Motel 6 (Niall Horan)

New York City

Avera Homles

''Koliko je sati?'' Sapnula sam Niallu, koji nas je vozio kroz mrkli mrak. Zijevnuo je, pipajuci po svojim dzepovima za svoj telefon i odmah sam se osjecala lose. On se na to samo nasmijao.

''Uredu je sto si mi unistila telefon.'' Nasmijesio mi se.

''Namjere su mi bile dobre, kunem se.'' Zagugtala sam. Pogledala sam u sat na autu i vec je proslo jedanaest. Niall je zelio da napravi sto vecu razdaljinu izmedju nas i Motela 6 i ispunio je tu svoju zelju i sada smo na putu ka tome da se zaista ostvari. Vec smo se bili zaustavili kod Motela 6 i popricali smo malo s Shirley i usput smo pokupili nase stvari.

''Sve su izgledi da cemo suta tek ici u servis, zar ne?'' Upitala sam. Klimnuo je glavom, usmjeravajuci na trenutak pogled na moju stranu. ''Oh, sranje! Trebao sam danas gledati Derby! Propustio sam!'' Slegnuo je ramenima.

''Uopste ne znam sta je to.'' Priznala sam. Pogledao je u mene, glumeci uzas, na sto sam slegnula ramenima, osjecajuci se malo lose. ''Zao mi je, stvarno mi je zao sto ne znam!'' Rekla sam tihim glasom, drzeci ruke u obrani. Nisam mogla biti preglasna, jer je Aimee spavala na straznjem sjedistu.

''To je fudbal.'' Objasnio je.

''Oh.'' Klimnula sam glavom. ''Igras li ga?''

''Da.'' Klimnuo je glavom. ''Ispravnije je da bih ga volio nauciti igrati, ali uistinu mislim da sam dobar golman, takodjer.'' Nasmijala sam mu se, podizajuci obrve prema njemu.

''Ako toliko volis fudbal, zasto ne naucis?'' Pitala sam. ''To je samo nogomet, Niall.''

Odmahnuo je glavom. ''Ne, zaboravio sam da ga vi zovete ovako ovdje. To je nogomet, ali mi to zovemo fudbalom kao i sve normalne zemlje svijeta.'' Provocirao je. (da ne dodje do ne jasnoca, u Americi soccer se naziva fudbal, dok Irska, Engleska itd. football.. o tome su raspravljali.)

''Dobro, ti si Irac.'' Podsjetila sam ga. ''Unatoc jakom naglasku, uvijek zaboravim na to. Smijesno je kako izgovaras rijeci kao 'mama'.'' Zakikotala sam se. Gurnuo me je laktom i tek sam tada shvatila da su mi modrice nestale. Nisu me vise boljele, a niti su vise bile crne ili plave. Nasmijala sam se samoj sebi.

''Sta?'' Nasmijao mi je se. ''Zasto se tako smijesis?''

Odmahnula sam glavom, jos uvijek se smijeseci. ''Ma nista.''

Prije nesto sto se mogao ubaciti, mogla sam vidjeti divovske zgrade ispred nas i onda sam shvatila gdje smo bili. Ne mislila da je Niall skontao da smo bili na rubu grada New Yorka. Pokazala sam ispred sebe, kako bi Niall mogao vidjeti. Svjetla su bljeskala jako i bilo je jako lijepo. Divila sam se i u isto vrijeme cudila, te sam odmah poskocila do svog prozora.

''Ponasas se kao da nikada prije nisi vidjela New York.'' Nasmijao je se.

''Zato sto nisam.'' Priznala sam, stavljajuci ruke u krilo. Okrenula sam se, te sam ugledala njega koji je uzdahnuo od soka, ovaj put za stvarno. ''Sta? Samo zato sto zivim u ovoj drzavi ne znaci da zivim u gradu.''

''Pronaci cemo nesto da se prerusim, a zatim cemo izaci u grad. Zelim da ti pokazem sve vrhunce ovog grada. Bit cemo turisti!'' Rekao je, skretajuci u malu ulicicu gdje je bio veliki most koji je bio povezan s gradom.

''Oh moj Boze, ovo je jako lijepo.'' Rekla sam, sa osmijehom koji mi se odmah pojavio na licu. ''Da li si dolazio ovamo jako cesto?''

''Ponekad.'' Slegno je ramenima. ''Bili smo ovdje prije otprilike godinu dana, imali smo koncert u Madison Squeare Gardenu. Bilo je vise nego zabavno.'' Nasmijao je se, prisjecajuci se toga. Nikada nisam mislila da je toliko popularna zvijezda. Nisam bila glupa, znala sam koliki je Garden bio. To je bilo mjesto za ljude koji su stvarno uspjesni.