🔞BIG BOSS🔞✔

🔞POGLAVLJE 4.🔞

Obukla sam se i spustila sam se natrag u firmu. Taman se odvijao sastanak i ja sam morala otići kako bi zapisivala bilješke. Pokucala sam par puta.-Uđi.-začujem Antoniev glas iznutra. Zatvorim oči i duboko udahnem. Bila sam svjesna da je unutra okolo stola sada hrpa ljudi. Noge su mi se tresle. Puno bi bilo lakše da sam ostala u dobrim odnosima sa Kristinom jer sada bi znala da unutra imam nekoga na koga ću se moči osloniti. Uvijek smo bile jedna za drugu tu. Kad god nas trebamo bile smo zajedno. Ali sada znam da sam sama. Protresem glavom i otjeram te mislis iz glave. Pritisnem kvaku prema dolje i uđem.

Ušla sam stol za sastanke je bio pun. Odmah ispred ulaza sjedio je na čelu stola Luka a do njega je stajala Kristina. A prekoputa njega na čelu stola je sjedio Antoni, koji nije skidao pogled s mene. Znala sam da je to zbog toga kako sam odjevena.

Prilazila sam njemu uzimajuči sa stola svoj notes kako bi zapisivala bilješke. Dok sam se odmicala od stola našla sam se lice u lice sa Antoniem.

Imao jetaj hladan izraz lica. Ali ako bi ga bolje se pogledalo u tome trenutku vidjeli bi kako se zapravo smješi očima. Stala sam iza njega i slušala ostatak sastanka. Kad-kad bih ga uhvatila kako okreće pogled prema meni. Stiščući šake. -I mislim da prvo to moramo napraviti pa ćemo onda krenuti dalje.-Antoni je tim riječima završio sastanak. On je još sjedio dok su ostali izlazili.  Luka nije skidao pogled s Kristine. Još uvijek nisam sigurna dal mu se sviđa ona ili njena mladost i izgled. Ostali smo sami u sobi za sastanke. Pogledao me je smješkajući se.

-Ja ne vidim ništa smješno.- kažem i okrenem očima. Krenula sam prema izlazu al me on zaustavi. -Znaš nije ljepo prisluškivati.-kaže.-Ti znao si?! Zato si i govorio o meni. Znao si da slušam.- kažem a on se nasmije. -I preljepa si.-kaže. Kako je samo to mogao napravit. Ja ne mogu vjerovati da to radi.-Hajde sad ti je pauza za ručak.-kaže i pokaže da izađem. Krenula sam niz hodnik prema kantini.-Hej, Taty, nećeš u kantini jest. Ideš samnom.-kaže i pokaže glavom da ga pratim. Pošla sam za njim ali samo zbog toga što bi ga željela pitati nekoliko stvari.

Došli smo u neki restoran blizu firme. Vidim da ga ovdje svi znaju. Dočekuju ga s osmjehom na licu.-Vaš stol je spreman gospodine.-kaže jedna od posluge. Bila očarana njim. Mene baš i nije tako  milo gledala. Sjeli smo za stol koji se nalazio negdje u čosku. Daleko od svih pogleda. -Da čujem što te zanima.-kaže kada smo se smjestili.-Kako znaš da me bilo što zanima?-upitam ga.-Pa ne vjerujem da bi pošla samnom da te nešto ne zanima.- kvragu poznavao me je tako dobro. -zanimam me, s obzirom da ste vi bogataši ne ženje s posebnim prohtjevima, zanima me po kojem ti kriteriju tražiš osobu koju kupuješ.-ovo kupuješ sam posebno naglasila.

-Slušaj, ako se osječaš prodanom znaj da ja nisam kriv za to. Krivi one koji su te prodali a ne onoga tko te kupio. Kad to već tako nazivaš. A moj poseban prohtjev je bio da djevica.-kaže.-Molim?-nije mi bilo jasno. Mislim je ali to je moja privatnost. Zar su moji roditelji prodali moju nevinost. Pozlilo mi je. Naglo sam se digla od stola i odjurila sam u wc. Sjela sam na pod i počela sam pivračati. Sve mi se smučilo. Pa ja sam njihovo dijete. Kako ih nije sramota.-Tamy pusti me unutra.-na vrata mi je kucao Antoni.-Molim te pusti me.-Rasplakala sam se.

Nije prošlo dugo a on je već ušao u wc. Ja sam sjedila i dalje na podu.-Zar ti ništa ne znaći što je ovo za žene?-upitam ga.-Ne ako si ti u pitanju onda niti jedno pravilo mi ne može stati na put.- kaže čućeći kraj mene i mičući mi pramen kose s lica.-Možemo li se vratiti u firmu završiti sa svime za danas?-upitam ga. -Odvest ću te kući ako se loše osjećaš.-kaže pomažući mi ustati sa poda.- Ne samo završimo sa današnjim danom.-kažem.-Ali još su ostali neki papiri za slagat. Ako ti je sad loše od ti papira će ti biti samo gore.-kaže a ja odmahnem glavom. Prvi put da se nije odlućio svađati samnom pristao me je odvesti do firme.

Sjela sam u stari kabinet sa svim papirima. Počela sam prelistavati i slagati po godinama. Bila je to velika kolićina podataka. Već je bilo jako kasno.-Hej želiš da te odbacim kući? Svi iz ureda su otišli.-upitao me je Antoni stojeći na ulazu kabineta.-Ne nisam još završila.-kažem.-A jesi jela šta u međuvremenu?- upitao me.-Ne, nisam gladna.-kažem ne dižuči pogled s papira.-Dobro Taty do kad ćeš se ovako ponašati?-upita me. -Kako?- ovoga puta sam ga pogledala.-Pa zar ne shvaćaš da ćeš mi postati žena kad tad.- kaže.- Ja imam dečka za kojeg ču se udati, a to nisi ti.-kažem gledajući ga u oči. Lupio je rukom od štok vrata i samo je otišao.

Još sam par sati slagala papire a onda sam se uputila kući. Na pola puta sam shvatila kako su me roditelji prodali i sd očekuju da se vratim kući. Iako sam bila ljuta na Kristinu ipak smo i ona i ja u istoj situaciji. Naravno da se ne mislim dalje ljutiti na nju. Jedino u njoj vidim sigurnu osobu. Taman dok sam hodala počela je prokleta kiša. Malo sam potrčala. To je ona fina ljetna kiša koja osvježi čovjeka. Ali kud baš danas kad mi je kosa raspuštena. Sva se sljepila za mene. I baš kad me je Petar . Još malo mi je trebalo do zaklona. Još večeras moram reći Kristini da se ne ljutim na nju. Ne želim da zaspe s misli kako se ljutim na nju. Bilo bi i meni teško zaspati. Došla sam što sam brže mogla do vrata i nekoliko puta sam pokucala. Nadajući se da će se što prije otvoriti.