Jedino njen🔚

12.

– Žao mi je mala, zbilja, ali ne mogu. Oprosti ljepotice, najradije bih se zalijepio za tebe kao čičak, ali imam obaveze koje ne mogu otkazati.

– Ok. – ona nekako tužno odgovori, a ja se sjebem totalno. Želim biti s njom više nego zraka disati, ali ne mogu. Ne mogu.

– Čuj srećo, sutra te vodim na kavu. Druga sam smjena. Možemo ujutro negdje ako si za? – sigurnije je ujutro. Popit ćemo kavu negdje u masi. Neće biti seksa. Neće biti drpanja, neću griješiti.

– Može. I ja sam sutra popodne.

– Super onda mala. Vidimo se.

– Jedva čekam. Damjane...

– Reci mala.

– Zbilja te jedva čekam vidjeti.

– I ja tebe. Ono, zbilja. Vještukaro! Totalno si me uvračala. – ona se nasmije.

– Da samo znaš šećeru!

– Vidimo se mala ujutro. – prekinem vezu, strpam mobitel u džep. Sjednem u auto pa se sav sjeban time što odbijam ovu ljepoticu, dofuram do kuće. Uletim kao uragan. Kiki stane na sred sobe, pa mi bez riječi cimne očima sa strane. Pogledam, a mamićka se skockala. Hlačice i neka košuljica boje breskve, cipelice sa malom peticom i kosa podignuta šnalom. Zinem kao štuka. Bože, i zaboravio sam koliko mi je majka lijepa kad se skocka. Mislim, ona je uvijek lijepa, ali kad se spremi ovako stara je prava ljepotica.

– Opa, maco! – kažem, a ona se nasmije, pa poravna oblekicu – Pa, Kikiću kakva je ovo mačka ovdje? Odakle je ova kraljica došla u naš skromni dom? – ona već počinje da se rumeni.

– Joj, sine, de nemoj me zezati. – priđem, pa je cmoknem.

– O, svega mu pa je li to La Coste moja nosina miriše? Pa, stara moja kuda si se tako picnula, ako smijem pitati?

– Pitaj je, pitaj! – Kiki navija iza mene.

– Kristijane rekoh ti već da ne praviš toliku buku oko toga. Ništa to nije. – čekam odgovor dignutih obrvčina.

– Todor me pozvao na kavu. I u šetnju. Malo da se družimo. Ništa, Damjane ne beči oči, ništa nije. Samo kava i druženje, ok. – ma osmijeh mi kao Pariška kapija, jebem ti sve. Bravo Tole, legendo svjetska.

– A, Tole, znači. Pa, dobro, dobro, ništa nije. Ako ti tako kažeš.– ona kimne – Ako ti želiš da vjeruješ da je to samo kava i druženje, onda ok.

– Što to treba da znači?

– Stara, Todor mi je oduvijek kao otac. Ti si mi majka, ženo pobogu. Sami ste oboje, vi trebate jedno drugo kao riba vodu. Kao ptica nebo. Kao suha zemlja kišu, razumiješ. On godinama nije našao ženu za sebe, ti godinama čovjeka za sebe. Vi ste savršen par stara moja. Kako se to ranije nije dogodilo, život bi nam svima bio totalno drugačiji.

– Damjane, Todor je Maksimov otac sine, otac tvog najboljeg prijatelja. Ne bi bilo u redu...

– Bilo bi! Bilo bi najviše u redu na svijetu. Ništa ne bi bilo više u redu od toga. Od tebe i Todora skupa. Nemoj stara da se opireš ako stvari između vas krenu u tom smjeru. On je stvoren za tebe Ksenija. – ona teško proguta, pa mi stegne ruke.

– Damjane... Žao mije zbog svega sa Željkom. Nisam mogla naći prave riječi sine. I ne brini! Bog će biti na tvojoj strani. Ne bi ti on dao da osjetiš ljubav, a da je ona pogrešna. Lana je žena za tebe sine, i bit će tako. Obećavam ti. Neće njegova zloba tebe uništiti. To što je činio, Bog mu neće oprostiti, ti nikada nisi činio loše, tebe može samo nagraditi. Bit će sve dobro sine. Hoće.