“Što misliš kako će završiti? Ipak je ovo polufinale.”
“Nema se tu o čemu diskutirati. Oni su prvaci i to sam ti već rekla.”
Poljubim ga zvučno u obraz pa se nagnem prema stolu da dohvatim zdjelu s kokicama.
“Ljubavi, doći će moja sestra s tvojom zaboravio sam ti prenijeti.”
Kimnem glavom, jer najmanje mi one smetaju ali bilo kakva daljnja diskusija smeta jer se zvižduk začuo koji je označio početak utakmice.
Gledam, navijam, skačem, rušim kokice, pa čak u jednom trenutku i psujem, a i kunem suca što mog Marija dodatno nasmijava a i naše sestre koje uopće nisam primijetila kada su ušle.
“Ja ne znam šogi kako ti to možeš trpjeti.”
Okrene očima dok joj pošaljem pusu preko ramena niti ju ne pogledavši, jer ipak je počela zadnja četvrtina a samo jedan gol prednosti 'Ajkule' imaju.
“Mislim trebalo bi biti obrnuto. Ona bi s nama trebala tu sjediti i pričati o novim modelima cipela, a ti bi trebao skakati i navijati, a ti šogi samo što ne dohvatiš igle pa ne kreneš heklati dok ona samo još fali da pljune preko ramena.”
Smiju se svi, a smijem se i ja.
“Pusti ti moju Elicu s mirom. Poslije će ona meni na samo nadoknaditi ovo zanemarivanje.”
Još mi i namigne na što mu zaigram obrvama, a njih dvije frknu kroz nos.
“Znači odvratno. Ostavite te svoje peripetije za poslije na samo ne trebate mi ogaditi baš sve.”
Njegova sestra kao prava mala damica, a zapravo sto vrazi viri iz nje.
“Koliko još do kraja?”
Pita moja sestra rašpajući nokat ni ne obraćajući pažnju na televizor gdje joj sve lijepo piše.
“Još pet minuta.”
Dobacim dok se naslanjam na koljena jer naši imaju loptu i idu u napad, a ako zabiju pogodak finale smo osigurali.
“Gooooool”
Skočim s kreveta usput rušeći stolić kao i onu zdjelu s kokicama. Svi skaču oko mene dok se Mario trga od smijeha.
“Ti stvarno nisi normalna.”
Moja sestra se drži slobodnom rukom za srce dok joj u drugoj i dalje stoji ona rašpa.
“Finale je naše.”
Skoro zaurličem dok osjećam srce kako mi luđački udara.
“Kao da je to bitno.”
Marieva sestra progunđa dok sjeda natrag za stol. Njih dvije zapravo uopće nisu loše cure, štoviše odlične su i jako zabavne ali ponekad i uštogljene da Bog sačuva. Odahnem s osmijehom na licu nakon što sudac odsvira kraj utakmice pa se i udubim u onu njihovu euforiju koja vlada u bazenu.
Svaki put kada sudac odsvira kraj uživim se toliko u te njihove sretne skokove da znam i zamišljati kako sam i sama jedna od njih. Kako i sama s njima skačem u bazen dok smijeh cijelom dvoranom odjekuje.
“Dobro možemo li to napokon ugasiti i otići negdje na piće?”
Ne znam jesam li napomenula kako je moja sestra zapravo jako nestrpljiva osoba?
“Naravno.”
Dohvatim daljinski pa s nekom nedefiniranom tugom ugasim televiziju, a sve što bi voljela je uživati u njihovim ludostima još par minuta.
आप पढ़ रहे हैं
Ispod valova strasti 🔚 U PRODAJI❤️
रोमांसKako nastaviti dalje kada sve u što je vjerovala izgubi smisao, a ono sve u što nije vjerovala dobije smisao?
PROLOG
शुरू से प्रारंभ करें:
