The Vampire Witch

EPISODE 10 - SEASON 4 - I FOUND YOU -

"Uh...treba Zaynovom rođaku nešto.." Odgovorio je. Zvuči sumnjivo, ali ako i laže, valjda ima neki razlog zašto to radi. Ne planiram ga daviti. Imati popis lektire nije ilegalno tako neću raditi frku od toga.

"Evo ti drugi kofer, vadi." Poručila sam mu bacivši mu crni pomalo težak kofer u ruke koji je on spremno uhvatio.

"Dođeš prvi dan i već sam ti sluga." Prokomentirao je osmjehnuvši se.

"Kao i uvijek." Rekla sam vedro.

"Što kažeš na jedan trening danas?" Upitao me dok je otvarao kofer, vadio odjeću, predavao mi je a ja sam je spremala u ormar. Trening s Harryjem? Stvarno bismo mogli otići, ispucati se malo, popričati o glupostima, zezati se...i naravno, vježbati. No, bila sam umorna. Školski dani me čekaju, još uvijek Jennifer i ja nismo zgrabile dnevnik Minee Lisbon iz knjižnice...moram otići u Londonsku knjižnicu, zatim u Nightingale ludnicu u kojoj je boravila Minea...

I da, ne zaboravimo na Alex-vraga koji se krije negdje u meni i čeka da izađe.

"Ne znam baš, nekako sam zakržljala." Pokušala sam naći neku jadnu ispriku.

"Pa..ne bih baš rekao po tvojoj akciji prošli tjedan." Našalio se na što sam se nelagodno nasmiješila. Imala sam grižnju savjesti iako znam da ništa od toga svega nisam svjesno i svojevoljno učinila.

"Može, ali imam školu..moram nadoknaditi sve...plus da nemam ispričnicu." Sjetila sam se škole. Ljeti je dosta toga bila jednostavnije jer nisam imala dodatnu obavezu kao što je srednja škola. Moram nekako sve to izgurati. Čudni izostanci sa satova se neće moći stalno tolerirati, a ispričnice će biti sve teže i teže nabaviti. Ne želim mali milijun neopravdanih satova.

"Zato imamo Marie koja je liječnik. Dat će ti ona." Potapšao me po leđima.

"S tobom je sve tako komplicirano i jednostavno istovremeno." Iskreno sam mu rekla. S njim sam imala najljepše i najružnije trenutke mog života. No, osjećam se sigurno s njim čak i onda kad nisam sigurna.

"Znam, mala." Ja mala? Prošao je kraj mene i pogledao na čas kroz prozor. Moram priznati da imam dobar pogled odavde iako je onaj iz moje 'bivše' sobe ipak malčice bolji.

"Dobro, možda sam mala, ali i dalje te mogu istući." Približila sam mu se dok mi je bio okrenut leđima. Bože, Harry samo raste i raste, a ja ostajem patuljčica naspram njega. Zato postoje štikle, zar ne? Ako znate hodati u njima što ne mogu baš reći za sebe. Ali, ako sam skužila kako pucati iz pištolja, svladat ću i hod u visokim petama.

"Ne bih rekao." Okrenuo se prema meni i prodorno me pogledao u oči. Jedva je bilo prostora između nas dvoje koliko smo blizu bili.

"Ja bih." Usudila sam se reći nakon što sam se naglo udaljila od njega i bacila mu svoje donje rublje u ruke.
 
"Radi nešto, za Boga miloga." Rekla sam mu. Moram priznati da dobro hvata moje stvari.

"Ko bi rekao da će ovo biti zabavno?" Sam sebe je pitao na glas gledajući moje gaćice.

"Stavi ih u lijevu gornju ladicu." Naredila sam mu.  Stvarno je ponekad djetinjast.

"Kako vi kažete, gospođice." Nasmiješio se i učinio kako mu je bilo rečeno.

"Mislila sam da imaš više posla u dvorcu." Započela sam novu temu.

"Pa..papirologije više neće biti. Sada je..malo drukčije." Smotano je rekao. Kako to misli drukčije?

"Drukčije?" Nisam znala na što misli. Odjednom je zašutio čime mi je dao do znanja da se radi o ozbiljnoj temi i da situacija nije kao što je nekoć bila. Naravno, ni ranije situacija što se tiče Adriana nije bila sjajna i bajna, no čini se od goreg ima još gore.

"Alex...ne znam kako ti ovo reći, prva si kojoj ću reći.. ali..rat samo što nije počeo."  Prekinuo je tišinu i zaprepastio me riječima.

"Kakav rat? Jesi li ti ozbiljan?" Uozbiljila sam se i jedva uspjela nešto reći, točnije upitati.

"Ne znam kad će Adrian napasti, ali znam da se približava taj trenutak.. Kad napadne, to je znak da će sve početi." U nevjerici sam ga slušala. Znala sam da se govorka o ratu, ali iskreno, uvijek sam mislila da je to samo zastrašivanje.

"Ne možemo li to nekako spriječiti?" Koje sam glupo pitanje postavila!

"Ne...I to nije jedino što će se dogoditi." Odgovorio je. Zar ima još toga?

"Reći će svijetu za nas. On će se nekako spašavati od progona..ne znam što će biti s nama. Ljudi će biti uplašeni kad otkriju da postoje bića kao što smo mi, mislit će da svi mi predstavljamo opasnost..i pokušat će nas eliminirati." Adrian nema pravo reći nikome o nama. Ne mogu ni zamisliti što će se tada dogoditi ako se kaže svijetu o nama. Razne kontrole, testovi...neću uvijek moći slagati da sam čovjek jer će me jednom uhvatiti i ..ne znam što će onda učiniti sa mnom. Ubiti me? Nadam se da ne jer sam se toliko vremena borila da preživim sve najgore.

"Ne....nema nas pravo razotkriti! Napokon sam imala barem malo normalniji život. Dođe mi da ga ubijem." Povikala sam ljutito. Ne želim se skrivati dodatno od svih. Upoznala sam prijatelje koji ni ne mogu slutiti što sam ja i tako je najbolje. Znam da nikada neću moći biti iskrena prema njima, no to nije samo za moje dobro, već i za njihovo. Nikada me neće moći razumjeti. Mislit će da sam čudovište.