POKUŠAJ OSVETE

JACK

Pročitao je pjesmu, zgužvao papirić i bacio ga natrag na cestu. Vratio se u automobil i odvezao se do kafića da popije kavu.

-Dobar dan. – pozdravio je dok je ulazio u kafić

-Dobar dan. – odvratio mu je konobar

Sjeo je u kut kafića i gledao kroz prozor dok mu nije prišao konobar.

-Izvolite, što ćemo?

-Jedna kava sa hladnim. – odgovorio je Jack

-Može, stiže. – konobar je otišao brzim korakom

Pijuckao je kavu i promatrao ljude na ulici sve dok nije vidio Mariu. –Koji kurac sad ona tu radi. – vidno se iživcirao gledajući kako Maria prelazi ulicu i približava se ulazu kafića. Nevoljko je gledao kako otvara vrata i dolazi do njegovog stola.

-Gospodine Jack, dobar dan. – skrušeno je rekla Maria

-Bok. – kratko i nezainteresirano odgovorio je Jack

-Bila sam jučer u sudnici...- prije no što je nastavila rečenicu Jack joj je samo rekao –Znam.

-...htjela, htjela sam pitati, je li Consuela govorila išta kada ste ju zadnji puta vidjeli? – dok je izrekla rečenicu lice joj se skroz promijenilo i skoro je počela plakati

- A to te zanima? – Jack se postavio kao nadređeni prema Marii – A znaš što mene zanima, o kakvom zlatu je Consuela pričala, i zašto te morala zaustaviti? Da je ostala samnom a ne da je išla natrag tebi sada bi još bila živa! – nastavio je lagati Jack kao da je pred porotom u sudnici

Ta posljednja rečenica presjekla je Mariu više nego svi događaji koji su prethodili posljednjih tjedana i briznula je u plač. Pomislila je da su ona i njena pohlepa za bezvrijednim zlatom ubili Consuelu. Nije više mogla izustiti ni riječi.

- I kako to izgledaš, di spavaš? – nimalo nježno ju je pitao Jack

- U, u nekim napuštenim kućama, nemam novaca za stan. – kroz plač je govorila Maria

- A što je sa zlatom koje si ukrala mom pokojnom djedu?

- Ja, ja...

- Ti, ti, ti što? Gdje je to zlato, vidio sam te da kradeš ponoći. – Jack je gotovo izgubio kontrolu

- Ne. Nisam, nisam. – lagala je Maria kroz plač dok je polako, a zatim sve brže hodala unatrag, udaljavajući se od Jacka, sve dok se nije okrenula i pobjegla

- Da da, bježi, ali stić će te pravda.

Jack nije mogao doći k sebi koliko se iznervirao. Ni sam nije mogao razumjeti zašto je tako izgubio kontrolu. – Samo mi je još trebalo da me ona maltretira. – rekao je sebi u bradu, na brzinu ispio kavu, platio račun i izašao. Pogledao je na sat, uskoro će podne, a on u podne mora biti u policijskoj postaji, jednom tjedno sljedeća tri mjeseca mora dolaziti na razgovor i na prepoznavanje sumnjivaca koji se poklapaju s njegovim opisom ubojice. Izmišljenim opisom ubojice.

-Visoki, jaki čovjek grubog glasa. – ponavljao je svoju laž sam sebi dok se vozio prema policijskoj postaji

-Visoki,jaki čovjek grubog glasa. „Ne stvaraj probleme i preživjet ćeš." – još jednomje ponovio svoju laž, ovoga puta najdubljim glasom koji je mogao stvoriti. Toće tražiti da izgovore ljudi koji će ići na prepoznavanje. Zabavljala ga jepomisao da će niz ljudi nepotrebno ponavljati tu rečenicu. Znao je da tajčovjek nikada neće biti uhvaćen.