LOLA - Valentina B. (Obsessed #3)

Osmo poglavlje

Opisati put iz automobila do parkinga, s parkinga do ulaska u restoran nikada nije bio maglovitiji. Apsolutno se ničega ne sjećam. Sjećanje mi je ostalo zaleđeno u trenutku Liamovog pojavljivanja pred semaforima. To je jedino što vidim pred očima. Nastojim ne prekinuti prikazanu sliku koja me prati čitavo vrijeme. To namrgođeno lice od kojega mi još koljena klecaju. Nitko ne može biti namrgođen i prekrasan u isto vrijeme. Liamu je uvijek uspijevalo. Dio njegovog šarma.

Smještamo se za stol umjetničkog restorana s velikim lusterima u bojama i lijepim slikama na zidovima. Nekad sam znala, vjerojatno prije pojave Liama, kako se restoran zove, ali u ovom trenutku se ne mogu sjetiti. Doduše, ne mogu se sjetiti ničega što nije Liam i taj sivi kamionet.

Sivi kamionet.

Sjećanja me preplavljuju. U sivom kamionetu...

U sivom kamionetu smo se svađali.

U sivom kamionetu smo se mirili.

U sivom kamionetu smo plakali.

U sivom kamionetu smo bježali.

Da, previše slušam Taylorin Getaway car. Zahvaljujući Stefanu.

„Podijeliš i sa mnom sretnu misao zbog koje se smiješ? Smijeh je pola zdravlja."

„Uhm."  Zbunjeno pogledam u svojeg sugovornika sa druge strane stola i to je krajnja točka koja me povuče  u stvarni svijet.  Ali sam se smijala? Dlanovima dirnem obraze uvjeravajući se, oprezno kako ne bih pobrisala šminku s kojom me prije nego što sam ušla u Markov automobil Stefan natrackao. Pretjerano kako najbolje zna. I zaista, obrazi su podignuti.

Brzo ih spustim. „Ma ništa posebno" , kažem mu i brže bolje zgrabim jelovnik. „Ne bi shvatio. Moja i Stefanova interna šala" , brbljam zagnjurenog lica u jelovniku. „Jesi li smislio unaprijed ili ćemo zajedno odlučiti? Pošto ja nemam blagog pojma što bih jela."

„Hm, da. Jesam. To je OK?"

Zatvorim jelovnik u isto vrijeme kada je izgovorio. „Odlično. Manje posla oko čitanja hrane za koju nikada nisam čula."

Mark se nasmiješi. „Malo sam se pravio pametan oko odabira. Guglao sam," promrmlja sebi u bradu.

„Mislim da sam te čula. Što si nam naručio?"

„Wellington pečenku. Čula si za nju?"

Iz jelovnika ne, možda bih da sam ga pročitala kako sam rekla da jesam, a nisam. „I ne baš" , kažem. „U čemu je fora s njome?"

„Rekli su mi da je specijalitet. Goveđi biftek zarolan u lisnato tijesto s kremom od graška kao dodatkom."

Ne zvuči loše. Kimnem mu. „Možemo li za početak naručiti piće za koje oboje znamo?"

„Dapače. Biraj." Pruži mi popis vina i ja odmah skeniram jedino na popisu koje znam. Jednom sam ga isprobala na promociji i bilo je dobro.

Večer prolazi u ugodnom razgovoru. Malo sam se trgnula vjerojatno zbog  hrane koja je izvrsna, mada sam imala predrasuda. Krema od graška je fenomenalna, a kombinacija lisnatog i bifteka za prste polizati. Dobro se nekada opustiti i probati nešto novo.

Probati nešto novo. Sigurna sam kako bi moj najbolji prijatelj bio ponosan na ovu rečenicu i odmah bi je usmjerio na isprobavanje muškarca. Isprobavanje Marka. Mogla bih ga imati odmah, dovoljno bi bilo reći mu jednu riječ i već bi me ljubio preko stola. Gleda me tako čitavo vrijeme razgovora, trudi se gledati me u oči dok razgovara, a ne u usne na kojima se par puta izgubio i nije znao o čemu je pričao. Do večeras nije bio ovako očit, zato mi nije svejedno kako će se odvijati večer.