Krug osmi (nastavak)
Osma zla jaruga (nastavak): Zli savetnici
Pesnici razgovaraju sa drugim zlim savetnikom Gvidom da Montefeltrom. Dante mu priča šta se dešava u današnjoj italijanskoj pokrajini Romanji krajem XIII veka. Gvido, ne znajući da razgovara sa živim čovekom, otkriva Danteu zašto je proklet. Naime, on je dao zao, loš savet papi Bonifaciju VIII, kada ga je od njega tražio, obećavši mu oproštaj grehova. Ali, čoveku se ne može oprostiti greh čak i ako mu sam papa da oproštaj, ukoliko se nije uistinu pokajao. Pesnici, zatim, odlaze na most koji se uzdiže nad devetom zlom jarugom.
Već se plamen uspravio i zaćutao
da ne bi govorio više, pa je od nas otišao
sa dozvolom koju mu je blagi pesnik dao,
kada jedan drugi što je iza njega išao
privuče poglede naše ka vrhu svoga plama
zbog nejasnoga zvuka koji je ispuštao.
Kao što je sicilijanski bik288 prvo zarikao u suzama
kroz plač, i to beše pravo, sve u svemu,
onoga koji ga je napravio svojim alatkama,
ričući glasom onoga mučenika u njemu
tako da, iako je bio sav od bakra žuta,
činilo se da to on bolno riče, pri čemu
zvuk nije, u početku, nalazio izlaza ni puta
iz vatre, pa je, kroz ognjeni prasak, dimio
govor njegov i mogao samo da luta.
Ali, kada je našao put za kojim se vio
do vrha, pa zatreptao drhtajima
što mu je utkao jezik dok je prolazio,
začusmo: „O ti kome se obraćam rečima,
ti što lombardijskim narečjem prozbori
onome:289 'Sada idi, tvoj govor me više ne zanima.'
iako sam stigao, možda kasno, u plamenoj odori,
neka ti ne bude teško da sa mnom zboriš
kada to nije meni koga vidiš da gori!
Ako si i ti sada došao da goriš290
u paklu iz lepe latinske zemlje gde biva
da sam grehe počinio, možeš li da odgovoriš
da li u Romanji rat ili mir se zbiva,
jer ja potičem s brda kraj Urbina291
i onoga brega sa koga se Tibar292 sliva."
Još sam slušao stojeći nagnut iznad dubina
kada me moj vođa taknu u bok moj
govoreći: „Razgovaraj, evo ti italijanskog sina."
A ja spreman da odgovorim duši onoj
bez oklevanja, rekoh što sam mogao uljudnije:
„O dušo koja si skrivena u vatri toj,
tvoja Romanja nikada nije bila, a i sada nije
bez rata što gori u srcima njenih tirana,
ali, kada pođoh, ne videh da se barjak rata vije.
Ravena293 je, kao što je bila i za tvojih dana,
tamo orao iz Polenta294 još širi svoja krila
i njima Červiniju295 natkriljuje iz svoga stana.
Gradu296 čija je sudbina puna iskušenja bila,
a Francuze na krvave gomile rasturio,
u zelenim kandžama duša se svila.
Psine, mlada i stara, što ih iznedri Verukio297
koje su onako loše postupile sa Montanjom,
zube oštre nad gradom gde se njihov zao duh nadvio.
Gradove što se graniče sa Lamoneom i Santernom,298
vodi lavić što se u belom gnezdu krije,
koji menja stranke sa letom i zimom.
A grad kome Savio299 obale mije,
kao što se nalazi između brda i mora,
tako živi između slobode i tiranije.
Sada reci ko si ti, udostoji nas odgovora,
neka ti to ne bude teže nego li je bilo drugome,
neka tvoje ime dugo odjekuje sred zemaljskih gora."
Zatim plamen prasnu malo po svome,
pa je oštri vrh tamo amo zalelujao,
i on progovori u dahu vatrenome:
„Kada bih znao da bih moj odgovor dao
nekome ko će se na zemlju vratiti,
svoj plamen ne bih kroz govor razigrao;
ali, pošto se niko iz ovih dubina, zašto kriti,
živ ne vrati, ako čuh istinu u paklu ovome,
bez straha od sramote, ja ću ti odgovoriti.
Bio sam vojnik, pa franjevac po izboru svome,
verujući da ću tako grehe okajati
i moje verovanje bi se obistinilo, pri tome,
da ne bi pape,300 neka ga zlo prati!
koji me je na grehe pređašnje povratio,
a na koji način, sada ćeš saznati.
Dok sam čovek od krvi i mesa bio,
kao što me majka rodi, ne bejah sličan lavu,
već sam na delu na lisca ličio.
Varke i kako da skrijem stazu pravu
znao sam u tančine i tako njima baratao
da mi je ta veština celim svetom širila slavu.
Kada sam video da sam stigao
do onoga doba kada bi svako
da spusti jedra i smota užad morao,
ono što sam činio posta mi odvratno tako
da se pokajah i zamonaših sred franjevačkih leja;
avaj meni bednome, to bi mi pomoglo svakako.
Ali, poglavar novih fariseja301
dok je ratovao oko Laterana,302
ali ne protiv Saracena ili Jevreja,
kao da nije imao neprijatelja osim hrišćana,
i nikoga ko je Akri303 osvojio
ili trgovao u zemlji sultana,
ni svetu službu ni svete zapovesti nije cenio,
što ih je sam imao niti uže oko mog pojasa
zbog koga je mršav bio ko ga je nosio.304
Već kao što je Konstantin305 tražeći spasa
od gube, pozvao Silvestra u pećinu planine
Sant'Oreste, tako me on pozva onoga časa
da lek nađem da ga bol oholosti mine
i zatraži savet, ali ja sam samo ćutao,
jer mi se učini da zbori pun pijane mučnine.
Ali, on tada reče: 'U srcu da se ti ne bi bojao,
greha te razrešavam, a ti mene nauči
kako bih Palestrinu306 ja sada savladao.
Za otvaranje i zatvaranje neba u mene su ključi
kao što znaš, ali dva su ključa sveta
što prethodnik moj nije umeo da razluči.307
'Zaključih da može više da mi smeta
ćutanje, pa me ozbiljni razlozi nagnaše tada
da kažem: 'Oče, nek me tvoja ruka presveta
opere od greha u koji ću pasti sada:
obećaj mnogo, ali ništa od toga ne ispuni ti,
pa će tvome svetom prestolu pobeda biti nagrada.'
Umreh i Franjo308 dođe da me isprati,
ali jedan od heruvima,309 tih crnih psina,
reče njemu: 'Ne vodi ga, nemoj mi se zamerati.
Taj mora dole u grotlo paklenih dubina,
jer je zao savet dao, pa moja dužnost od tada je
da ga za kosu odvučem do adskih vrelina,
jer oproštaja nema onome ko se ne kaje,
niti kajanje sa zlom ide pod ruku
i jedno drugome nikako ne pristaje.'
Oh, jadna li mene, kakvu osetih muku
kada me dohvati govoreći: 'Možda nisi znao
da sam tako uporan da te odvedem u paklenu buku!'
Minosu me je odveo, a ovaj pokaza na pakao
i osam puta zavrte repom u trenu,
pa ga je sav besan još i ugrizao6
govoreći: 'Ovaj je zreo za vatru žeženu.'
Zato sam ja ovde gde me vidiš dopao
i hodam ovako izgubljen u plamenu."
Pošto je svoju priču ispričao,
plamen ode oplakujući svoj jad,
uvijajući i titrajući vrh kroz pakao.
Krenusmo dalje ja i moj vođa tad,
uz greben sve do novog luka
koji premošćava mesto gde je grad
onih što sejući neslogu dopadaju muka.__________
288 Sicilijanski bik je bik od bakra koga je atinski umetnik Perilo ponudio tiraninu Falaridu u Agriđentu na Siciliji napravljen tako da se jauk nesrećnika spaljenih u njemu čuje kao mukanje bika. Tiranin je prihvatio ponudu, ali je prvu probu sa bukom izveo zatvorivši baš Perila u njegovu utrobu i zapalivši vatru pod njim.
289 "... Onome..." - Misli na Odiseja.
290 "... Ako si i ti sada došao da goriš..." - Neki grešnici brzo primete da je Dante živ, ali ovaj to ne primećuje, već misli da je i Dante stigao u pakao kao grešnik.
291 Urbino je grad u italijanskoj pokrajini Marke, a u srednjem veku je bio gibelinska opština pod vladavinom porodice Mintefeltra. Govornik je Gvido di Montefeltro, urbinski vojvoda, čuveni državnik i vojskovođa. Bio je učesnik mnogih političkih i vojnih događaja svoga doba, a na kraju se izmirio sa crkvom i stupio u red franjevaca 1296. godine. Roman ja je pokrajina u Italiji.
292 Tibar je italijanka reka koja izvire ispod planine Koronaro (prolazi kroz Rim).
293 Ravena je grad u italijanskoj pokrajini Romanja.
294 Porodica Pilento, koja je vladala u Raveni imala je orla u grbu.
295 Červia je mali grad južno od Ravene gde je porodica Pilento takođe imala vlast.
296 "... Grad..." - Dante misli na grad Forli, koji je od 1274. bio na čelu gibelinskih gradova u Romanji i koji je od 1281. do proleća 1283. izdržao dugu opsadu gvelfa i italijanskoj i francuskih četa koje je prikupio papa Martin IV. Tu se istakao Gvido di Montefeltro koji je 1. maja 1282. izvršio juriš iz opkoljenog grada i potukao neprijatelje, a zatim uništio francusku konjicu koja je prodrla u gradu. U gradu je, nešto ranije, zavladala gibelinska porodica Ordelafati, koja je imala u grbu lava sa zelenim kandžama.
297 Psine iz Verukia su Malatesta i njegov sin Malatestino, gospodari Riminija, gvelfi i protivnici gibelina. Oni su ubili Montanju di Parćitanija, vodu gibelina.
298 Kraj reke Lamone je grad Faenca, a grad Imola na reci Santarno i njima je upravljao Maginardo Pagani da Suzinana, koji je imao u grbu kava na belom polju i menjao partije i političku pripadnost sa promenom godišnjih goba.
299 Savio je grad kraj grada Čezena.
300 Misli na papu Bonifacija VIII.
301 Misli takođe na papu Bonifacija VIII.
302 Misli takođe na papu Bonifacija VIII.
303 SV. Jovan od Akeija je hip poslednji bedem hrišćana u Palesrini koji su Saraceni osvojili 1291. godine.
304 "... Zbog koga je mršav bio ko ga je nosio..." - Red franjevaca je nalagao post, pa su njegovi sledbenici bili mršaviji zbog toga.
305 "... Već kao što je Konstantin..." - U legendi o Konstantinovom preobraćenju na hrišćanstvo priča se da je Konstantin pozvao papu Silvestra, koji se zbog progona skrivao u planini Sant'Oreste (kod Da tea Sirati, lat. Sorakte) nedaleko od Rima, da bi ga izlečio od gube. Silvestar ga je pokrsrio i gube je nestalo.
306 Palestrina (Penestrino) je posed porodice Kolona na području staroga grada Preneste.
307 "... Što prethodnik moj..." - Dva kljuca su ključevi raja, jedan koji ga otvara pravednima i drugi koji ga zatvara grešnicima. Pesnik misli na papu Đelestina V, koji nije umeo da ceni te ključeve jer se odrekao pontifikata.
308 Franjo je svetac čija pravila je Gvido di Montefeltro prihvatio stupajući u red franjevaca.
309 Heruvimi su pobunjeni anđeli, koji su zbog toga preobraćeni u đavole.
YOU ARE READING
Dante Aligijeri: Božanstvena komedija
Random"Božanstvena komedija" sastoji se iz tri celine - Pakao, Čistilište i Raj. Danteovo putovanje kroz tri zagrobna carstva omogućava mu da siđe skroz do dubine ljudskog greha da bi stigao do svetlosti oslobođenja od njega. Njegovo putovanje obuhvata bo...