My handsome enemy

21.

Olive's P.O.V.

Uz njegovu toplinu tijela, mekane usne, bradu koja je stara par dana - i pomalo iritira moje obraze, no u ovome trenutku, to mi je na kraju pameti. Te njegov stisak oko mojih bokova - koje me drže čvrsto uz svoje tijelo. Jasno mogu osjetiti one dosadne gnjavatore u dnu mojega trbuha.

Moja ruka na njegovom potiljku putovala je prema gore i svojim prstima sam imala lagan stisak na njegovoj kosi. Kada sam malo snažnije povukla njegovu kosu, osjetila sam kako je u šake stisnuo majicu koja sam imala na sebi. Iz dubine njegova grla, začula sam njegov duboki uzdah - nešto poput stenjanja ali je bilo prigušeno jer su moja usta još uvijek bila na njegovim.

Zasigurno, ovaj poljubac šalje trnce uzduž i poprijeko mojeg tijela.

Isto tako, ovo je bilo... zapravo, nema riječi sa kojim bih mogla opisati ovaj poljubac. Jednostavno je bilo nešto od čega ti noge postaju kao žele, srce lupa sto na sat, i ne možeš misliti kako treba.

Ljubila sam dosta dečkiju - k vragu išla sam i dalje od običnog poljupca - ali nitko nije ostavio ovakav utisak na mene. I to običnim ljubljenjem.

Mason je tip dečka koji zna što djevojka želi, i zna kako to napraviti. I osjetilo se u svakoj sekundi dok je trajalo. Osjetilo se samopouzdanje, strast. Mason je znao što čini, osjetilo se to - čak i vidjelo u njegovim zelenim očima kada se odvojio i gledao ravno u mene.

Gledao je ravno u mene dok su mu se prsa spuštala i dizala kako je hvatao dah. Oboje smo bili zadihani. A on nije pomagao jer je još uvijek bio užasno blizu, i još uvijek nisam mogla misliti kako treba.

Ruke koje su do maloprije bile na mojih bokovima, polako je dizo prema gore. Niz moj struk, preko rebra i okrznuo je moje grdi - namjerno ili ne, ne znam niti mi je u tom trenutku bilo bitno. Stavio je ruke sa svake strane moje glave, i još uvijek sam mogla osjetiti njegovo čvrsto tijelo uz svoje.

Svoj pogled spustim sa njegovih očiju - koje su postale nekoliko nijansi tamnije nego li prije pola sata - na njegove natečene usne od ljubljenja na kojim je još uvijek krasta od vjerojatno nečije - velikim slovima, Jamesove - šake.

Lagala bih kada bi rekla da nisam zamijetila modricu na njegovom trbuhu. Koja je pukim slučajem, stara onoliko koliko su i Jamesove modrice na licu.

Prebacim svoj pogled na njegove oči, moj pogled se susretne sa njegovim koji pozorno gleda i čeka moj sljedeći korak. Znala sam da on neće biti prvi koji će progovoriti. „Ti si taj koji se potukao sa Jamesom?"

Bravo Olive, baš znaš kako upropastiti ovakav trenutak.

Namršti se, zatvarajući oči i duboko udahne. „Da", da nisam stajala ovako blizu, sigurna sam da bih propustila njegov odgovor koliko ga je tiho rekao. Čeljust mu je bila stisnuta i čvrsta, baš kao i njegova faca.

Čvrsto sam stiskala šake u pesnice pokraj svojeg tijela samo kako ne bih podignula ruke - prošla njegovom vilicom i maknula mrštenje sa njegovoga lica.

Tamna kosa, koja je bila lagano kovrčava, pala mu je preko čela na oči. No, on nije napravio niti jedan potez kako bi ju maknuo sa čela, čak nije ni pokazao da je shvatio da je pala preko njegova čela.

Kao da je bio duboko u mislima, i nije se obazirao na svijet oko njega.

Ruke pokraj moje glave bile su napete i čvrste, pokazujući koliko su zapravo mišićave. Dajući mi do znanja da dosta svojega vremena ulaže u vježbanje - mislim, to sam mogla i vidjeti i osjetiti nekoliko puta.

U pozadini se začula zvonjava nečijeg telefona - i dala bih se kladiti da je moj, osim ako kojim slučajem nemamo istu melodiju zvona. Ali niti jedno niti drugo nije davalo veliku pažnju tome; nismo se pomaknuli niti milimetra nakon što se začuo mobitel.