Turnover-Pauzirana

12.

Sjedim u bolnici i tješim Victoriu.Majka joj je na operaciji i u veoma teškom stanju.Čim me je Victoria jučer nazvala otrčala sam u bolnicu i tu smo još.Mjaka joj je bila dobro,ali odjednom su doktori počeli ulaziti i odveli ju u operacionu salu.Mike je htio ostati sa nama ali je imao trening.Victoria nije prestala plakati.

"Izvini te gospođo Williams"Prišao nam je doktor.Victoria je automatski pogledala u njega.Imala je podočnjake,maskara  razmazana.

"Kako je?"Upitala sam dokotra

"Oprostite,učinili smo sve da ju spasimo,ali nismo uspjeli.Moja sućut"Rekao je i otišao.Victoria j enjemo gledala u zid i nije ništa pričala.Suze joj nisu tekle.

"Vic,hajde idemo"Pokušala sam da ju izvedem iz bolnice.Ustala je i dalje gledajući u zid.Ustala sam za njom izašle smo iz bolnice.Htjela sam ju odvesti na neko mjesto gdje će moći da se isplače,her znam da joj je to sad najpotrebnije.Odvela sma ju na plažu gdje smo prije nekoliko dana bila sa Mikeom i prijateljima.Šetale smo plažom sve dok nismo došli do jednog svetionika.Victoria je išla prema njemu.Plako smo se popeli na vrh njega i gledale u pogled.Šutijele smonekoliko minuta i onda je Victoria počela da se dere i vrišati.Suze su joj neprekidno tekle niz lice.Vrištala je iz sveg glasa.Na kraju je pala na pod i čvrsto sma ju zagrlila.Plakala je i jecala.Govorila je'Nje nema više Ali,nema.Šta da radim?Ubiti ću se."

"Šššš,nemojj tako misliti,biti će bolje"Pokušala sma ju utješiti iako nije išlo,znala sam kako je kad se izgubi draga osoba.Ne znaš šta bi u tom trenuku da radiš.Neće joj biti bolje.Znala sam to,ali u takvim trenutcima moraš uraditi sve samo da toj osobi barem malo bude dobro.Odvojila sam se od nje a suze su joj i dalje išle.Naslonile smo se na zid i polako gledale more.Bila je tišina,nisam htjela ništa govoriti.U ovakvim trenutcima tišina je najbolja.Okrenula sma se prema Victoriji imala je osmijeh od uha do uha.

"Ona nije mrtva,jelde.To se ona samo našalila samnom da  eja zabrinem malo"Govorila je dok joj je pogled bio prikovan na zalazak sunca.

"Vic,meni je stravno..."Pokušala sam složiti neku rečenicu,ali nije mi uspijela.Okrenula sma se i gledala zalazak sunca.Opet je nastupila tišina.

"Znaš Ali,sada kada o njoj razmišljam kao da me nešto guši.Steže me nešto.Nema je.Neču je više nikada vidjeti.Nikada više neče doći na moj koncert.Neće me poljubiti i reći da sam bila odlična,iako sam zapravo grozna.Neće je biti tu da vidi svoje unuke.Neće mi moći ukazati na grečke.Nema j enestala je.Neće više nikada biti kraj mene.Koliko god se sa njom svađala,voljela sam ju više nego išta.Bila sam grpzna kćer,od kada na sje tata napustio,umjesto da joj pomognem,ja sam bila još gora.Nisma ju slušala u probleme sam upadala.Nikada joj s enisam izvinilaza to.Nikada joj neću vidjeti onaj njensmješak.Nestala je.Bog je uzeo nju.Što nije i mene sa njom.Ne želim ostati sama,ne želim."Suze su joj polako klizile niz lice.Opet sam ju zagrlila

"Vic,nisi sama"Sjedile smo još neko vrijeme sve dok sunce nije zašlo.Polako smo se uputile kući.Nazvala sam Mike-a i rekla mu da će večeras Victroia spavati kod mene u stanu.Put kući je prošao u tišini,ja sma gledla na cestu ,ona kroz prozor.Kada sam ušla u stan.Mike j esjedio na fotelji gledajući TV.Pozdravio je Vic,a ona mu je uputila neki osmijeh.Otišla je u sobu,išla sam za njom.Legla je u krevet.Sjedila sam na krevetu sve dok nije zaspala.Tiho sam izašla iz sobe  ušla u radnu sobu.Iz velikog ormara izvadila rozu kutiju sa cvjetovima.Otišla sam u dnevni,a Mike j ei dalje sjedio u fotelji.Gledao je neku košarkašku utakmicu.Kada je mene primjetio,sjeo je pokraj mene na kauč.Zagrlio me i poljubio u obraz.

"Šta ti je to ljepotice?"

"Vidjet ćeš"Otvorilla sa utiju,a u njoj su bile sve moje uspomene.Izvadila sam svesku na kojoj su bili v pjevači i pjevačice koje sam slušala prije.Polako sam listala svesku i stala sam na listu gdje je bila slika iz 7 razreda.Bile smo nas šest.Melissa,Andy,Ellie,Emily,Lilly i ja.Rzrednica je bila u sredini,a mi oko nje.Sve namijane.Ispod slike je pisalo ' I'm Happy To Have Friends Like You! Love you B I TI C H E S.' Nasmijala sam se tiho.U svesc su bile slike od nas kada smo zajedno bile na moru,uglavnom naše vrijeme u osnovnoj školi.Mike i ja smo se smijali glupostima koje sm sve pislaa u svesci.Bio je tu i moj stari crni dnevnik.Njega nisam htjela pred Mikeom čitati.Bilo je tu svega i svačega.U kutiji su još bile mnoge stvar.Barbika koju mi je kupila prijateljica,pisma,čestitke za rođendane i album sa slikama.Mike se smijao kao lud kada je vidio mene i rođaka kako držimo kokoši u ruci kod majke i dide na selu.Bila je prošla i ponoć,a ja i Mike smo  dalje sjedili i pričali.Odavno ni sa kim nisam ovako dokasno ostala pričati.Godilo je.

"Dođi"Mike je ustao i pružio ruku.Gledala sam u njega pa u njegovu ruku.Na kraju sam i ja ustala i uhvatila ga za ruku.Izašli smo na balkon.Gledali smo na svjetla grada.Sjedila sam njemu u krilu,a on na staroj stolici.Polako smo se u njoj hukali.Bili smo umotani u deku i tako smo polako utonuli u duboki san.Ujutro kada sam se probudila i dalje sam bila na balkonu u Mikeovom krilu.Ustala sa i otišla da vidim Victoru.U sobi je sjedila na krevetu,kada me je primjetila,okrenula se prema men i uputila neki lažan osmjeh.

"Ali,mislim da bi trebala u bolnicu,otići,danas je sprovod"Kimnla sam glavom i sa njom otišla u bolnicu.Na sprovodu je bilo mnogo ljudi.Novinari su bili veoma naproi pa sam ih zamolila da barem na sprovodu budu tihi.Neki su me poslušali neki ipak ne.Napornih ljudi.Vic je održala govor,na kraju je otpjevala dvje pjesme od Lane Del Rey-We Are born To Die i BVB-Lost It All,na ovoj drugoj pjesmi sam počela plakati.Pjesma mi je bila draga,još kao mala voljela sam ju slušati.Pjevala ih je kao da će sada past na zemlju i početi vrištati.Kada ih je ispjevala,polako su počeli sanduk spuštati u zemlju .Kiša je počela padati i neki ljudi su već otišli svojim kućama.Victoria je ostala do samog kraja.Kada su svi otišli,Ostala sam sa Vic i njenom tetkom.Kišaje počela padati sve jače i jače.Victoria se spustila i poljubila majčinu pločuiako j etiho govorila mofglo se čuti kada j erekla 'majko,ne brin s svaki dan ću ti dolaziti u posjet'.