moja lepršava roza haljina do koljena činila prekratkom i preotvorenom.
"Ovo je Leyla.",rekao je dobronamjerno Victor, očito ništa ne
primjetivši.
"Zadovoljstvo mi je gospođice.",rekao je Majkl i poljubio moju ruku. Osjećala sam se poput uljeza i htjela sam pobjeći što dalje.
"Victore, čekam te u autu.",rekla sam i krenula se udaljavati od njih bez pozdrava.
"Brate, gdje nađe ovog komada? Bolja je od svih do sada. Vidiš li ti te noge?!",čula sam Majkla kako govori dok sam koračala ka Victorovom autu.
"Pripazi na rječnik Majkl. Ona nije takva. Ona je...",dalje nisam čula šta je Victor rekao jer sam već bila predaleko. Ušla sam u auto i zatvorila vrata za sobom. Duboko sam udahnula i zatvorila oči. Na sebe sam još osjećala onaj odvratni pogled koji me tjerao da nestanem s lica zemlje. Znala sam čim sam ga vidjela, ovaj čovjek nema lijepe manire ni odnose prema ženama.  Vidi se to u stavu, i načinu na koji se ophodi. Ne želim ga više vidjeti!

"Tu sam.",vrata su se otvorila i Victor je ušao u auto. Nisam odgovorila ništa. Nekada je i šutnja odgovor, što je on očito shvatio. Pokrenuo je auto.
"Da te odvezem kući?",pitao je.
"Ako ti nije problem, odgodila bih razgledanje kuće za neki drugi dan. Za danas mi je bilo previše svega.",rekla sam tiho i on je kimnuo glavom.
"Naravno.",rekao je i usmjerio automobil prema glavoj cesti. Nakon petnaest minuta teške tišine, stigli smo pred moju kuću.
"Ako ti nešto treba..."
"U redu je. Hvala ti za sve.",rekla sam i krenula izaći.
"Leyla, auto će biti gotovo za par dana. Majkl kaže da ga možeš u utorak preuzeti iz njegove radionice. Ako treba, ja ću ti ga dovesti.",rekao je. Nisam se okrenula ka njemu.
"Poslat ću već nekoga po auto. Hvala Victore. Vidimo se.",rekla sam i brzim korakom otišla ka kući koja mi se činila jedinim sigurnim mjestom danas.

Nije bilo nikoga, čak je i Emilija ostavila poruku da je otišla na tržnicu i da se vraća oko pet sati. Produžila sam do svoje sobe i obukla udobnu pidžamu, a onda legla u krevet gledajući seriju. Trebalo mi je odmora.