1

22 4 0
                                    

Sunce zalazi na predelu horizonta,a ja već  pijana čekam tebe da dodješ.I ako već u običajno kasniš dva sata i ovo piće koje sam kupila za nas,ponovo sam popila sama i dalje te čekam.Nije mi teško palo iskreno da ti kažem.Rekla bi da je to neka čudna navika.Ili možda ne.Ne znam.

Umornu glavu naslonim na jednu šipku od ovog čudnog mosta.Kojeg nikada nisam volela dok tebe baš na njemu nisam upoznala.Najveći je u našem gadu.I ako je toliko puno bučan,opet je najlepši.

Stigao si.Sedaš pored mene ćutke i uzimaš mi poslednje gutljaje iz flaše koja ja bila jedina puna.Ne govorimo ništa.I dalje ćutimo.Vidim po tebi da smišljaš još jednu novu laž,zašto si toliko dugo kasnio,ali već znam razlog.Uvek je isti.Oboje osećamo taj razlog na tvojoj odeći i u ovom zagušljivom vazduhu.Oboje mirišite na lubenicu i kopiju nekog Chanel parfema pomešan sa mirisom naših omiljenih cigara.

Znam da si bio kod nje ponovo.Pitam te kako je bilo,a ti me u čudu gledaš kako znam.Ironično ti se nasmejem u facu i kažem:

"Nebo miriše na ludilo.Oseća se u vazduhu."

"Ima lep parfem."

"Loša kopija."

"Tebe ili parfema?"

"Oba srećo."

Ustajem posle nekog vremena,bacim pogle na tvrdjavu dok izbegama tvoj hladni pogled.Tvrdjava svetluca sa desne strane Dunava i tako nam daje prelepi odsjaj na most.

Volim ovaj grad.

Pitaš me gde idem.Ne odgovorim ti,vodim te na razmišljanje.

"Nemoj.Voda je hladna."

"Nema veze,i ovako sam i sama hladna."

"Nisi.Zaboravljaš da te ja najbolje znam."

Nažalost u sebi pomislim.

"Ideš sa mnom?"

Ne odgovoriš ništa,već samo ustaneš i staneš naspram mene.Izbegavam taj pogled jer u njemu vidim sebe,tebe i nju.Kako me polako zamenjuješ njom.Nisam ljuta niti tužna.Moralo je da se nekada desi.I ovako oboje ne verujemo u zauvek.

Svojom velikom šakom i hladnim prstima,sklanjaš nekoliko pramenova moje tamno braon skoro crne kose iza uha.Pomeraš mi bradu da bih mogla da te gledam u oči.To i učinim.Ponovo sam se izgubila u tim sivo-plavim očima.

Krećeš prema meni,a ja samo stojim i gledam u tebe.Nisam uplašena,ali sam totalno izgubila osećaj za tobom.Nema više požude.Nema ničega.

Zaobidjem te i krenem kući.Ti samo stojiš u istom mestu i psuješ.Ne mogu da te razumem jer sam već mnogo daleko od tebe.Stajem.Želim da se vratim i da ponovo osetim tvoje usne na mojima.Zaboravila sam ih.Zaboravila sam celog tebe.

Ali krećem dalje...

gehennam ignisWhere stories live. Discover now