Ne pričamo o nama

Jedanaesto poglavlje

Ipak si prekršio obećanje koje smo dali onu noć. Obećali smo jedno drugom da nećemo spominjati. Naši kažiprsti su se dotakli kao zavjet za šutnju.

Proslava završetka osmog razreda na plaži u Baškoj Vodi. Cijeli razred jetu noć donio alkohol sa sobom. Sjećaš se kad smo poskrivečki iz doma donijeli bocu votke koja me je i dovela do skidanja malo kasnije.

Mnogo sam učila tu godinu i kao prava mala štreberica, kako si me zvao,riješila sve u roku. Jedina sam u razredu prošla s čistom peticom,ne dozvolivši sebi četvrticu na kraju. Bila sam u fazi kad četvrtice nisam podnosila, a ti mene nisi podnosio zbog toga.

Zacrtala sam sebi siguran život, a jedina budućnost koju sam mogla dobiti bila je u silnom učenje koje će me dovesti do gimnazije. Za razliku od tebe nisam imala neki drugi talent koji mi je mogao donijeti sigurnost i novac, ti si ga imao zato i nisi brinuo o učenju i upisima koliko sam ja.

Ta noć bila je nekakav odmor koji sam, nakon cijele godine štrebanja,i zaslužila. Probala sam votku koja mi se isprve nije svidjela, bila je gorka u mojim ustima. Prvi gutljaj sam ispljunula i dobila nekolicinu smjehova. A onda svakim idućim gutljajem pomalo sam se navikavala i votka mi se počela sviđati.

Počela sam se odvajati od društva, od tebe. Izdvojio si se iz mojeg društva na samom početku i pridružio grupici u kojoj je bila Nikita. Tvoja Nikita.

Još jedna s kojom sam se morala nositi.

Bila ti je zanimljivija od svoje stare, dosadne, pijane prijateljice. Meni se votka toliko sviđala, da mi se počela, kako je boca bila praznija, više sviđati od tebe. Napila sam se dobivši sve simptome o kojima sam samo slušala.

Otkopčala sam hlače i spustila ih niz noge. More koje se prostiralo preda mnom trebalo me rashladiti. Poluprazna boca votke pala je na moje gole nožne prste. Nije me zaboljelo. Kažu da ništa ne boli kada si pijan i radiš gluposti.

Majica je bila iduća, nekako sam je prebacila preko glave i bacila ispred sebe.

Kada si me iznio iz mora i omotao tvojom majicom postala sam svjesna golog tijela i što sam napravila.

A bio si ga svjestan i ti. Tu noć vidio si puno više nego što si ikada vidio kod mene.

Moja gola stražnjica sjela je u pijesak, a ti si odmah pokupio odjeću koju sam nabacala po plaži i ponudio se da ćeš mi je odjenuti.Tvoja majica omotana oko mojeg golog tijela bila je jedini štit koji je stajao među nama.

Bili smo tako mladi.

Ali i s četrnaest godina moje tijelo je reagiralo na tvoje.

„Gledaš me čudno," promrmljala sam ti dok si žmirio i odijevao me.

Bio si ljut, ali nisi to pokazao sve dok nisam progovorila.

„Jesi li poludjela?" to nije bilo pitanje. Smatrao si da sam potpuno poludjela. „Svi su te mogli vidjeti, zadirkivali bi te do kraja života."

Nisam marila, ne znam je li bilo zbog votke u mojim venama ili me jednostavno nije bilo briga. Godinu dana sam provela uz knjigu, učila sam, živjela u stresu i svaku noć spavala nemirno zbog ispita i upisa u srednju školu. Napokon se pronašlo nešto što je moje tijelo opustilo do te mjere da mi je bilo dobro.

Slegnul asam ramenima i nasmijala ti se. U facu.

Upravo si mi odjenuo gaćice. Ne znam koliko si bio svjestan i jesi li uopće zbog ljutnje, zato ja jesam. Previše. Nisam ti to rekla.