Michael je čekao da mu Zeynep zaspe u rukama pa se onda polako izmigoljio iz njenog stiska i iskliznuo iz kreveta. Odahnuo je s olakšanjem kad je shvatio da još spava. Digao se s poda i obukao. Uzeo je walkie-talkie.
"Alonzo, jesi tu?" dozvao ga je tihim glasom.
"Jesam. Trebalo ti je predugo."
"Oprosti. Uglavnom, unutra sam," on se osvrne, obzervirao je sobu koja je bila modernizirana i raskošna, puno ljepša od soba putnika.
"Siguran sam da si i sinoć bio unutra."
"Nisam kurva."
"Jesi, muška si kurva."
"Jebem ti mater," ovaj se nasmije, "Samo mi reci što tražim."
"Ima li u sobi radnog stola?"
"Ima. Na njemu je računalo. Da ga upalim?"
"Pokušaj."
Michael sjedne za stol, pokrene računalni sustav, "Traži zaporku."
"Kurac. Ništa od toga. Ne mogu hakirati to računalo. Previše je zaštićeno. A pokušao sam."
"Hakirati? Gdje si ti uopće?"
"Kod akvarija."
"Od kad znaš hakirati?" Michael je prčkao po stvarima sa stola, trenutno se igrao s kemijskom.
"Ma bio sam u kampu kao mali. Uvijek sam volio računala. Nemamo vremena za to. Postoji li u sobi sef?"
Michael pogleda manji sef na stolu, "Da. Prilično je mali. Omjera 20x20, mislim."
"U tom sefu ne stanu dokumenti svih 390 putnika."
"Pa gdje su onda?"
"Postoji li kakva polica s knjigama ili nečim?"
"Postoji jedna. Unutra su knjige, kasete, filmovi. Ali nema nikakvih dokumenata."
"Pogledaj u ormar. Možda postoji neka skrivena polica."
Michael otvori klizna vrata ormara, otvori sve pretince i ladice, no ne nađe ništa osim odjeće, "Negativno."
"Negativno?" nasmije se Alonzo, "Baš si se uživio."
Michael mu je htio nešto odbrusiti, ali za oko mu zapne nešto na stolu. Ili bolje rečeno, pored stola. Tamo je bio koš za smeće. On klekne, prokopa po njemu. Kao da je bio užasno plitak za svoju veličinu.
"Mikey, gdje si? Užasno si tih," Alonzo primjeti.
"Šuti, kretenu," Michael je nešto napravio i uspio je odvojiti koš u dva dijela. U prvom je bilo smeće. A u drugom 500 dokumenata.
390 dokumenata putnika i 110 dokumenata osoblja.
"Imam ih."
"Imaš ih?"
"Da. Pogledat ću."
"Budi brz. Može se probuditi svakog trena."
Michael je uzeo Marijin dosje i pogledao listu ljudi s kojima je u grupi.
Prepoznao je četiri osobe.
Mariu, naravno.
Brazilca.
Korejku.
I Radomira.
"Koja čudna skupina," on komentira, "Alonzo, zapisuj imena. Maria De León, Radomir Ilić, Carlos dos Santos Azevedo, Kim Ae-Cha, Elizabeth Smith," tu se malo zamislio; ovo je bila druga Britanka, "i Philip Blanchet."
Alonzu je mrak pao na oči, "Philip Blanchet...?"
"Da. Što ne valja?"
"Je li Francuz?"
"Jest."
"Sranje."
"Što? Što je bilo?"
"Taj je bio s Islom na dan kad je ubijena. A onda je nestao. I nije optužen zbog manjka dokaza."
"Sranje."
"Da, sranje."
"Što sad?"
"Uzmi listu Timova i Grupa. Uzmi sve što možeš."
"A gdje da to stavim? Želiš da si to gurnem u šupak?"
"Želim da požuriš i odeš."
"Primljeno," Michael je slagao papire i pokušao ih strpati negdje gdje ih Zeynep ne bi primjetila.
"Zašto se ja," Zeynepin glas je odjeknuo prostorijom, "uopće čudim?"
Michael se trznuo i naglo okrenuo, "O- Dobro jutro."
"Dobro jutro," držala je pištolj uperen njemu u glavu, "Daj mi jedan razlog zašto te ne bih ubila."
"Jer sam ti dao jako dobar-"
"Daj mi drugi razlog zašto te ne bih ubila."
"...Jer mi se danas ne umire. I napokon ću nešto postići. Pridonijeti zajednici. Biti dio nečega. Nemoj mi to oduzeti."
"Baš si gad."
"Da, i to si mi rekla prije."
"Zašto si ovdje? Znala sam da ti nisam posebna. Zašto si zapravo ovdje? Koje su tvoje namjere? Što si ukrao?"
"Zeynep, ovo radim za Islu. I Calistu. I Mariu."
"Što si uzeo?"
"Dokumente. Liste Grupa i Timova. Trebaju mi. Molim te, pokušaj shvatiti."
"Ti su dokumenti povjerljivi."
"Kao i informacija da ružna crna čudovišta ubijaju putnike, zar ne?"
Ona je šutila.
"Zeynep, molim te spusti pištolj."
Ona ga posluša.
"Hoćeš me kazniti?"
"Ne mogu."
"Zašto?"
"Kaznim li te, moram objasniti zašto. A ispod časti mi je reći da te kažnjavam jer si me pokrao nakon što si spavao da mnom."
"...U redu-"
"Idi. Idi sad, prije nego što se predomislim."
...
"Serem u gaće," Michael reče Esmeraldi dok su čekali da se ostali spuste na večeru.
"Hvala na obavijesti."
"Ozbiljan sam. Bojim se. Užasno."
"Misliš da se ja ne bojim? Ako je Korejka uljez, ja mislim da ću povraćati."
"Ima smisla. Ali zamisli kako je meni. Ja sam možda jebao vanzemaljku."
"Ne bih htjela biti ti."
"Ni ja ne bih htio biti ja. Ali što je, tu je, zar ne?"
...
Charlotte se vraćala u bazu iz hotela, trebalo joj je limunske kiseline da očisti neke elemente u labosu, a u hotelu su držali neke kemikalije.
No kad se vratila, bila je u šoku.
Glavna vrata su bila širom otvorena, a nisu trebala biti, a iz baze su se širili tragovi krvi.
Ona uđe, zatvorivši vrata za sobom.
'Glupa odluka,' promisli ona, 'Ako su one stvari pobjegle...Ma ne, nema šanse, sve je osigurano. Nemoguće da su vani.'
Bilo je vrlo moguće.
Staklo kaveza u kojem su držali ono živo čudovište bilo je razbijeno. Stvar je pobjegla i pobila sve pred sobom, cijeli labos. Stvar je ubila sve znanstvenike i svo osoblje. Charlotte nije osjećala krivnju ili kajanje. Samo olakšanje. Da je labos saznao njene namjere, ubili bi ju.
Ona ode u mrtvačnicu i krene otvarati spremnike. Bilo je 9 mrtvih, što nije ustvari bilo mnogo, ali s obzirom na to da su čudovišta javno ubila samo tri osobe, ovo je bio šok.
U mrtvačnici je bilo dovoljno spremnika da Charlotte stavi cijelo osoblje. To će napraviti, odlučila je, kasnije. Sad se bavila programom prepoznavanja lica. Internet je bio užasno spor.
"Alonzo," ona ga je dozvala preko walkie-talkija.
"Ovdje sam."
"Uspjela sam doći do mrtvih. Devetoro ih je."
"U redu. Nisam očekivao toliki broj. Ali u redu."
"Za par dana ćemo znati svačiji identitet."
"Par dana?!"
"Molim te nemoj tako reagirati. Znam, sporo je. Ali bit će vrijedno toga. Samo se pritajite par dana."
"U redu. Alonzo se odjavljuje."
Tad je Charlotte čula urlik.
Ta stvar očito nije otišla.
Ona je pokušala ostati smirena, otišla je stubama u dio koji je bio za treniranje specijalaca, tamo je bilo oružje. Uzela je pušku, napunila ju je, pomalo nespretno, i čekala. Teško je i ubrzano disala.
Stvar je bila u tom dijelu, u dijelu za treniranje specijalaca. Iza meta. Kretala se polako, kao predator koji obzervira svoj plijen.
Charlotte je polako krenula stubama dolje.
Gornji dio je bio obložen staklom.
Ako ga pogodi u prsa, možda ga uspije izbaciti kroz prozor, slično onome što je Abai uspio.
Ako promaši, čudovište će ju ubiti.
Charlotte je iskušala sreću.
I pogodila ga je.
...
"Udobno ti je?" Grace upita Katyu, kojoj je namještala krevet.
"Ma dobro sam, Gracie. Vjeruj mi. Moraš na večeru."
"Ne ide mi se nigdje. Želim ostati s tobom."
"To nema smisla. Na večeri ćete raspraviti o svemu, razjasnit će se neke stvari. Tako mi je rekla Scarlett. Moraš poći."
"Ne želim. Ne da mi se."
"Što ne valja?"
"Ma...Imam neki osjećaj da neću dugo izdržati."
"Kako misliš?"
"Kao da će te stvari uzeti mene. Ili Alonza. A bez Alonza ne mogu živjeti."
"Nitko ti neće uzeti život, a neće ti ni uzeti Alonza."
"To ne možeš znati. Mislim, ovo će zvučati grubo, ali na smrtnoj si postelji."
"Neću umrijeti, Gracie. Bit ću dobro."
"Nećeš. Oprosti, ali nećeš. Ozlijede su ti jake. Te stvari su se baš namjerile na tebe."
"Gracie..." ona ju blago pogleda, "Ja ću preživjeti. I znam kako se osjećaš i znam da ti je teško. Ali također znam da si ratnica i da si jača od toga. Znam da ćeš biti dobro. A da sam ja ti, ne bih se brinula za Alonza. On je snalažljiv. Pametan. Sve će biti u redu."
"Hoće li?"
"Naravno da hoće. Opusti se."
...
"U redu. Znači," Alonzo je slagao dokumente na stol, "Charlie je sugerirala da se u Grupi 35, Grupi bez Tima, nalaze uljezi. Što bi imalo smisla. Ali Maria nije bila uljez. To znamo jer je mrtva. A uljezi bi ubili sve normalne u svojoj Grupi. Što znači da su svi ostali uljezi. Ali mrtvih u mrtvačnici je devetoro. Što znači da je šestoro uljeza. A u Grupi 35 je samo petoro uljeza."
"Što znači," Carmen dovrši, "Da je zadnji uljez u nekoj od drugih Grupa."
"Ovo je bolesno," reče Esmeralda.
"Philip je nestao. Korejku nismo vidjeli. Radomira nema. Isto vrijedi za Brazilca," Ondrej primjeti.
"Znači, ukratko, kurčina, jel' tako?" Ingrid reče.
"Meni je samo misterija tko mi je poslao onu poruku," Scarlett reče.
"Poruku?" Esmeralda ju pogleda.
"Ma prije tjedan dana dobila sam poruku o tome kako je među nama uljez," ona objasni.
"Među nama? Kao, u ovom Timu?" Abai ju pogleda sa strahom u očima.
"Nisam sigurna," ona slegne ramenima.
"I ja sam primio poruku, prije one Charlottine. A ona ju nije poslala," Alonzo doda, "Isto nešto u tom stilu kao Scarlettina."
"Ja sam u radionici vidio sluz tih čudovišta," Ondrej doda, "Davno, prije plesa. Mislio sam da sam poludio."
"Calista je umrla čudno i sumnjivo," reče Carmen.
"Sumnjivo? Pojeli su je dok je spavala sa mnom," Ondrej ju uvrijeđeno pogleda, "I to je tebi sumnjivo? Samo sumnjivo?"
"Ako je Radomir uljez, možda je to bio on," Abai primjeti.
"Imalo bi smisla," reče Grace, "Mislim, Radomir je osjećao nešto za Cali. A Ondrej i Cali su bili zajedno."
"Ali zašto onda nije ubio Ondreja?" upita Scarlett.
"Jer je lud," objasni Carmen, "Sigurno je živio po onom 'Ako neće biti moja, neće biti ničija'."
"Nije li vam čudno," počne Michael, "Što se samo našem Timu događaju sranja?"
Svi su se zamislili na sekundu, bili su duboko u mislima.
"Mislim," Michael nastavi, "Dvije cure iz našeg Tima su mrtve. Katya u bolnici. Jedina Grupa s kojom smo komunicirali je ona bez tima. Sigurno je uljez jedan od nas."
To je imalo toliko smisla da je bilo bolno slušati.
Uljez je među njima.
"Abai?" Esmeralda ga pogleda, "Idemo se prošetati?"
"Dobra ideja," on se ustane i oni odu.
"Koji je to kurac?" Ondrej se nasmije.
"Paranoja," objasni Scarlett, "Ona svugdje nosi pištolj, svugdje ide s njim. Bliski su."
"Sigurno je Esmeralda uljez," Grace reče, "Nije dobra ni s kim osim s Abaijem. Sigurno joj je on meta."
"A prije je bila dobra s Calistom," reče Ondrej.
"A zašto Ondrej ne bi bio uljez?" Michael ga pogleda, "On je spavao s Calistom."
"Zašto ti ne bi bio uljez, drogašu?" Ondrej je bio vidno uzrujan, "Ja sam volio Calistu."
"Ajme jada," Ingrid se javi, "Svi ste uljezi, gonite se."
"A vidi ovu," Carmen zakoluta očima.
"Zar ne vidite što se događa?" Scarlett ih pogleda, "Okrećemo se jedni na druge."
"Sigurno si ti uljez," Ondrej ju pogleda, "Koliko si debela, sigurno si ih sve pojela."
"Ovo je bilo osobno," Michael komentira.
"Ovo je bilo tužno," Grace ga ispravi.
"I osobno," složi se Scarlett.
...
Zeynep je pozvala Michaela i Scarlett u akvarije.
"Imam posao za vas," ona objasni.
"Možemo li ga odbiti?" Michael upita.
"Da," ona odgovori uz uzdah.
"Stvarno?" Scarlett ju pogleda.
"Prilično je rizičan," ona objasni, "Znate kako sam rekla da se čudovišta skrivaju u vodi?"
"Da? Što s tim?" Michael je uzeo opremu, odlučivši da neće biti kukavica.
"A znate i da ono prije par noći nije bio proboj, već napad iznutra. Spojila sam dva i dva. Trebalo mi je predugo da shvatim," ona makne poklopac akvarija, "Teorija jest da se ovdje skrivaju. U ovom akvariju. U ovom hotelu."
"Ma nema šanse," Michael odloži opremu.
"Pozvala bih Katyu. Ali upravo se oporavila. Grace joj pomaže opet stati na noge. Doslovno. Ne može u akvarij. Ali Vi, gospodine Williams, možete. A na Scarlett sam znala da mogu računati."
"Mislite li da sam dovoljno lud da unutra uđem?"
Ona kimne.
On uzdahne, "U pravu ste."
"Kako ih nismo prije vidjeli?" Scarlett ju pogleda.
"Nikad prije niste bili toliko duboko. Jer nije bilo potrebe da idete toliko duboko."
"Što tražimo?" upita Scarlett.
"Gnijezdo. Jaja. Bilo što. Trebalo bi biti pri dnu," ona objasni.
"Primljeno," Scarlett se otišla presvući.
"Jeste li išta saznali?" Zeynep upita Michaela.
"Grupa 35 se sastojala od pet uljeza i Marie. A u našem Timu je zadnji uljez."
"Znači, šestoro uljeza? Kako nam je to promaklo?"
"Ne znam. Ali bilo bi bolje da nama ne promakne. Jer bi nas sve moglo koštati života."
...
Scarlett je prva ušla, Michael se još uvijek dvoumio. Zeynep je otišla za svojim poslom.
"Uđi, nisi valjda kukavica," dražila ga je s površine.
"Koliko je to duboko?"
"27 metara."
"27 metara?! Želiš da idem na 27 metara dubine?!"
"Biolog si, nisi li?"
"Ne, kirurg sam."
"Ne seri i uđi u vodu."
"Strah me."
"Samo skoči."
On posluša.
"Idi za mnom," ona zaroni prva, on ju je slijedio.
Što su dublje išli, bilo je mračnije, kao u moru. U akvariju je zaista bilo svega, svakakvih morskih vrsta. Prostor je bio ogroman. Michaelu se učinilo da nema kraja, a kad su došli u mrkli mrak, Scarlett je upalila svjetiljku. Michael je neko vrijeme još uvijek samo viđao ribe. Tu i tamo kojeg člankonošca. Jednog dupina. Nije htio priznati, ali ovaj dio hotela je bio prilično zabavan i doista zanimljiv. Tad je Scarlett osvijetlila drugi dio od kojeg se Michaelu povraćalo.
Crna sluz je prekrivala taj dio, odgromna, siva jaja su bila naslagana kao u kakvom gnijezdu. Michael im se približio. Scarlett ga je uhvatila za ruku, odmahnula je glavom, kao da ga moli da ne ide.
Michael je odlučio da neće biti kukavica.
Približio se jajima, pogledao ih. Izlijegali su se.
To je bilo nešto najodvratnije što je ikad vidio.
Tad je iz tame izletjela majka.
Velika crna stvar je punom brzinom kretala prema njemu, ispuštajući sluz i zvuk od kojeg mu se ledila krv u žilama. Plivala je brzo, možda 85km/h, svakako brže nego što su Michael i Scarlett s perajama mogli pobjeći. Stvar je nasrnula na Michaela, i ubrzo se akvarijem širila mala količina krvi, Scarlett se približila i ubola stvar džepnim nožem, a onda je povukla Michaela prema površini, probušila je svoju komoru s kisikom kako bi se oni što prije kretali prema gore, sve samo da se ta stvar ne vrati.
Izvukla je Michaela iz akvarija, ali jedva. Išla je po prvu pomoć.
Ovaj je urlikao od boli.
"DOBRO JESI TI IDIOT?!"
"AJME ŠTA MI JE NAPRAVILA-"
"JESAM TI REKLA DA SE NE PRIBLIŽAVAŠ?!"
"AAAAAAAAAA-"
"JESI TI GLUP?" pokušala mu je previti ranu.
"NE ZNAM! ZAJEBA SAM SE!"