23 poglavlje

2.5K 119 28
                                    

Ljubio sam na stotine žena... ma puno više, ne znam ni priličan broj. Pamtim samo čašicu. Pamtim onaj prvi poljubac u zabavištu, onaj u osnovnoj i pamtim njen poljubac. Sećam se samo dobrog seksa i to je to. Žena kao žena, sve su različite opet tako iste na sličan način. Maliu sam želeo ljubiti. Njen sladak miris mi je konstantno u nozdrvama. Ona je sve što želim, volim i sve što mi treba i ja sam to uništio.

Kada je izgubila svest u mojim rukama, umirao sam, nisam znao šta ću od sebe. Kada sam shvatio da je mogla pobaciti dva puta u danu, znao sam da joj donosim samo stres, da će joj biti bolje bez mene. Ispred sam nervozno čekao, jedva stajao od bolova, plakao sam, jebote ne stidim se to reći, plakao sam jer sam se bojao za nju i dete. Čije ja sam živote ugrozio dva puta. Nisam ih zaslužio, nisam ih vredan.

Malia je trudna. Nosi moje dete, moje dete koje je moglo umreti zbog mene. Casey se onesvestio kada je ugledao krvavu ćerku, hitna je došla po njih, jebiga, da je drtina bila budna ne bi mi dozvolio da budem s njom. Imao je pravo, svako pravo da me nabije, neka to ponovo učini, neću se buniti.

„ Neka te zakrpe! Ne možeš ništa učiniti, svakako svi čekamo!", Colton mi govori.

„ Ne idem nigde dok ne znam kako je! To je moja žena i moje dete! Koliko je vaša, toliko je i moja!", viknuo sam.

„ Nije ona tebi ništa. Završio si s njom." Stisnem šake u pesnicu i zaklopim oči, na ivici sam da ga udarim. Casey me oštro posmatra i nadrkano mi odgovara, nema jebene šanse da me sklone odavde, neće me pola njene porodice zaustaviti.

„ O tome će ona odlučiti!"

Casey je krenuo prema meni, ali ga je neki krelec zaustavio i vukao ga na drugi kraj.

„ Striče, u bolnicu smo."

„ Ugrozio si njen život, nisi imao pojima da je trudna i sada hoćeš da budeš s njom? U ovom životu nema šanse!", neki plavušan je stao ispred mene.

„ Da vam svima objasnim; ako me Malia ne bude želela, ostaviću je na miru, neko vreme, dok joj treba prostora. Pružiću joj prostor, vreme, i onda ću je uzeti, jer je ona moja i jebeno je volim!", dreknuo sam. „ Nisam je udario, nisam podigao ruku na nju. Gurnuo sam je od sebe, uradio sam to i žalim, užasno žalim. Nisam je zaslužio, svestan sam toga. "

Svi su bili na iglama. Udahnuo sam kada su nam rekli da su ona i beba dobro, no trudnoća je visoko rizična i mora se kloniti stresa. Doneo sam odluku koja mi se nije svidela, nije mi se svidelo biti odvojen od nje, biti bez nje, ali za njeno dobro i bebino stanje, morao sam to uraditi.

Ležala je na krevetu. Posmatrala me uplakano, nežno i umilno. Spustio sam glavu na njen stomak i duboko uzdahnuo. Oboje su dobro i nije bitno što ja nisam, što neću biti. Njena šaka se našla u mojoj kosi, nisam pričao, nije ni ona. Kraj je.

„ Gotovo je? Ostavićeš me? Čak i ako treba da dobijemo bebicu?", plačno je izustila.

„ Za tebe je bolje bez mene."

„ Nije. Ja tebe želim, želiš i ti mene. Volimo se i vremenom sve može da dođe na svoje mesto. "

„ Ti i ja smo završili. Beba je jedino što nas veže, ostaviću ti potpuno starateljstvo, jedino što želim je da viđam barem jednom mesečno. Kada bude starije vikendom. Neću te videti dok se ne porodiš, jer ti ja izazivam stres. "

Plakala je. Jako. Ne mogu da zaboravim razočaranje u njenim očima, gledala me je tupo i samo je hladno izustila: „ Kada me budeš hteo, ja više neću biti tu. Ni meni, ni bebu nećeš videti. Neću ti dozvoliti da nas vidiš. "

Prošlo je dugih pet meseci. Pet meseci koliko ne dišem i nisam živ. Jedino što mi misli skreće od nje je posao, puno posla i alkohol. Nakon onog fijaska od posla, mesec- dva je bilo teško i meni i njima, jer nismo dobili željeni projekat. Na kraju, nije došlo do realizacije projekta i ja sam to zemljište kupio. Mom slatkišu se svidelo to, pa sam prema njenom crtežu izgradio kuću, onakvu kakvu ona želi - svestan da ona tamo nikada neće kročiti. Malia se preselila ponovo u Las Angeles, kod tate i mame i cela porodica je bila s njom. Lav mi je poslao njene dve slike i sliku ultrazvuka, satima sam gledao ta dva savršenstva.

Jako teško mi je palo kada se Ariesova lujka porodila, kidala mu je živce do zadnje sekunde - oni su se zaljubili i venčali. Bio sam srećan zbog njega i devojčice, jako, ali znao sam da ja nikada neću imati ono što on ima. Sreću. Porodicu. Ženu. Neću imati ništa osim posla, kojeg sam natovario sebi preko glave samo da bi skrenuo misli od nje.

Svako jutro viski mi je pravio društvo, pa bih išao na posao ostajao do kasno, onda bi mi uveče votka skrenula misli od nje. Ležao sam pijan, ustajao sam mamuran i ponovo bio. Nisam imao zavisnost od alkohola, nisam ga bio željan, samo je pomogao da ostanem priseban i ne razmišljam o njoj. Što nije imalo jaku moć, nije imalo moći uopšte - ostao sam tamo gde i pre pet meseci, sjeban, oštećen i jako sam se kajao zbog svega. A, sada. Znam da sam doneo dobru odluku, da je njoj potrebno da sebe stavi ispred mene i da joj beba bude najbitnija. Da sam ostao, ona bi me prihvatila i nije za nju dobro. Kajem se jako, jako.

Da mi se život svodi na posao i alkohol nije uopšte tajna. Slabo jedem, nikako ne treniram, a žene ne jebem - nijedna nije ona. Mrtav sam dole, ne diže se nimalo. Zaslužio sam sve, što mesecima patim za njom.

„ Gospodine Hunt, došao je gospodin Gold i kaže da je jako hitno." jedna od brojnih sekretarica, u ovih pet meseci nijedna nije izdržala ceo mesec.

" Neka uđe.", ispijem ogroman gutljaj viskija i sipam drugu čašu.

„Želite li kafu? Uskoro imate sastanak-"

„ Ne! Izlazi!"

Sklopio sam oči i ispijao viski.

„ Zašto si kupio zemljište?", pojava mu je snažna, odiše autoritetom i snagom.

„ Zbog godina vas poštujem, ali još jednom glas gore i onda će te videti kako se propušta kroz šake. A ja neću stati, nemam razloga da stanem. "

„ Jebote, pijan si?", sedne na stolicu.

„ Hvala na obaveštenju", cinično sam se nasmejao i ispio viski i spustio čašu na sto. „ Reci šta hoćeš i idi!"

„ Malia nije dobro. Ne mogu da gledam svoju ćerku kako cmizdri mesecima za tobom. Ovde sam, da ti kažem da je vreme da se sabereš."

„ Kako je Malia?", jedva prevalim njeno ime preko usana.

„ Srećna je zbog bebe. Okružena je porodicom. Sve je uredu, i s njom i s bebom.. ona nije srećna, tužna je, plače, izgubila je sve što je bila pre tebe. "

„ Za nju je najbolje da nisam u njenoj blizini. "

„ Hladnokrvni idiote! Jel moguće da ti nimalo nije stalo da nje?"

„ Stalo mi je do nje. Volim je - ne mogu sebi da oprostim ono što sam joj uradio i ne mogu da budem s njom. "

„ Doći sebi, inače ćeš je izgubiti i biće kasno."

„ Šta sada nisam loš za nju?"

„ Rekla mi je sve što je bilo. Razumem što si poludeo, i ja bih. Svako na tvom mestu ne bi mogao da se kontroliše. Ne podnosim se, ali ako voliš Maliu i spreman si da se boriš za nju onda ću prihvatiti."

Šarmantno Posesivna 🔚✔️Where stories live. Discover now