"Niall vrati mi knjigu." - nervozno uzviknem pokušavajući mu otrgnuti knjigu iz ruke.
"Nema šanse." - izbelji se i spusti knjigu pored kreveta.
"Sad mi je dosadno."
"E pa i meni je dosadno dok ti čitaš tu dosadnu knjigu."
"Nije dosadna." - ljutito odvratim.
"Ok, nije." - to odgovori radeći navodne znakove zbog čega ga lagano udarim u trbuh.
"Dobro, što ćemo onda raditi?"
"Ležati i slušati glazbu."
"Dobar prijedlog." - odvratim sa smiješkom. Niall izvuče mobitel iz džepa i upali glazbu. Legnemo na krevet jedno pored drugog i slušamo pjesme.
"Treba mi promjena." - kažem nakon dužeg promatranja sobe.
"Ha?" - Niall me zbunjeno pogleda.
"Da, ova boja mi je dosadila, a i podsijeća me na prošlost. Trebam promjenu." - naglo se uzdignem i pogledam u Nialla koji je zbunjeno gledao u mene.
"Sada? Jesi ti pukla?"
"Da, sada. Hajde diži se, idemo." - Niall podigne obrvu i namršteno me pogleda.
"Ne da mi se."
"A molim te, Niall."
"Kako da ti odolim kad si tako slatka?" - odgovori sa smiješkom i ustane se.
"Hvala ti." - zagrlim ga i nježno ga poljubim.
"Da si me prije poljubila ne bi me morala moljakati." - izbelji se i uzme jaknu s fotelje.
"Dobro da znam za ubuduće." - nasmijem se i krenem s njim.
"Dobar dan, izvolite." - usluži nas simpatični gospodin u kasnim tridesetima, u radnoj odjeći s logom firme za koju radi.
"Trebamo boju za sobu."
"U redu. Imate li već boju koju želite ili ćete birati?"
"Birati ćemo." - odgovorim mu na što nam ponudi paletu boja i ostavi nas same da odaberemo.
"Ovo ne, ova ne." - ponavljam okrećući stranice.
"Što kažeš na ovu?" - Niall upita pokazujući na boju cappuccina. - "Niježna je, neupadna, a opet ni preobična."
"Da, simpatična je. Ide to tebi." - nasmijem se i poljubim ga na blic.
"Onda?Biraš tu ili ćeš gledati dalje?"
"Biram tu." - nasmiješim se i odem do prodavača. Izmiješa nam boju i pruži nam kanticu. Izaberemo još valjak i par kistova. Sve platimo i vratimo se kući.
"Jesi ovo ikada radila?"
"Da, s bakom sam često bojila kuću. Ti?"
"Iskreno, ne. Moji su uvijek plaćali majstora za to."
"E pa ovaj put si ti majstor, ali nemoj misliti da ću ti platiti." - izbeljim se i nasmijem. Priđe mi bliže i poljubi me.
"Ovo je prva rata." - namigne i uzme kist. Nasmijem se i krenem na posao zajedno s njim.
"Dobro nama to ide." - kažem pogledavajući tri zida koja smo obojili.
"Pa naravno." - kaže ponosno. - "Samo, tu si zaboravila."
"Gdje?"
"Tu." - uzme kist i nanese mi boje na nos.
"Panju. Platit ćeš mi za ovo." - kažem kroz smijeh i počnem ga loviti po sobi.
"Ulovi me, ulovi me." - veselo je pjevušio rugajući se dok sam ga ja bezuspješno pokušavala uhvatiti. Promijenim smijer trčanja i on se u trenutku stvori ispred mene. - "Sranje." - izgovori trenutak prije no što ga zašaram po licu. Naravno, on ne bi bio on da je tek tako odustao. Nastavio je borbu i uskoro smo bili cijeli išarani bojom.
"Nismo normalni." - izgovorim kroz smijeh.
"Nije normalno to koliko si prelijepa sva tako šarena." - obrazi mi se zarumene, ali srećom, cijelo lice mi je u boji cappuccina pa se to ne primjeti. Ispusti kist iz ruke i povuče me prema sebi. Pogleda me i nježno me poljubi. Par trenutaka nisam znala gdje s rukama, a onda i ja bacim kist na pod i stavim ruke oko njegovog vrata.
"Mislim da bi trebali nastaviti s poslom." - prekinem poljubac koji je postajao sve strastveniji. Još nisam spremna za to, i znam da će on to razumijeti.
"Imaš pravo." - blago se osmijehne i uzme kist.
Dovršili smo sav posao nakon sat vremena. Pobrisali smo sve mrlje od boje i vratili smo krevet i ostale stvari na mjesto.
"Mislim da smo napravili dobar posao." - Niall kaže brišući znoj s čela.
"Da, ali fali nešto. Aha, da." - otrčim iz sobe ostavljajući Nialla potpuno zbunjenog.
"Marker? Što će ti to?" - počnem pisati po zidu na što se Niall na početku pobuni, a onda se smiri i nastavi promatrati sve stihove koje sam pisala po zidu.
"E to je sada to." - odgovorim veselo zatvarajući marker, čitajući zadnji citat koji sam napisala.
Onaj tko ne razumije tvoju tišinu, neće razumjeti ni tvoje riječi.
"Mogu ja jedan?"
"Naravno." - odgovorim sa smješkom i pružim mu marker u ruku.
Mislio sam da princeze postoje samo u pričama i bajkama, sve dok nisam upoznao tebe.
"Divan citat. Otkud ti?"
"Sam sam ga izmislio." - odgovori veselo i ponosno jer mi se citat svidio. - "Samo sam napisao ono što osijećam. Ti si moja inspiracija i moja princeza."
Ne odgovorim ništa jer nisam znala što da kažem na sve to, ali sam napravila ono što je lijepše od riječi, poljubila sam ga.
****
Svaki dan je s njim poseban. Toliko je nježan, drag, pažljiv. Radi neke sitnice koje Mattu nikada nisu bile ni na kraj pameti. Polako se sve više i više opuštam i počinjem sve više vjerovati ljudima, a sve je to zbog njega.
Stvorili smo toliko predivnih uspomena zajedno.
Hej princezo ;) Pripremi se, dolazim po tebe za pola sata :-*
Njegova poruka me prekine u učenju kemije na što se nimalo ne pobunim, naprotiv čim pročitam poruku osmijeh mi je od uha do uha. Znam što je danas, ali ne znam gdje idemo pa sam to pokušala saznati.
Može prinče ;) haha A gdje idemo?Da znam kako ću se obući ;)
Dobar pokušaj :P Obuci nešto sasvim obično, ništa specijalno ;) pusa ❤
Znala sam da mi neće uspjeti. Nervozno puhnem i odem se obući. Obukla sam se kako je i rekao, obična tamno-crvena majica s natpisom,sive traperice i Vans tenisice. Svezala sam kosu u rep jer je vani jako vruće.
"Stižem." - poviknem sa stepenica i potrčim kako bi mu otvorila vrata. - "Hej." - pozdravim ga s osmijehom, a on me povuče sebi i niježno me poljubi.
"Sretna nam mjesečnica." - izgovori nakon poljupca, a ja se počnem smijati kao idiot. - "Šta je smiješno?! Pa danas nam je dva mjeseca otkako smo zajedno."
"Znam samo." - zastanem i nastavim se smijati. - "Mjesečnica." - opet se počnem smijati u čemu mi se i on pridruži.
"Idemo?" - upita kroz smijeh.
"Gdje?"
"Dobar pokušaj, ali mislim da si do sada već trebala shvatiti da iz mene nećeš izvuvući takvu informaciju." - izbelji se kratko me poljubi, uzme me za ruku i krenemo. Cijelim putem sam pokušala dokučiti što je smislio.
______________________
Ok, ovaj nastavak nije trebao biti danas objavljen i trebao je biti duži, tj. ova njihova proslava je trebala biti opisana u ovom nastavku, ali pošto želim da taj dio bude što bolji, za što mi treba vremena, odlučila sam ga ostaviti za drugi nastavak. E sada, taj idući nastavak vjerovatno neće biti baš dug osim ako ne smislim još nešto ;) Hvala vam na strpljenju, razumijevanju, podršci, ma na svemu :) :-* NAJBOLJI STE ❤
Ps. Neke cure sam prepala s naslovom Oprostite što mi nije bila namjera i ispričavam se i ovim putem vam obećajem da neću odustati od priče tako da se ne trebate brinuti ;)
Hvala vam još jednom za sve ❤❤