POKUŠAJ OSVETE

ROSE

Dvije su godine prošle od nesretnih događaja koje su zadesile nekada brojnu, a sada manje brojnu obitelj Johna Dooda. Rose, sada 43-godišnjakinja, izledala je kao da je u ove dvije godine, bez svog muža, ostarila petnaest godina. Više nije imala dugu crnu kosu, prekrasne velike crne oči i zamamno tijelo, duge noge i uzak struk. Rose je sada bila prosjeda žena, očiju iz koje izvire tuga i depresija te boležljivog mršavog tijela. Sve je više postajala kao Caren.

-Nick, Emily, idem u šetnju, možda i odem u kino pa me neće biti barem dva sata, vidimo se. – govorila je Rose svojoj djeci dok je na sebe oblačila zimsku jaknu

-Pa di ćeš sad? Kiša pljušti. – iz sobe je viknula Emily

-Ma ne brini, neću pokisnuti, zato i kažem da ću možda otići u kino. – odgovorila je Rose

-Okej, vidimo se. – iz svoje sobe se javio i Nick

Rose je obukla jaknu do kraja, uzela enormno veliki kišobran i izašla iz kuće. No Rose nije planirala ići u kino. Hodala je pola ulice a zatim pozvala taksi. Dala je upute taksistu i umorno se naslonila na sjedalo. Nakon desetak minuta kišne vožnje bez progovorenih riječi taksi je stao.

-To će biti 9.90. – rekao je taksist

-Izvolite, zadržite ostatak. – Rose mu je uručila novčanicu od 10 dolara. –Doviđenja.

-Doviđenja.

Rose je izašla iz taksija i uputila se prema stambenoj zgradi. Došla je blizu ulaznih vrata, zatvorila i protresla kišobran. Ušla je u zgradu i počela se penjati stepenicama. Nakon što je došla do trećeg kata, otvorila je torbicu, uzela ključeve i ušla u stan na čijim vratima nije bilo ničijeg prezimena.

Ostavila je ključeve stana na pultu pred vrata, spustila kišobran, izula se, skinula jaknu i upalila svijetla. Zidovi stana su bili prekriveni novinskim člancima, fotografijama i crtežima ljudi i velike kuće Johna Dooda. Rose je poslijedne dvije godine na svoju ruku istraživala, povezivala stvari i osobe, no nikad nije do kraja shvatila tko je pravi krivac za smrt njezinog muža. Znala je da je Anthony priznao krivicu, no nikad nije potpuno vjerovala u to. Oduvijek je sumnjala na Jacka, no nije imala dokaze. Ipak, nije odustajala, istraživala je.

Stala je ispred zida na kojem su bili poljepljeni mnogi novinski članci, gledala je u njih. „Tri policajca pronađena mrtva u policijskoj postaji", „Psihologinja pronađena mrtva od dehidracije u vlastitom stanu", „Horor kuća biznismana Johna Dooda", „Bogatstvo ne donosi sreću – brojne smrti u luksuznoj vili", „Bogataš i njegov nasljednik mrtvi"... 

Kako je pogledom prelazila preko članaka, vidjela je nešto što nije uvidjela do sad, nešto što joj je konstantno promicalo posljednje dvije godine.

-Bogatstvo.– tiho je promumljala sebi u bradu

-Bogatstvo, da, možda je najbolje da se vratim na sami početak. -nastavila je pričati sama sa sobom.

Nakon toga je obukla jaknu i cipele, uzela kišobran i ključ, ugasila svijetlo i izašla iz stana.