Lorena je napravila kazneno djelo za koje je čeka suđenje. Večer prije tog dana učinila je nešto što nikada ne radi. Imala je odnos s nepoznatim muškarcem kojem ni ime nije znala. Vjerujući da je to bilo jednom i nikada više se neće ponoviti nekako...
– Naravno da sam došla na vrijeme nisam ja zbušant. – Kako može gledati jednim okom u mene drugim u ono što zapisuje i pričati i pisati u isto vrijeme? Evo zamantalo mi se.
– Vidim odmah ste se uhvatili posla.
– Naravno, gospođa Paola sve je detaljno objasnila i rekla sve kako treba biti u svaki minut. Tako da ne želim da ispadne da je jedna bakuta sposobnija od mene.
– Naravno da ne. Možeš mi sve slučaje donijeti kada završiš.
– Treba li i kava? Doručak? Masaža cijelog umornog tijela? – usta mi se razvuku u onaj osmijeh sa strane, pa suzim oči.
– Malo podjebavate Gospođice? – ona slegne ramenima. – Samo kava hvala vam.
– Stiže ubrzo o mračni gospodaru. – odmahnem glavom i prođem kroz vrata u svoj ured. Onda se sjetim pa provirim nazad.
– Jedna žlica šećera i dva mala mlijeka.
– Bez brige upoznata sam. – Udahnem duboko, pa spustim aktovku na stol, svučem sako i sjednem. Toliko je lijepa da evo već dugo nisam imao tako divan pogled izjutra i prija mi zbilja jako. Vrata se lagano otvore, ona uđe noseći kavu na malom pladnju i dva spisa u rukama. Ne mogu da ne primijetim kako je lijepo obučena u duge crne hlače koje se na krajevima malo šire u nekakvo zvono i lijepu, usku košulju boje breskve. Kosu je zakačila samo s jedne strane ukosnicom koja po sebi ima crne bisere. Zvuk njenih štikli odzvanja dok udaraju po pločicama kojim gazi, pa kada mi spusti kavu na stol i preda spise u nos mi se zavuče njen miris. Mješavina cvjetnog parfema i te kreme od kokosa kojom maže tijelo. I vrati mi se slika mene i nje u mojim rukama dok joj jezikom prelazim po vratu osjećajući okus te kreme na njemu i sad evo imam osjećaj da mi je kita udarila od stol ispod i kud ću sada i što ću?! Je li moguće da mi se diže od samog njenog mirisa, pa koliko sam paćenik Isuse i majko Božja?!
– Imate zanimljive slučajeve danas, jedno ročište u deset, drugo u dvanaest.
– Uh, khm, ovaj – nakašljem se, pa se pokušam malo namjestiti u stolcu – što se... o čemu se radi?
– Pa, jedan je pizdun koji ne želi plaćati alimentaciju ženi koju je ostavio sa troje djece od kojih je jedno pubertetlija, a drugi vam je provalio u prodavnicu alkoholnih pića i umjesto da je maznuo i pobjegao, on je sjeo pored police i tu se nalizao kao smuk. Kada je došla policija jedva su ga odnijeli odande.
– Zašto jedva?
– Pa rekao je da je u flašama s police vidio lik bivše i nije htio da se odlijepi od nje.
– Bože me sačuvaj kakvih ljudi ima. – Ona nakrivi glavu pa krene van i zastane.
– Očekuje li se od mene da ne progovaram za vrijeme trajanja... mislim tog ročišta i to?
– Kako mislite da ne progovarate? Vi ste moja savjetnica, morate imati što reći ako zatrebam.
– Dobro. Pošto ne garantiram da ću biti u suradnji s jezikom posebno sa ovim papkom koji ne plaća za svoju djecu.
– Neka bude kontrolirano i sve će biti u redu. – Kimne potvrdno i malo se nasmiješi. I što ja uradim zbog toga? Bolje da ne kažem.
Oops! Această imagine nu respectă Ghidul de Conținut. Pentru a continua publicarea, te rugăm să înlături imaginea sau să încarci o altă imagine.
