The Hidden World

5 ▬ ''...za vrijeme časa, Anna?''

Kyle i Matt su htjeli da me zadave kad se moja sovica zaglavila na ogradi škole, kad smo je preskakali. I pukla je! Pukla!

Iznervirano sam odšetala do škole, a oni su potrčali do prozora koji je Theo prethodno ostavio otvorenim jer je navodno pomagao nekome nešto, ali to je bilo da otvori prozor. Skočila sam posljednja za njima, ovlaš ispunjavajući svoj zadatak da se uvjerim da nema nikoga. Našli su neke čekiće, macole, ni sama nisam sigurna šta je, ali ima čak 5 vrata za otključati dok ne dođu do podruma gdje će da probiju zid i cijev.

"Idem gore malo da prošetam." Prijavila sam im, pokušavajući da ostanem smirena u popravljanju svoje žirafice.. glupe debele rukavice koje ne ostavljaju otiske, ne mogu da popravim žiraficu. Nije skroz pukla, samo treba da zakačim jedan kružić za drugi i stisnem krug da se više ne otvara.

Popela sam se na drugi sprat, što je ustvari prvi, gdje su ormarići i učionice. "Jebi se", mrmljala sam. Da imam neko svjetlo, bilo bi lakše. I da ne treba za dva sata da se 'probudim' za školu. Odjednom sam vidjela siluetu i trebalo mi je nekoliko djelića sekunde da shvatim da je to čuvar i da smo glupi jer se nismo sjetili čuvara. Zabila sam se u zid pored i stisnula oči u nadi da me ne vidi. Šta ako me vidio? Sranje, onda ne bismo imali nikakvih argumenata da se ublaži kazna.

Svjetlost baterijske lampe se raspršila po zidu ravno od mene. Zaustavila sam disanje tako da sam mogla da čujem njegove korake i srce kako mi lupa. Nisam bila uhvaćena već dvije i po godine.

"Budi noćni čuvar škole, rekli su, nećeš izludjeti, rekli su", čuvarov ironični glas je odvoznio uz tišo eho u praznom hodniku. Ispuhivala sam polako, da bih mogla da udahnem i dišem ponovo. Koraci su se udaljavali dok nisu završili u drugoj prostoriji. Uzdahnula sam par puta, da smirim disanje. Trenutak istine.

Nagnula sam se naprijed, nema ga. To je dobro. Provjeravajući da li je tu, došla sam do stepenica i što sam tiše mogla, sišla dole. Prošla sam kroz petero vrata, ravno u podrum. Mjerili su u tišini gdje tačno da udare, ocrtavajući markerima.

"Čuvar je u školi." Glasno sam prošaputala, pa su obratili pažnju na mene.

"Oh, sranje." Theo je sarkastično i nezainteresovano rekao, pa su nastavili da rade ono šta su radili.

"Ovo će se glasno čuti. Moraćemo trčati." David je rekao značajno. "Anna, idi odmah." Pogledao je u mene.

"Da, možda bolje da ideš." Matt je dobacio.

"Pa što sam onda dolazila ovdje koji kurac?" Iznervirano sam ih upitala glasmo lupnuvši rukama od butine. Kako su iritantni.

"Obavili smo i tvoj dio posla, s obzirom da si otišla 'prošetati'." Kyle mi je zajedljivo rekao, oprobavajući pokrete onim čekićem po vazduhu.

"Ali ja hoću da vidim ovo."

"Onda trči prva, okej?" David je upitao zabilježavajući markerom. "Ovo može ostati ovdje, voda će da smakne sve otiske ako je slučajno zalutao koji." Neprimjetno je uputio značajan pogled Theu, koji je složio nevin izraz lica. Jednom prilikom je kupio tanke rukavice. A tanke ostavljaju tragove, debele ne. To smo vidjeli u CSI. Odbijam da kažem da smo kriminalci.

"Uvijek trčim prva." Frknula sam. Naslonila sam se na zid, pogledavajući par puta je l' ima nekoga. Šta ako paranoični čuvar ipak odluči da prošeta do podruma? Šta ako imaju dvojica?

"Evo ga, evo ga, evo ga." Kyle je uzbuđeno zaskakutao prema čekiću i obilježenom zidu. Matt je do kraja pospremio stvari, a Kyle je uzbuđeno stajao kod zida.

Bilo je bolje nego što sam zamišljala. Izračunali su tačku gdje je cijev najbliža, tako da je Kyle samo jednom zamahnuo, a voda je krenula kao iz vodopada. Nasmijali smo se na to, ovo je uzbudljivo. Krenuli smo da trčimo prema onom prozoru, izašla sam prva, zatim Theo, David, Matt i Kyle.