Druga dimenzija

Druga dimenzija

2.9K Reads 517 Votes 12 Part Story
◇Lucija◇ By -lucijana- Updated Jan 04

"Znaš, volim priče sa sretnim krajem."- rekla je tiho.

"Ali, znaš da ovo možda nije jedna od tih priča?"- rekao joj je jer nije mogao lagati. Znao je da je sretan kraj za Zemlju nemoguć.

"Znam. Mislila sam da sam dovoljno hrabra, ali nisam. O meni ovisi sve, ali mislim da više nema šanse za sretan kraj. Ne mogu..."- započela je, ali nije znala završiti. Plamen nade svake je sekunde slabio sve više i uskoro se možda ugasi. Kada Sunce zaspe sve je gotovo.

"Hej. Nemoj tako. Ja vjerujem u tebe."- rekao joj je i zagrlio ju jer je zaista voli i ne želi da pati. Ne želi da sebe krivi za sve. Želio je da vjeruje u sebe. Da vjeruje kako je ovo samo još jedna noćna mora iz koje će se uskoro probuditi.

"I ja vjerujem u tebe."- rekla mu je i vratila mu se u zagrljaj. Bila joj je potrebna toplina u svijetu gdje je sve postalo hladno i okrutno.

Odjednom se smračilo. Pogledali su nebo. Sunce se ugasilo, a i s njim je ugasla zadnja nada. Nada za spas. Bio je to tek početak njihovoga kraja.


◇book 1◇


#1 in science fiction ~ 4.9.2016.

MBhotV001 MBhotV001 Aug 25, 2016
Ma ti nisi najjj
                              
                              
                              
                              
                              
                              
                              
                              
                              
                              Ti si vrh!!!!!!!!!!!🔝🔝🔝🔝
                              I znaš li koji????
                              
                              Mislim da ne...
                              
                              
                              
                              
                              E pa vrh Mount Everesta!!!!!!!!
                              
                              
                              Stvarno je supp i jedva čekam prvo poglavlje
                              😘😘😘😘😘😘😘😘
Ivana18120 Ivana18120 Sep 03, 2016
Sviđa mi se prolog i izgleda jako zanimljivo.Defnitivno ću ostati pratiti priču💞😍
jogamod jogamod Sep 06, 2016
Vilenjaci, djeca vesela, po lugovima što kroče, kod jezera bijahu rođeni, dok još sunca nije bilo, a ni mjeseca, i ugledahu zvijezde, i one im se učiniše najkrasotnijima na cijeloj zemlji.
Nancy4EVER Nancy4EVER Aug 30, 2016
Odlučila sam komentirati ovaj nastavak jer ostali imaju puno komentara :D
                              
                              Lijepo opisuješ i sve je gramatički točno. Volim svemir i tema priče je interesantna. Jedva čekam slijedeći nastavak!! ❤❤❤
jogamod jogamod Sep 06, 2016
Uvod je sadržajno dobar i nije predug. Nadam se da će i ostatak biti takav.
Malo kasnim s čitanjem, ali evo me hahaha prolog je odličan. Možda bih na tvome mjestu dodala više opisa, ali vjerujem da ćeš se s vremenom uhodati u to. Radnja mi se čini zanimljivom i nastavit ću sa čitanjem :)