Jedina

15. Poglavlje

Lorie je podigla obrvu i pogledala u Joelove prste pa zatim u njegovo lice. Joel je pustio njenu ruku i podigao dlanove u znak predaje s osmijehom na licu i sjajem u očima koji je odavao nestašluk.

„Šta misliš koja je poza bolja?" upitao je Joel i okrenuo joj leđa i pogledao je preko ramena zanonsno i karikaturno trepćući očima. Lorie se borila protiv smijeha pa je podigla prste do usana kako bi izgledala zamišljeno. „Ili je bolja ova?"upitao je opet Joel i okrenuo se prema njoj i podigao rame do brade, a oba dlana stavio na svoje lice i razvukao osmijeh bez da pokaže zube. Loriena ramena su poskakivala i oči sijale od veselja, ali usne su bile pokrivene prstima koji su sakrivali borbu koju je ona vodila sama sa sobom.

Joel je povukao i drugi rukav niz rame i njegov goli torso bio je u punom sjaju tu pred njom. Svi ti isklesani mišići stvarali su sjenu jedni drugima i njeni prsti su bridjeli od želje da ih dotakne.

„Ili možda ovako?" upitao je Joel dobro znajući šta radi i podigao ruke i savio ih u laktovima prema ramenima zatežući tako te čvrste bicepse. Lorie je na trenutak osjetila potrebu da obriše usta, jer je bila potpuno ubjeđena da joj voda ide na usta, ali se suzdržala bilo kakvog pokreta i samo općinjeno gledala u to muško tijelo.

„Ta... tako. Tako je bolje", bilo je sve što je Lorie uspjela izustiti prije nego se okrenula i zanesena otišla do stola. Joel je podigao kacigu s poda i opet je stavio pod ruku i naslonio se na auto u istoj pozi. Gledao je u pravcu gdje je Lorie nestala u sjeni i onaj sjaj je itekako bio prisutan u njegovim očima što je fotografa učinilo sretnim. Iskoristio je tu priliku i uradio par probnih snimaka, a onda Joelu govorio da mijenja poze.

Lorie je na drhtavim nogama gledala u monitor, ali ništa nije vidjela. U njenom mozgu je bila pometnja i sve što je vidjela je snažni mišićni zid pred svojim očima. Bože prošlo je pet godina otkako je bila u tako neposrednoj blizini muškarca. Ne da nije imala ponuda, jednostavno nije imala volje, a niti potrebe. Sada ju je sva ta nakupljena želja udarila u jednom trenutku i osjetila je kako joj ruke drhte pa se naslonila s oba dlana na stol, spustila glavu i duboko udahnula. Čula je šum dešavanja oko sebe, ali ona je bila samo fizički prisutna. Kada je osjetila dlan na svojim leđima naglo se ispravila i okrenula se prema osobi koja joj je prišla. Lorelai je stajala iza Lorie dobro znajući šta joj se dešava, pa je odlučila malo da začini svu tu situaciju. Kad imaš priliku za zabavu, iskoristi je.

„Lorie, sine, mislim da bi nam trebala i ženska na naslovnici. Ono, par", rekla je zamišljeno Lorelai gledajući prema Joelu.

„Ženska? Kakva ženska? Gdje da ja sad nađem ženu da liči na Kaylu?" upitala je osorno Lorie, kojoj je već bilo dosta tetke i njenih ideja. Lorieni hormoni su ludjeli pa je sve to utjecalo na njeno raspoloženje."

„Hmm..." bilo je sve što je Lorelai rekla i uputila se prema fotografu. Tapnula ga je po ramenu i kada je podigao glavu Lorei je vidjela da je čovjeku puna kapa prekida. Kada je Lorelai nagnula glavu kako bi mogli tiho da razgovaraju, Lorie je podigla pogled prema Joelu koji je stajao i s gađenjem gledao u svoju masnu kožu. Neko je viknuo pauza i on se ispravio, spustio kacigu i odlučnim koracima uputio prema mjestu gdje je Lorie nestala u sjeni. Lorie se brže bolje sabrala i skoro trčeći otišla do stola.

Kada je stigao do stola Lorie nije bilo, trepnuo je par puta dok se oči nisu navikle na taj prostor bez osvjetljenja i ugledao je kako stoji pored stola i gleda u čašu u rukama. Joelov asistent je nešto počeo da priča, ali je Joel odmahnuo rukom i uputio se prema Lorie. Nije imao vremena da sluša prazne riječi i objašnjenja. Sada je imao samo jedan cilj. Sa svakim korakom je osjećao ushićenje. Kada je stao iza nje, njena ramena su se ukočila i tijelo zadrhtalo.

„Kako ti se čine slike? Hoćeš išta moći iskoristiti?" upitao je Joel iako ga iskreno nije zanimalo. Želio je samo da joj čuje glas. Za odgovor je dobio klimanje glavom. To mu nije bilo dovoljno. Želio je da je gleda u oči dok pričaju. Da joj vidi lice i svaki pokret.

„Lorie?" dozvao ju je Joel tiho.

„Hmm?" bio je Lorien odgovor.

„Možeš li se molim te okrenuti i gledati me u oči dok pričamo?" upitao je Joel već pomalo ljutito. Lorie je uzdahnula i polako se okrenula. Ispred nje našla su se njegova prsa i ona je polako dizala pogled preko grla gdje je vidjela kako je teško progutao, do brade prekrivene blagom sjenom tek narasle brade. Zatim je išla preko punije donje usne i malo manje gornje usne i teško progutala. Preko tog blago uzdignutog nosa i konačno spojila pogled s njegovim. Gledao ju je s takvim intezitetom da se rukama iza leđa uhvaila za stol kako bi se održala uspravnom. Njeno tijelo je gorjelo od želje koju je osjećala i protiv koje se svom silom borila.

„Molim?" upitala je glasom prožetim emocijama na što su se njegove oči blago pomutile i njegov se pogled spustio na njene jedva otvorene usne. Podigao je ruku do njenog lica i palcem prelazio preko njene donje usne. To mu je postala neka navika. 

„Lorie..." tiho je rekao Joel i počeo spuštati lice prema njenom. Išao je polako kako je ne bi prepao i kako bi vidjela šta radi. Kada nije okrenula lice pri svakom pređenom milimetru shvatio je to kao ohrabrenje i nastavio napredovati. Kad je negov nos skoro dodirnuo njen blago je zakrenuo glavu i ...

„Lorie! Lorie sine, imam savršenu ideju", vikala je Loreali hodajući prema njima ushićeno mašući rukama po zraku. Lorie j zabacila glavu nazad i skoro lupila u njegovu. Joel je napravio korak unazad i napravio razmak između njihovih tijela dok je slušao užurbane korake kako im prilaze.

„Šta tetka?" upitala je Lorie glasno sada već bez strpljenja da sačeka da njena tetka stigne.

„Mislim da bi i ti trebala biti na naslovnici", rekla je Lorelai ponosno jer se dosjetila toga.

„O. Moj. Bože", rekla je Lorie i naslonila čelo na Joelova prsa, prekasno shvativši da su sva nauljena.