Vrijeme je čak brzo prolazilo uz daveža Chrisa! Već smo bili na aerodromu „Pleso" u Zagrebu. Naravno, nitko nas nije dočekao, sramota! Kada smo ušli u zračnu luku, uzela sam svoje stvari i čekala svoju obitelj da zajedno pođemo do vlaka. Polaskom tamnoplavim vagonom, ubrzo smo stigli do moje bake. Zapravo, malen dio puta smo trebali pješačiti. Da, pješačiti. Zar ovdje nikad nisu čuli za Taksi?
„Još malo, samo pet minuta i stigli smo!" – čula sam mili glas moje majke. Nikad do sad nisam bila kod bake, nije mi ni na pamet padalo!
Tako je i bilo. Stigli smo do drvene kuće. Moram priznati da me kuća oduševila, ali nisam to željela prikazati! Bila je sagrađena od neke svjetlije vrste drva, nije da se baš razumijem u njih. Imala je moderne, bijele prozore i čaroban krov! Zapravo, krov je ima obične crne crjepove, ali osjećam nešto čarobno u njima, općenito na tavanu. Dvorište je bilo predivno! Bilo je prepuno zelenila, raznih biljaka i cvijeća, što me u potpunosti oduševilo!
„Dječice mila, stigli ste!"- došla nas je pozdraviti baka, „Kako ste samo narasli! A tek malena Lucija! Nisam ju vidjela od..." pokušava se prisjetiti, „pa... nikad!" Mama mi je spomenula da ime Lucy u Hrvatskoj se prevodi kao Lucija, Chris kao Kristijan, a Leo kao Leo, skraćenica od Leopold. Ma krasno, sad sam i preimenovana: „Drago mi je, bako. Inače ja sam Lucy." „Kako ste samo veliki! Hajde, uđite u kuću da se ne prehladite!"- već je počela biti prava baka. Brižna i katkad naporna.
Krenuli smo kamenim puteljkom do ulaza. Ulaznavrata su imala jedan prozor u sebi. Balkon ispred ulaza je na sebi imao dodatkepoput drvene klupice i stola. Prvi je ušao Leo, najstariji kojem je kućanajpoznatija, zatim sam pustila „damu" Chrisa pa sam ja krenula. Baka iroditelji su još malo razgovarali vani. Od ulaza pa prema boravku nas je vodiokratak hodnik. Hodala sam po plavom tepihu ispod kojeg je bio parket. Zid jebio drven, ukrašen sa mnogobrojnim obiteljskim slikama. Raspoznala sam samoroditelje, Chrisa i Lea. Mene naravno nije bilo. Nitko od rodbine iz Hrvatskeme nikad nije posjetio. Žalosno. Tada roditelji očekuju da budem presretna zbogselidbe. Krasno! Boravak je imao moderan plavi kut, kao i modernu plazmu. Zid boravka bio jeobložen bijelim drvenim daskama. Moglo bi se reći da je moja baka jako moderna.Stala sam na čupav smeđi tepih i pošto sam došla bliže ugledala sam tamnosmeđiregal na kojem su, osim svakojakih sitnica, bile uredno složene dječje igračke.Očito je da imam bratiće i sestrične. Čudno, jedva čekam da ih upoznam!
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
_____________________________________________________________ Novi nastavak je objavljen! Što mislite o Lucy?
POSVETE: Neella04 hvala ti jer si našla vremena za moju priču! ♥ Burekodbanane Romeo, Romeo, zašto si Romeo xD ♥
